S prvim danom dvanaestog mjeseca 2022.godine započeo je posljednji mjesec u kalendarskoj godini – prosinac.
Piše: Tonćo Ladan
Mnogi će se ovog mjeseca dobro zabaviti jer mjesec prosinac je mjesec običaja i blagdana koji simbolizira mir, slogu, razumijevanje. Pored toga mjesec prosinac produbljuje čvrstinu obiteljskih veza koje traju unatoč globalnim promjenama, koje usađuju u ljude neke nove vrijednosti s ciljem otuđenja jednih od drugih.
Mjesec prosinac je svojevrstan podsjetnik za osnove identiteta i kulture kroz običaje naslijeđene od svojih predaka, koji su u tom vremenskom periodu u ranijem načinu života prateći prirodne cikluse završavali zimnicu, pripremili ogrjev i započinjali blagdanska druženja ispunjena veseljem. Zato se i kaže da je najznačajnija karakteristika tih običaja da oni drže obitelj na okupu, zahtijevaju da svi budemo zajedno i da se međusobno darujemo. Darivanje podrazumijeva reciprocitet, dakle, dar i uzdarje, i samim tim se stvara jedna jača veza među članovima porodice.
“Ljeto nosi zima prosi”
Ovaj mjesec blagdana po prirodi karakterizira velike hladnoće, monotonija i jednoličnost stoga nimalo ne iznenađuje što ga pučka etimologija povezuje s glagolom prositi; jer je priroda u tom mjesecu pusta, bez plodova, stoga prosinac prosi da bi se preživjelo, a na to upućuje i pučka izreka “Ljeto nosi zima prosi.” Sam naziv prosinac praslavenskoga je podrijetla i jedini je naziv koji pripada hrvatskome standardnom jeziku.
Unatoč tužnom prirodnom obilježju prosinac je veseo, jer se u njemu jasno osjećaju praznici – Božićni i novogodišnji. Za razliku od Nove godine, Božić je blagdan koji svi slave kod kuće i sa svojim najdražima. Božić je blagdan mira, dobrote, ljudskosti, praštanja i pomirenja zato i jest jedan od najvećih blagdana u kršćanstvu i slavi se u svim granama vjere – među katolicima, pravoslavcima, protestantima, metodistima i drugima.
Među svim pripadnicima kršćanstva postoji običaj, zajednički svima, da se na ovaj dan ljudi pomire jedni s drugima i oproste onima koji su im naudili. Opraštanje je pojam koji mnogi, gotovo automatski, vežu uz kršćanstvo i nedvojbeno je da spada u njegovo središte. Postoji najmanje četiri razloga zašto je potrebno opraštati: oprostiti kako ne bismo zadržavali u sebi i u drugima podnesenu nepravdu, oprostiti kako ne bismo živjeli s negativnim osjećajem, oprostiti kako ne bismo ostali prikovanim za prošlost i oprostiti kako se ne bismo osvećivali. Oproštenje je djelo ljubavi, milosti i blagodati.
Od Kristovog rođenja ili od prvog Božića vjernici su svjesni da im je Bog putem Kristovog rođenja pružio mogućnost oprosta pokazavši svoju božansku ljubav, a svakog Božića svaki vjernik obnavlja tu svijest, da bi bio spreman primiti oprost i dati ga. Naravno ta duhovna svjesnost ne dolazi sama od sebe. To što netko slavi Božić samo po sebi ne znači da je shvatio smisao Božića jer da bi se shvatio božićni smisao potrebna je duhovnost kao i duhovne pripreme.
Što je duhovnost i zašto su duhovne pripreme važne?
Duhovnost je stanje svijesti u kojem se čovjek predaje razvoju vlastitog duha kroz vjersku posvećenost Bogu. Sama riječ ima korijen u latinskoj riječi spiritus koja znači udah, disanje, duh. Isto tako možemo reći da je duhovnost osjećaj potrebe za vjerskim vrijednostima ili privrženost tim vrijednostima. Duhovnu osobu može se okarakterizirati kao osobu koja duboko cijeni duhovne vrijednosti ili vjerske istine. Danas u ovom modernom svijetu kad upitate osobu da li je on ili ona religiozna osoba ili ne, odgovor na to pitanje dolazi sasvim spontano. Da jesam ili ne nisam.
Međutim ako istu osobu upitate da li je duhovna ona se zamisli i odgovor ne dolazi tako spontano kao u pitanju religioznosti jer duhovnost po mnogima daje mističan prizvuk i mnogi je povezuju ne samo s religijom nego i sa duševnim stanjem u kojemu čovjek svoju pozornost okreće prema onome što se ne nalazi u njegovoj neposrednoj okolini. Primjerice, proučavanje povijesti ili pisanje poezije to su samo od nekih nevjerskih oblika duhovnosti. Zato se i kaže da je duhovnost širok pojam koji se definiran kao bilo koja tema koja se tiče “duhovnog” svijeta oko nas i unutar nas.
Ona proizlazi iz zajedničkog vjerovanja da se ljudi sastoje ne samo od materije, nego i od duha, zato nimalo ne iznenađuje što i Katekizam Katoličke Crkve potvrđuje da su ljudi jedinstvo tijela i duha. Ljudska osoba, stvorena na sliku Božju, biće je u isti mah tjelesno i duhovno.
Biblijski izvještaj iz Postanka ili Prve Mojsijeve 2:7 izražava tu stvarnost sljedećim riječima: „Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.“ Iz ovog izvještaja je vidljivo da je čovjek direktno stvoren od Boga ali kad mu je Bog udahnuo dah života njegova pluća su se ispunila zrakom počeo je disati tako da možemo reći da mu je Bog tim udahnućem tek tad dao život.
Imajući to na umu, ljudska duhovnost se može isključivo odnositi na duhovnost vezanu za Boga i za duhovni svijet – Anđele. Taj svijet je nevidljiv za naše oči ali je prisutan svud oko nas i putem naše vjere postaje dio nas. Duhovni svijet i ovaj zemaljski su povezani i njegovu povezanost su ljudi oduvijek pokušavali razumjeti sa većim ili manjim uspjehom. Možemo slobodno reći da je to proces odnosno konačno stanje razumijevanja našeg postojanja kojeg svi tražimo.
Nada u Kristu
Da bi to traženje dobilo istinski smisao za svakog stanovnika zemlje, rođen je Isus Krist. Tim rođenjem spojilo se kao nikad prije nebo i zemlja, bio je to događaj, povijesni, nadpovijesni, teološki i kozmički. Putem Krista ostvarena je nada da čovjek u osnovnim crtama može razumjeti Božansko biće. Na to nam ukazuje apostol Ivan u svom evanđelju 1:1, 1 „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.“
U početku bijaše Riječ. Riječ je glas ili skupina glasova jednoga jezika kojoj je pridruženo neko značenje te je osnovna jedinica jezika. Zašto je Isus Krist nazvan “Riječ”?
Dok je Bog prije Kristovog rođenje putem Anđela, putem proroka, ljudima slao podatke, objave, putem Krista je stigla Riječ, odnosno informacija. Kao takva, Riječ je imala ključnu ulogu u pretvorbi podataka i objava koje su ljudi do tada imali o Bogu u informaciju, koja donosi novu spoznaju i podsjeća ljude na znanje koje već imaju o Bogu, otkrivši smisao ljudskog života.
Da je to tako rekao je sam Isus Krist jednom prilikom Židovima u Ivanovom Evanđelju a sedmom poglavlju. Ivan 7: 16,17,18,19 „16 Nato im Isus odvrati: »Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. 17 Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sâm od sebe govorim. 18 Tko sâm od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti. 19 Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona.«“
Da bi ljudi razumjeli smisao svog života potrebno im je duhovno obrazovanje iz kojeg će proizići sposobnost da donose odluke koje će se pozitivno odraziti na njihov život. Bog je kao inteligentno biće sve stvorio i sve ima svoju funkciju u svijetu kojeg poznajemo pa i čovjek. Ako čovjek ima funkciju važno je da je otkrije jer ako je ne otkrije postaje nesretan i ne odražava Božju sliku na koju je stvoren. Čak su i filozofi zaključili da u čovjeku postoji praznina koju samo može ispuniti Bog.
Duhovno obrazovanje kroz duhovne pripreme.
Duhovne pripreme za proslavu Božića kod katolika počinju četiri tjedna prije 25. prosinca. Crkvena liturgijska godina počinje 30. studenoga a svakodnevno se ide na misu prije zore, počevši od 3. prosinca do 24. prosinca, tako se vjernici pripremaju za Advent ili Kristov dolazak.
Zahvaljujući tim pripremama vjernik se uvijek iznova podsjeća da je Kristov dolazak dvojak, dvostruk. Prvi njegov dolazak dogodio se po njegovu utjelovljenju, tj. rođenju u točno određenom povijesnom vremenu, a drugi, koji mi iščekujemo, dogodit će se na kraju vremena, prilikom ispunjenja molitve Oče naš. Kad će se Božja volja vršiti na Zemlji kao i na Nebu, kad će se konačno otkloniti razdvojenost između zemaljske i nebeske Božje obitelji.
Crkvena priprema
Crkva ima dva načina priprema za dva Kristova dolaska: priprema svoje vjernike za Božić Kristovo rođenje odnosno njegov prvi dolazak i njegov drugi dolazak kojim će uspostaviti Božju vladavinu na zemlji. U samoj Crkvi neko vrijeme su te pripreme bile odvojene ali su se kasnije spojile jer prvi i drugi Kristov dolazak ne mogu biti razdvojeni. Zato je važno uzeti udjela u tim pripremama kojim ćemo proslaviti Božić na duhovan način jačajući svoju vjeru u njegov drugi dolazak. Danas ljudi u cijelom svijetu slave Božić ali pritom slavlju začuđuje činjenica da ljudi sve manje razgovaraju o drugom Kristovom dolasku što se on više približava. Ta činjenica je velika opasnost?
Zašto?
Božja Riječ nam daje odgovor na to pitanje u drugoj poslanici Solunjanima, drugom poglavlju u 1.2.3 i 4. stavku – „1 A što se tiče dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: 2 ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. 3 Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, 4 Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom.. „
Prije uspostave Božjeg uređenja ovdje na Zemlji Bog nam putem svoje Riječi ukazuje na događaje koji će prethoditi tom uspostavljanju. Ukazuje nam na čovjeka bezakonja. Danas kao nikad prije svjesni smo da živimo u vremenu bezakonja u kojem se preko noći donose be – zakoni koji se protive ljudskoj slobodi. Stvorena je atmosfera straha jer su ljudi sve svjesniji bezakonitih radnji, kriminalnih elemenata, koji se pronalaze kod onih koji bi trebali pružati zaštitu, koji bi trebali svojim radom doprinositi boljem ljudskom životu, međutim ti i takvi brinu se samo o sebi i svojim malobrojnim pristalicama.
Antikrist
Takvi i stvaraju čovjeka bezakonja koji se treba pojaviti. Apostol Ivan ga naziva antikristom. On je jedini biblijski pisac koji koristi riječ “antikrist”. U prvoj i drugoj njegovoj poslanici ta se riječ pojavljuje pet puta, i u jednini i u množini. Iz tih redaka saznajemo da je antikrist lažljivac i varalica, netko tko želi uništiti odnos koji drugi imaju s Kristom i Bogom. Stoga je apostol Ivan poticao suvjernike u svojoj drugoj poslanici u sedmom i osmom stavku sljedećim riječima: „7 Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist. 8 Čuvajte se da ne izgubite što ste stekli, nego da primite potpunu plaću.“ Da primite potpunu plaću odnosno da uđete u Božje Kraljevstvo. Da bi to vjernik ostvario koji danas živi očima vjere treba se čuvati zavođenja ili prevare koja će uslijediti.
Proces krađe Božića
Blue Beam, Plavi snop je zajednički projekt NASA-e i Ujedinjenih naroda koji će koristeći najjače tehnologije koje postoje danas pokušati kreirati, odnosno stvoriti simulaciju na nebu Drugog Kristovog dolaska koja će biti vidljiva na cijeloj Zemlji.
Bit će to kreirano uz pomoć satelita smještenih na različitim lokacijama na Zemlji. Projekt Plavi snop uključuje niz priprema koje će trebati provesti u svrhu zamjene svih svjetskih religija jednom religijom za uspostavljanje globalne diktature poznate pod nazivom Novi svjetski poredak. Naravno sve će se to odvijati pod pokroviteljstvom Antikrista koji je kako Božja Riječ Biblija kaže „Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom.. „
Proces projekta Plavi snop prvobitno je objavio istraživački novinar iz Quebeca i istražitelj Serge Monast. Monast je osnovao Međunarodnu agenciju za slobodan tisak početkom 1990-ih i počeo objavljivati članke o masonima i Novom svjetskom poretku. Godine 1994. objavio knjigu pod nazivom Projekt Plavi snop .
U svojoj knjizi Monast je detaljno opisao faze uspostavljanja zajedničke religije uz čiju pomoć će se uspostaviti Novi svjetski poredak. Prilikom objavljivanja rekao je : “Čak i ako je moj život u opasnosti zbog ovakvog širenja informacija, vaš je još više zbog nepoznavanja istih informacija”. 1996. godine umro je od srčanog udara. Njegova smrt izazvala je sumnje među njegovim sljedbenicima. I dalje vjeruju da je Monast zapravo otrovan “psihotropnim oružjem”.
Prema Sergeu Monastu, zamjena svjetskih religija univerzalnom religijom bi se trebala dogoditi u nizu faza. Knjiga vrlo jasno opisuje ove faze:
Prva faza u projektu Plavi snop je otkrivanje arheoloških dokaza kojim će doći do promjene svih arheoloških dosadašnjih znanja u svijetu. Tim lažiranjem arheoloških nalaza negirat će se ustaljena vjerovanja kod većine čovječanstva. Sve to ima samo jedan cilj da oslabi vjeru čovječanstva u njihove trenutne religije, posebno kršćanstva i islama.
Druga faza uključuje masivne svjetlosne projekcije na nebu. Koristeći lasere i 3D holograme, Novi svjetski poredak će projektirati slike Boga, Isusa Krista i proroka na nebu. Šira javnost neće imati načina da objasni ove nebeske slike, pa će Novi svjetski poredak tvrditi da su oni dokaz njihove novouspostavljene religije.
Treća faza uključuje dvosmjernu elektronsku kontrolu misli, koju će Antikrist koristiti da dobije kontrolu nad masama. Koristit će se i različite epidemije da bi pojačavale strah od smrti. S tim strahom i raspadom svjetskih religija svijet će očigledno pasti u kaos i lako prihvatiti jedini ponuđeni izlaz.
Zato će se četvrta i posljednja faza sastojati od niza natprirodnih manifestacija. Novi diktatori će da koriste svoje tehnološke projekcija simulirajući neobjašnjiva dešavanja vezana za duhovni svijet s ciljem da uvjere svakog da je jedini izbor čovječanstva da odaju svoju besmrtnu odanost Antikristu i Novom svjetskom poretku, jedinima koji ih mogu spasiti od potpunog uništenja.
Dugo vremena se nije govorilo u širokim masama o procesu Plavog snopa ali je ponovo dospio u centar pažnje tijekom pandemije koronavirusa, jer u scenariju, koji opisuje Monast, Antikrist pribjegava epidemijama u trećoj završnoj fazi uspostavljanja kontrole nad ljudima. Mnogi smatraju da je ovaj proces već započeo.
Vrijeme u kojem živimo
Da li biste trebali poklanjati pažnju ili vjerovati da postoji projekt Plavi snop to u potpunosti ovisi o vama osim toga svi projekti uspostavljanja Novog svjetskog poretka postoje u spektru uvjerljivosti pri čemu su neke s ljudskog gledišta potpuno moguće a opet neke druge potpuno smiješne. Vjernika prvenstveno trebaju zanimati Božje pripreme namijenjene za vrijeme u kojem živimo. Danas živimo u svijetu u kojem je tjelesno zdravlje vrlo poželjno blago. Kad smo zdravi možemo si priuštiti različite životne aktivnosti koje nas čine sretnim. No ako smo bolesni tad je naš život puno teži jer su nam uskraćene mnoge radosti koje sa sobom nosi život. Svjesni smo da modernim načinom života zanemarujemo više puta svoje zdravlje i radimo stvari koje su štetne po njega. Ali onaj tko pazi na svoje zdravlje najvećim dijelom svog života raspolaže dobrim zdravljem i snagom.
Međutim bili mi toga svjesni ili ne, u ovom vremenu u kojem živimo značajnije od našeg tjelesnog zdravlja za nas je naše duhovno zdravlje. Ni najbolje tjelesno zdravlje ne može nam pomoći da uđemo u Božje Kraljevstvo ali duhovno zdravlje će nam pomoći da se okoristimo tim Božjim darom i da nas nikakav proces ni nikakva prevara neće uspjeti otrgnuti od tog cilja.
Danas bez duhovnosti čak i u najsretnijim trenutcima našega života nakon te početne euforije brzo osjetimo ili dobijemo osjećaj da nešto nedostaje. Osjetimo potrebu za još nečim a ne znamo što je to, samo znamo da naše zadovoljstvo nije potpuno. Ne može ni biti ako u našem životu nema Boga i njegove ljubavi iskazane putem Isusa Krista. Stvoreni na Božju sliku mi posjedujemo urođenu svjesnost o Bogu ali vjera u njega kao stvarnog tvorca može proizići samo kroz duhovne pripreme odnosno kroz naše duhovno zdravlje.
Bog nam je dao putem svoje riječi uvid u događaje kako u prošlosti tako i u budućnosti. U njegovoj Riječi jasno stoji da ljudi nikad neće ostvariti Novi svjetski poredak ma koliko se trudili i koliko tehnološki napredovali. Novi svjetski poredak bit će uspostava Božjeg Kraljevstva kroz Drugi Kristov dolazak. To je osnova nade i vjere svakog vjernika. Vjernička nada nije tek popratna posljedica vjere. Ona je sastavni dio vjere. Izvor kršćanske nade ne smije biti u nama samima. Kršćanska nada mora biti naš odgovor na Božja obećanja. Mora biti vidljiva tako da daje potvrdni odgovor Bogu da vjerujemo u ono što nam je on obećao putem svoje riječi Biblije. A on nam je obećao drugi Kristov dolazak.
Kroz Božić slavimo njegovo rođenje, njegov prvi dolazak. Kroz to slavljenje shvaćamo da nas on privlači svojom plemenitošću, ljepotom, milinom, radosnom porukom u bolje sutra. Privlači nas svojim srdačnim pristupom iz kojeg je vidljiva njegova božanska priroda. Saznajemo da je bio prijatelj siromašnima, solidaran sa svim socijalno ugroženima, da je bio milosrdan i obziran prema grešnicima. Liječio je bolesne, ukazivao na ostarjele, volio djecu. Razmišljati o Isusu Kristu kroz Božić, znači ispuniti svoje srce radošću, optimizmom i nadom u bolje sutra. Božić treba biti i ostati blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista. I nitko nam ga ne smije nekim procesom ukrasti. Zato da se to ne bi dogodilo ne smijemo zaboraviti da u ovom Božiću svojom vjerom učvrstimo svoju nadu u sigurnost drugog Kristovog dolaska. Sretan Božić!
Fenix-magazin/SIM/ Tonćo Ladan
