„Cilj mi je ukazati na mnogostruki utjecaj Otta Wagnera, jednog od najutjecajnijih europskih arhitekata na arhitekturu u Hrvatskoj, neposredno i posredno preko Wagnerovih učenika za vrijeme njegovog djelovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču od 1894.-1912. godine“, rekao je Osječanin dr. sc. Dragan Damjanović, redoviti profesor Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u uvodu svoga izuzetno zanimljivog predavanja održanog u četvrtak navečer u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču pod naslovom „Otto Wagner i hrvatska arhitektura“.
Predavanje na kojem se je, između ostalih, okupilo mnoštvo hrvatskih arhitekata koji žive i rade u Beču, bilo je i svojevrsna najava hrvatskog izdanja
monografije, objavljene prošle godine na njemačkom jeziku. Najavila ju je hrvatska veleposlanica u Austriji dr. Vesna Cvjetković, uvodno pozdravivši gosta iz Zagreba i nazočnu publiku. Skrenula im je pozornost da upravo sjede u salonu zgrade, bolje rečeno palače, koju je Wagner projektirao 1890-ih i neko vrijeme u njoj živio i stvarao, a u kojoj se danas nalazi Veleposlanstvo RH (Rennweg 3).
Predstavivši prvo Otta Wagnera, najvećeg secesijskog arhitekta, rođenog u Penzingu koji je danas sastavni dio Beča (14. bečki stambeni okrug), prof. Damjanović je na izuzetno zanimljiv i duhovit način iznio niz primjera i autora hrvatske arhitekture koji izražavaju Wagnerova načela.
Među njima, prvaka hrvatske moderne arhitekture Vjekoslava Bastla i Viktora Kovačića, te niz arhitekata rođenih na području današnje Hrvatske, a koji su se školovali kod Otta Wagnera u Beču, poput Josipa Costaperaria, Gustava Flescha von Brunningena, Jurja Zaninovića, ali i Theodora Träxlera iz Donje Austrije, koji je stvarao u Rijeci.
„Brojni su Wagnerovi učenici, koji su inače živjeli i radili u Beču ili nekom drugom centru Austro-Ugarske monarhije projektirali za Hrvatsku, ponajprije za Istru i Dalmaciju, koje se početkom 20. stoljeća počinju intenzivno turistički razvijati“, istakao je prof. Damjanović. ž
Napomenuo je kako se iz njihovih stvaralački opusa vidi kako su u Hrvatsku donijeli novi tip estetike, nove materijale, nove tipove konstrukcije i novi odnos prema arhitektonskom zanatu, čime su odigrali „ključnu ulogu u rađanju moderne“.
Među primjerima hrvatskih projekata s početka prošlog stoljeća nastalih pod utjecajem Otta Wagnera publika se je imala priliku diviti Bastlovom impozantnom pročelju kuće Kallina prekrivenoj pločicama od majolike, njegovim reklamama na pročelju kuće Feller ukrašenom velikom bocom napitka Elsa-Fluid, dekoraciji u obliku zmije oko pehara na zgradi ljekarnika Pečića, pročelju kuće zubara Rado, Kovačevićevoj crkvi sv. Blaža te Zgradi burze u Zagrebu, te utopijskom Fenzlovom projektu Palače svjetskog mira i visećeg mosta na Lokrumu i Zaninovićevom utopijskom kasinu na Hvaru s ulazom u obliku stola za rulet, kao i Kramerovim hotelima i odmaralištima na Brijunima i Fabianijevoj Lječilišnoj zgradi u Opatiji.
Na kraju dojmljivog Damjanovićevog predavanja o utjecaju Otta Wagnera na hrvatsku arhitekturu publici su se predstavili članovi novoosnovanog Društva hrvatskih arhitektica i arhitekata u Austriji, sa sjedištem u Beču, svi dipl. inženjeri – Saša Bradić, Dubravka Breber, Tatjana Novaković i predsjednica Društva Ksenija Fisoglou-Poljak, najavivši područja svoga budućeg djelovanja.
Fenix-magazin/Snježana Herek
