Već duže vremena pokušavaju se bošnjački političari prodati za pristalice Europske unije, ukazujući prstom na antieuropske elemente među Srbima i Hrvatima.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Ono što je još i gore od toga lažnoga predstavljanja, jest činjenica da im vjeruju nedovoljno upućeni europski i američki političari i diplomati. Pa ipak u svemu tomu najgore je to da zapadna politika prihvaća u BiH ono što se ne bi usudila niti pomisliti u odnosu na pojedine demokratske, etnički uređene europske zemlje kao što su Švicarska i Belgija.
Ne vjerujem da bi se šef delegacije Europske unije u BiH gospodin Sattler usudio okriviti za napetosti u Belgiji Flamance ili Valonce, kao što je to nedavno učinio okrivljujući Hrvate i Srbe za probleme u BiH.
Što je istina u toj prljavoj igri podvaljivanja? Nažalost, istina je to da zapadne zemlje i Ameriku u BiH uopće ne interesiraju etnička i ljudska prava, nego uspostavljanje vlasti nad tim prostorom.
O čemu se radi, dočaravaju najbolje riječi jednoga biskupa iz BiH koji mi nedavno reče kako ga je veleposlanik jedne moćne zapadne države vrlo arogantno upitao da li želi – vjerojatno je mislio na Hrvate u BiH – da Bosnom i Hercegovinom zavladaju Erdogan ili Putin. Bahato pitanje, neupućenog i arogantnoga diplomate koji o BiH i njezinim narodima ne zna ništa. BiH se nažalost nalazi tamo gdje je Švicarska bila prije nekoliko stotina godina i bit će joj potrebno barem više decenija mirnoga života između tri konstitutivna naroda u pravedno uređenoj državi da bi ono građansko bilo važno koliko i etničko.
Da dotični diplomata zna malo više o povijesti BiH i burnim odnosima njezinih naroda, ne bi zasigurno postavio biskupu tako glupo pitanje, jer bi tada također znao i to da su Hrvati u BiH jedini koji iskreno žele vidjeti BiH unutar Europske unije, te se na taj način zaštititi od utjecaja Putina i Erdogana.
Nažalost, ponekad su želje daleko od mogućnosti.
Diplomacija
Ono što bahati zapadni političari i diplomati ne znaju, a to se pokazalo na primjeru mnogih zemalja u kojima su zbog bahatosti i neznanja izazvali sukobe umjesto potrebnoga mira. Kolikogod odgovaralo istini da je Putin brutalni diktator i Rusija agresor na Ukrajinu, ne može se sa sigurnošću reći da zbog trenutnoga stradanja ukrajinskoga naroda ne snosi krivicu, barem djelomično, i zapadna diplomacija koja je krivo procijenila političko stanje u okruženju ohrabrujući Ukrajince u približavanju NATO-u.
Istina, zapadna politika pomaže trenutno Ukrajincima. Možda i zbog grižnje savjesti. Možda se zlo ruske agresije moglo i izbjeći uz određeno vremensko taktiziranje i čekanje povoljnije prilike. Možda tada kad na političkoj sceni ne bude više diktatora Putina. Uostalom, ostaje otvorenim pitanje što će se dogoditi kad dođe do ekonomskoga urušavanja i pogoršanja standarda u zapadnim zemljama. Bojim se da će ljubav prema Ukrajini pretvoriti u pritiske za sklapanjem bilo kakvoga primirja. Takvih naznaka već ima.
Ne bih želio da se tako nešto dogodi i u Bosni i Hercegovini, da se nakon ponovnog sukobljavanja njezinih naroda, zbog nečije bahatosti, kasnije traži primirje. Svaki pokušaj da se silom i pritiscima ostvari nečiji interesni plan, dovodi redovito do sukoba, pogotovo kad se radi o državi s četiri izrazito različite opcije.
Građanska BiH
Naime, pored tri konstitutivna naroda tu je i ona četvrta grupacija koja je zapadnoj politici trenutno najbliža, jer bezuvjetno igra na kartu građanske države kako bi sačuvala svoje privilegije iz vremena Jugoslavije. Uostalom zapadna civilizacija postaje sve sličnija komunističkoj ideologiji koja se sustavno pokušavala odreći nacije, tradicije i religije. Oni koji žele na silu stvoriti građansku BiH kako bi mogli njome lakše gospodariti, ne žele vidjeti da Hrvati, Srbi i Bošnjaci islamske orijentacije drže još uvijek nešto do tradicije, nacije i religije.
Onaj koji doista želi u BiH sačuvati mir, mora, prije svega, poraditi na tome da se ni jedna etnička grupa ne osjeti zapostavljenom. U suprotnom doći će do novih sukoba koji ne bi odgovarali nikome poštenom i pametnom. Upravo bi se to moglo dogoditi ukoliko se nastavi s politikom protežiranja u BiH onih koji imaju ponajmanje veze sa zapadnom civilizacijom i demokracijom, koji su je do jučer prezirali, hvaleći na sav glas Tita, jednoga od najvećih europskih i svjetskih diktatora.
Problem nije samo Dodik, kako to rado naglašavaju neki zapadni diplomati, nego rusofilstvo srpskoga naroda.
Problem ne leži niti u samom Izetbegoviću i SDA, nego u tome što Bošnjaci muslimani neće nikada iskreno prihvatiti građansku državu i distanciranje od Erdogana i islamskoga svijeta.
Problem nije niti u samom Draganu Čoviću, nego u tome što hrvatski narod ne želi biti protjeran sa svojih ognjišta. Problem leži u onima zapadnim političarima koji to ne shvaćaju i koketiraju s takozvanim pristalicama građanske države koji su ipak velika manjina u BiH.
Istina njihovo uporište je nešto veće među Bošnjacima, jer o građanskoj državi govore i oni koji u duši priželjkuju islamsku, istina s malo više oslanjanja na arapski svijet, nego na Erdogana.
Hrvati u BiH za EU put
Na kraju, što se Hrvata tiče, uvjeren sam duboko, bili bi sretni da se BiH nalazi u Europskoj uniji i NATO-u. Nažalost, ne pita se samo njih u kojem će smjeru ići BiH, nego i druga dva konstitutivna naroda. Što prije to zapadna diplomacija shvati, lakše će se postići dogovor između Hrvata, Srba i Bošnjaka. Utoliko bi bilo puno mudrije od strane zapadne politike da izvrši malo više pritiska na Srbe kako bi odustali od secesionizma, te na Bošnjake da se odreknu unitarizma. Na kraju, što bi čovjek mogao poručiti onome zapadnom diplomati koji je upitao biskupa da li želi da u BiH zavladaju Erdogan ili Putin. Hrvatima ne miriše ni jedan ni drugi. Ali zbog mira u kući radije će razgovarati s njihovim pristalicama još koju godinu, nego doživjeti sudbinu Ukrajine ili onoga što se u BiH dogodilo devedesetih.
Dođe li do toga, Hrvata u BiH neće više biti. U tom slučaju im je svejedno hoće li uopće biti BiH. Još jedna mala pouka zapadnim diplomatima koji o BiH ne znaju puno, a žele je uređivati po svojoj želji.
Kad su Osmanlije 1463. uništile Bosansko Kraljevstvo, povjerila ga je kraljica Katarina tadašnjem papi. Umirući u Francuskoj nakon atentata Makedonaca tražio je tadašnji jugoslavenski (srpski) despot kralj Aleksandar da mu čuvaju Jugoslaviju. Pri tome je mislio i na BiH kao srpsku zemlju. Kažu da je Alija pred smrt povjerio BiH Erdoganu. Mir je u BiH, iz toga se da izvući pouka, moguć samo tada kad se sve tri naroda slože oko toga da je BiH njihova, te da je moraju kao cjelovitu očuvati, a ne Putinova, Erdoganova ili Bidenova. Do toga bi doista i moglo doći uz malo više razborite politike od strane zapadnih država.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
