Kako danas izvještava austrijska televizija ORF, bosanska zajednica odnosno građani porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji žive u Austriji traže da joj ova alpska država prizna status narodne manjine. Kako je jučer izvijestio ORF u svojoj emisiji za narodne manjine “Domovina, strana domovina”, pozivajući se na informacije Društva bosanskih akademičara u Austriji, zahtjev će biti u sklopu građanske Inicijative za manjinsko priznanje podnesen početkom listopada Nacionalnom vijeću austrijskog parlamenta. S ciljem da dobiju status narodne manjine jer im on jamči “prava i zaštitu njihovog materinskog jezika i kulture”, napominje isti izvor. Uz opasku, kako će ih u toj nakani poduprijeti “šarolika politička koalicija”.
Iz Beča piše: Snježana Herek
Navedena Inicijativa bosanske zajednice u Austriji nije neka novina. Već 1990-tih godina je slično traženje priznanja za ljude koji su u Austriju došli iz Bosne i Hercegovine pokrenuo bosanskohercegovački književnik Dževad Karahasan, koji je preminuo u svibnju ove godine.
Sada se, nakon više desetljeća ponovno ide s istim zahtjevom, ovoga puta direktno na politiku. U međuvremenu je predsjednik Društva bosanskih akademičara Siradj Duhan kod brojnih eminentnih Austrijanaca prikupljao naklonost za priznanje ljudi iz BiH u Austriji kao manjinske zajednice.
Među njima su, između ostalih, kako izvještava ORF i bivši austrijski predsjednik Heinz Fischer, koji je prije izbora za predsjednika bio socijaldemokrat (SPÖ), bivši “narodnjak” (ÖVP) Heinrich Neisser i zastupnica stranke Zelenih u Nacionalnom vijeću austrijskog parlamenta Olga Voglauer.
Za sada status autohtone narodne manjine u Austriji imaju samo gradišćanski Hrvati, Slovenci u Koruškoj i Štajerskoj, Česi, Slovaci, Mađari i Romi. Dakle, njih šestero. Njihova su prava i obveze regulirane posebnim Manjinskim zakonom iz 1976. godine. A prava gradišćanskih Hrvata i Slovenaca uglavljena su još daleke 1955. godine u austrijski Državni ugovor.
Dočepati se manjinskog statusa u Austriji pokušali su i Turci 1990-tih godina, te Poljaci početkom 2000. godine. Ali bezuspješno. Naravno, jer niti jedna austrijska vlada, bez obzira dolazi li s lijevog ili desnog političkog spektra ili iz umjerene sredine nije bila spremna otvarati Pandorinu kutiju. Jer čim prizna jedne, u čekaonici na to čekaju i mnogi drugi. Ne samo odbijeni Turci i Poljaci nego i druge u Austriji živuće nacionalne i etničke skupine.
Unatoč tome austrijski stručnjak za ustavno pravo Bern Christian Funk je rekao u nedjeljnom razgovoru za ORF kako je Bosna “poseban slučaj”. To je obrazložio podatkom kako je BiH od 1878. godine bila dio Austro-ugarske Monarhije.
“Ustav štiti autohtone narodne manjine i pod tim podrazumijeva austrijske državljanke i državljane s vlastitim narodnim blagom, koji dulje žive u Austriji i tu su se skrasili”, pojasnio je Funk. Napomenuo je kako su “Bosanke i Bosanci prisutni u oba aspekta”. Na jednoj strani Bosna je povijesno povezana s Austrijom, a na drugoj 1990-tih je godina zbog rata iz Bosne i Hercegovine u Austriju došlo mnoštvo ljudi. Austrijski je stručnjak pritom ukazao na značaj teritorijalnog kriterija kod priznavanja statusa narodne manjine, koji ih bitno razlikuje od migracijskih etničkih skupina.
Bez obzira na sve navedeno i sam Funk je uvidio kako sve to neće biti lagan posao, jer postoje određene prepreke. Prva je, da se unaprijed uopće ne može predvidjeti tko bi se sve još mogao javiti iz drugih etničkih skupina, a druga je da u Austriji ne postoji “regulirani zakonski proces za priznavanje statusa narodne manjine”.
Stoga, kako pišu neki domaći medija uskoro bi moglo postati zanimljivo na austrijskoj manjinskoj odnosno etničkoj sceni. Jer ne smije se zaboraviti da su i Hrvati, kao i mnogi drugi, svojevremeno bili u sastavu Austro-ugarske Monarhije.
Mogu li onda i oni, neovisno o gradišćanskim Hrvatima, najstarijoj i najbrojnijoj austrijskoj narodnoj manjini, koja na prostoru današnje Austrije obitava već pet stoljeća, također dobiti taj status ?
Fenix-magazin/SČ/Snježana Herek
