Izlazak 23:2 „ 2 Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde“
Piše: Tonćo Ladan
Petak uvečer, 25. listopada 2019. godine sunce na zalasku dodirivalo je krovove zgrada velikog grada. Zrak jeseni strujao je poput uzburkane hladne rijeke. U sjenkama velikih zgrada, tamnom ulicom koračao je čovjek raskopčanog mantila. Pogurenog hoda, oborene glave ni debeo ni mršav, izbjegavao je poglede slučajnog prolaznika na kojeg bi naišao u sjenkama uličnog trotoara.
Sastanak
Njega kao da nije dodirivala hladnoća nadolazeće noći. Njegove misli bile su vezane uz ključ koji je stezao u džepu mantila kao i o mjestu gdje će ga taj ključ odvesti. Lice tog čovjeka bilo je ružno lice. Mesnati obrazi, debeli nos na kojem su stajale naočale i rijetki brkovi iznad debelih usana otkrivali su ljigavca, već na površan pogled. Lice mu se znojilo ispod kratke kovrčave masne kose. U njegovim koracima se naslućivala nesigurnost uplašena čovjeka. Ali njegovom strahu će uskoro doći kraj. Ljudi koji su ga čekali, učinit će kraj svim njegovim nevoljama. Novac koji hitno treba dat će mu oni isti koji su ga postavili na funkciju koja im sad treba, a kojoj se pokorava čitav svijet na ovaj ili onaj način. A ta potreba pokoravanja podrazumijeva novac.
Veliki novac od velikih ljudi. A on ga tako treba. Stigao je do zgrade s impozantnim drvenim vratima do kojih su vodile dvije stube. Maramicom obrisa znojno lice. Stavi ključ u bravu, zakorači o osvijetljenu vrlo malu prostoriju u kojoj su vrata lifta bila jedina vidljiva stvar. U liftu pritisnu dugme najnižeg kata u podzemnom kompleksu zgrade. Prije nego se lift pokrenuo, osvijetli ga oko kamere u koje je morao da pogleda. Nakon nekoliko trenutaka lift se pokrenu u željenom pravcu.
Bolesnici
Velika soba bila je bez prozora. Veliki stol razdvajao je dva čovjeka koji su sjedili na njegovim pročeljima. Ispred njih na stolu mikrofon, boca s vodom i čaše neobičnog izgleda zlatne boje. S desne strane stola, točno na sredini, nalazila se još jedna prazna stolica ispred koje je na stolu stajao samo mikrofon. Mutne svjetiljke stvarale su sjene u sobi debelih zidova žute boje. Na tim zidovima nije bilo nikakvih ukrasa samo se čulo tiho zujanje uređaja za pročišćavanje zraka. Za lijevim pročeljem sjedio je mršav muškarac blijeda, pomalo staračkog, lica. Njegov oštar inteligentni pogled kroz otmjene naočale počivao je na sobnim vratima. Misli su mu bile okupirane razlogom, bolje reći slikama ili slikom zbog koje se nalazio u sobi. Ima dana, mislio je, kad čovjek shvati da unatoč svoj svojoj moći susretne u svom životu bolne i žalosne dane.
Tako je i on te bludno ne bludne noći spoznao da se duboko u njemu stvara želja mrzitelja, uništitelja, sveg lijepog u ljudskom životu. Ogorčenje užasne mržnje prema ljudima okovalo je njegovo srce. Ta tako živa slika u njegovom umu, zgužvane postelje i njenog nagog tijela samo je raspaljivala tu mržnju. Njegova ruka je počivala na njenom golom boku. Okrenula se na leđa te se njegova ruka našla na unutrašnjoj strani tople butine.
– Sve sam pokušala dragi moj – glas joj je zvučao onako kakav je i bio, podrugljiv.
– Udahnuti iskru strasti u tvoju umrlu muškost nisam mogla. Ne možeš udahnuti živost u nešto u čemu nema živosti. Novac i slava je ubila u tebi i to malo živosti što si imao. Ostalo je ništa.
– Ovaj put sam ga skoro ugurao – odvrati uzrujano tužnog glasa, suznih očiju iza otmjenih naočala.
– To skoro je bilo daleko od skorog, a i to si postigao zahvaljujući Viagri. Prije će te ubiti nego ti pomoći – progovori kroz smijeh u drhtaju pomamnih grudi.
– Sačuvaj to skoro za neku drugu i umri na njoj. Ja te napuštam.
– Ne odlazi – uzvratio je očajnički gledajući u njene uzbuđene grudi.
Ona ustade s kreveta i pođe ka kupaonici u raskošnoj nagosti. Prije nego će ući, okrenu se k njemu te se vrati nečujnim bosim korakom gole žene.
– Sve što imaš ostavljam ti, samo novac dijelimo po pola. Bilo bi lijepo da na to pristaneš bez buke, dragi moj – prošapta mu na uho spuštajući poljubac poniženja na njegovo čelo.
– Zbog tebe ću učiniti čitav svijet sterilnim i impotentnim. Biti ćeš kriva koliko i ja – reče s mržnjom.
– Znam da hoćeš, ali to neće pomoći tvojoj nemoći. Ostat ćeš sam bolesnog uma. Svaki put kad budem spavala s nekim mladićem, poslat ću ti razglednicu da znaš gdje se krećem ovim veselim svijetom – vedro raspoložena nesta ona iza vrata kupaonice.
– Svijet kojim češ bez mene lutati, zahvaljujući meni postat će duševna bolnica bez ikakvog užitka – prošapta uplakan.
Sad dok su mu te žive slike prošlosti prolazile kroz glavu, osjeti vlažnost u svojim surovim očima. Skide svoje otmjene naočale i rukom protrlja oči. Trenutak stvaranja novog svijeta počinje u toj noći. Utješen tom mišlju, vrati naočale na svoje lice.
Sjećanje nakon prometne
Drugi čovjek se u nijemoj šutnji čekanja mislima također osvrtao na trenutak svoje prošlosti koja ga je dovela u ovu sobu. Sjećanje je bilo tako jako da je u nosnicama još osjećao odvratan smrad goruće gume i smrad opaljenog lima od vozila u plamenu. Prije toga točno se sjećao tog osjećaja kad ga je nešto poput snažne ruke pritislo uz volan paleći mu lice. Pokušao se toga osloboditi ali bez uspjeha. Osim tog plamena nije osjećao nikakve boli osim tog tihog pucketanja u njegovim ušima i te misli kako je divno zaspati u tom uskovitlanom plamenu žarkih boja.
Prvo što je ugledao svojim svjesnim pogledom bio je bijeli mantil, to mora da je doktor. Živ sam. Pokušao je pokrenuti se.
– Sve će biti u redu. Smirite se.
Taj glas koji je čuo potvrdili su njegovo zapažanje nekako čudno iskrivljeno. Živ sam. Nakon nekog vremena u iskrivljenom lebdenju počeo je osjećati bol. Njegovo lice je gorjelo. Htio je ispustiti krik, no nije mogao otvoriti usta. Kasnije je mogao pogledati slike svog lica u trenutku kad su ga izvukli iz zapaljenog automobila. Bilo je to crvenilo u rastopljenoj crvenoj boji koja nije prijanjala za površinu nego se slijevala u tankim mlazevima otkrivajući bjelinu zgnječene kosti. To ga je podsjetilo na glavu oguljene ovce koju je nevješt mesar silom zderao odnoseći dijelove mesnatog lica tako da su nastajali crveni mjehurići iz kojih je isticao tanak mlaz. S tog užasa zjapile su ogoljene i izbuljene beživotne oči. Liječnik je bio star sa sijedom kosom. Njegov glas bio je blag – to što sad gledate ćemo pokrpati za šest mjeseci tako da ćete ponovo imati lice.
– Mogu da zamislim – uzvratio je drhtavim glasom.
– Ja sam iskren čovjek u mojim godinama laž nije privilegija. Nećete biti isti, ali lice će biti upotrebljivo i prepoznatljivo – bar se nadam pomisli u sebi nastavljajući da govori.
– Ja više ne operiram, to sam prepustio mlađima ali na zahtjev vaše žene, vaših prijatelja pristao sam da vam pomognem koliko je to moguće. Da li se vi slažete s tom odlukom koji su donijeli drugi umjesto vas ili želite drugoga?
Lice mu je bilo poznato. Najbolji među najboljim. Boljeg plastičnog kirurga nije bilo na svijetu, a ni skupljeg.
– Zašto vidim samo na jedno oko? – upitao je.
– Drugo je izgubljeno. Ništa se nije moglo uraditi. Žao mi je?
Sve ljepše od ljepšeg. Htio je da zaplače ali se u očajanju upita da li može ispuštati suze.
Operacije
Uslijedile su mnogobrojne operacije u nizu od pet godina. Krajnji cilj tih operacija bio je blago rečeno užas koji je najbolji živući kirurg uspio skrpati na iznakaženoj lubanji. Kad je ugledao potpuno već oporavljen svoje lice pomislio je da čovjek mora biti lud da to prihvati kao ljudsko lice. Užas očajanja i ogromne mržnje našao je mjesto u njegovom umu u njegovom srcu. Gledao je u ogledalu svoje oko iako iskrivljeno dovoljno jasno da ga se sjeća, a ostalo oko tog oka bilo je išarano ožiljcima izmrcvarenog mesa koje kao da nije htjelo dozrijeti omotačem ljudske kože nego samo nagovještajem njenog stvaranja. Prva zapovijed koju je izdao u svojoj mržnji bila je da smrskaju lice liječnika. Dugo je policija tragala za nestalim liječnikom prije nego je odložila dosje među nestale.
Druga žrtva njegovog bijesa bila je njegova žena.
– Više volim da te se sjećam ovakvog – pokazala je na njegovu sliku.
– Taj užas od tvog lica ja ne mogu gledati – nakon što je izgovorila te riječi tijelom joj je prošao drhtaj.
Nasmijao se. Golim rukama joj je zdrobio lice. Dan poslije posjetio je svog krojača ne zbog odijela nego zbog maske. To je jedino moglo da pokrije odvratni užas koji je stvoren ljudskom rukom.
Šetao je noću. Susretao druge ljude samo u izuzetnim slučajevima. S njegovim očajanjem raslo je njegovo bogatstvo, njegova moć i njegova mržnja. Gledajući nasmijana vesela lica svud oko sebe sve je više mrzio svoje, a s tom mržnjom počeo je mrziti svako drugo ljudsko lice. Trebaju biti pokrivena kao i njegovo. Tad će se izjednačiti s njim. Bit ćemo planeta maskiranih ljudi. S tom mišlju po prvi put je nakon tolikog dugog vremena osjetio život u svom tijelu.
-Kako bih ja veselo živio drugi moraju patiti. Maska za sve, mislio je.
Instrukcija
Vrata podzemne prostorije su se otvorila. Otvorio ih je čovjek kojeg su čekali. Ušao je plašljivo kimajući glavom izgovarajući ponizno pozdrav. Obojica su ga brižljivo pratili pogledom dok je zauzimao svoje mjesto po propisu koji su mu prije nekoliko dana uručili. Bili su zadovoljni viđenim. Glas ispod maske je odzvonio prostorijom – sve si razumio? – pitanje je bilo upućeno pridošlici.
– Jesam.
– Da čujemo – progovori glas iza otmjenih naočala.
– Odmah na početku želim reći da se sa svim slažem. Neman apsolutno nikakve žalbe – obrisa svoje znojno uplašeno lice pa nastavi – razumio sam da mi stavljate svijet na raspolaganje kojeg ćemo unesrećiti, a od mene se traži samo da toj nesreći stavim zdravstvenu interpunkciju kojoj će se svi pokoravati. Da bi to pokoravanje bilo potpuno izdvojeno je 6 milijarde dolara za 195 vlada u 195 zemalja svijeta. Pored toga stvorit će se krizni uredi od medicinski stručnjaka odani fondu od 6 milijarde. Zatim znanstvenici prvenstveno oni s područja biomedicine i zdravstva i ostali koji će biti prosvijetljeni novcem fonda. Oni će stvorenu nesreću pretvoriti u prijetnju, a mi ćemo ponuditi rješenje koje će oni prihvatiti – zastade obuhvaćen mišlju da će to rješenje od te uložene 6 milijarde donijeti stotinu drugih milijardi ovoj dvojici i ostalim članovima stvorenog svjetskog vrhovništva.
Glasno reče – cilj je stvoriti veliku duševnu bolnicu u kojoj glas razuma to jest protivljenja se pretvara u ljudskog mrzitelja i uništitelja ljudskog opstanka. Naši glavni igrači u toj bolnici bit će plaćeni političari, plaćeni liječnici i plaćeni novinari. Ti plaćenici će već po vašoj želji ubrzavati i usporavati bilo uplašenog svijeta. Propagandom će se održavati neprestana atmosfera nesreće. Tako i oni ljudi ponosni na svoju slobodu i čast će početi gledati na svijet sa zaključkom da je stigao do posljednjeg stupnja svoje degradacije. S vremenom će i oni poprimiti stav bolesnika koji s olakšanjem dočekuje smrt. Svjesni da ne postoji drugi svijet, drugo nebo, osim kreirane duševne bolnice, a da bi se živjelo u njoj moraju se uzimati naši lijekovi za smirenje i moraju se poštovati upute koje ćemo davati.
Obojica njegovih slušatelja samo kimnuše glavama u znak odobravanja. Do njega dopre blagi zvuk zujanja s desne strane.
– Slobodno pogledaj – reče čovjek s maskom okrenuvši glavu spuštenog pogleda i ugleda torbu poslovnog čovjeka pored svoje noge.
– To je za tebe. Novac koji trebaš. Upute kojih se trebaš pridržavati i brojevi telefona na koje se trebaš javljati u vezi nekih nedoumica do kojih će vjerojatno dolaziti – to bi bilo sve.
Ugušio je svoje oduševljenje uzevši torbu te pognute glave s riječima zahvalnosti napustio prostoriju. Kad je izišao, druga dvojica ustadoše te krenuše prema zidu nasuprot ulaznih vrata. Čovjek otmjenih naočala pritisnu jedva vidljivo dugme te se otvoriše velika metalna vrata mnogo veća od ulaznih nepovezana s hodnikom. Uđoše skupa da bi se poklonili vladaocu tame.
Mladić u svećeničkoj odori
Petak 17. prosinca 2021. nakon molitve na koljenima podigao se na noge, tihim koracima krenuo je ka izlazu iz crkve. Zraci zalazećeg sunca kroz prozore osvijetlili su unutrašnjost crkve poput molitve koja je ozračila njegovu dušu. Brojni crkveni detalji oslikani na crkvenim zidovima kao da su osvjetljavali njegov put vjere. Četiri godine provedene u teološkom sveučilištu i jedna godina služenja u velikoj biskupiji očvrsnuli su njegovu predanost Bogu i Božjoj službi. Bilo je u tim proteklim godinama tjeskobe, nemira u pitanjima kad će istinski vjetar vjere zapuhati preko žeravice koja tinja u njegovom umu, srcu i njegovoj duši. Kad je vjetar rasplamsao užareno ložište on ga je dočekao spreman i nitko i ništa više nije moglo odvratiti ga od Kristova puta. Slučaj ili Božja providnost dodijelili su mu župu u kojoj će provesti ostatak svog života. Sama pomisao na to izazvala je radost na njegovom mladom lijepom licu. Bio je mladić koji je upadao u oči unatoč skromnoj svećeničkoj odori. Njegovo blago mršavo produljeno lice s malim udubinama ispod ličnih kostiju odavalo je neku unutrašnju mirnoću čovjeka vjere. Tamna boja njegove kože i plave žive oči odavale su čovjeka koji voli prirodu. Izgledao je stariji od dvadeset pet godina, ali uredno lice i veseo osmjeh bez bora ostavljali su dojam veselog dječaka. Ovaj dojam dolazio je od činjenica da je ovaj mladić prošao i pretrpio prokušanost svoje vjere odolijevajući svem onom što ga je u skladu njegovim zvanjem odvajalo od većine ljudskih zadovoljstava. Ostao je čist.
Živio je jednostavnim životom vjere, a to se odsijevalo u njegovim očima, zvonilo u njegovom glasu i činilo se melodičnom glazbom koja silazi s njegovih usana. Bio je Božji miljenik što bi znali reći oni iz njegovog okruženja. Na nastalu krizu gledao je očima vjere. Zato je na početak svog župnog puta u pošasti koja je zahvatila cijeli svijet, gledao na još jedan izazov svojoj vjeri i tražio vodstvo u Božjoj Riječi siguran u putokaz koji mu ona daje, a on će ga proslijediti svojim župljanima tako da zaštiti sebe i njih. Bio je svjedok da je pošast stvorila masovnu histeriju u čitavom svijetu, koja nije zaobišla ni njegovu župu. Stvorila je društvenu podjelu u svim sferama ljudskog života. Napravila je to propaganda koja je kroz nastalu krizu obuhvatila sve političke aktere, medije i javnost u svim oblicima komuniciranja stavivši sve u službu krize stvarajući jedno veliko totalitarno društvo.
Njegov osobni stav da se radi o zabludi podupirali su apeli svih vodećih struktura društva koji su nedvojbeno samo sjedinim ciljem djelovali na osjećaje, predrasude i poglede ljudi uvjeravajući ih u ispravnost donesenih odluka. Činilo se to tako snažno protupravno ljudskoj slobodi, stvarajući nove zakone kojim se ljudi podvrgavaju nametnutom rješenju. Glasovi razuma ušutkani su tim mjerama strahom gubitka životne egzistencije, teško je bilo suprotstaviti se protiv sveopćeg mišljenja. S mišlju ili bolje rečeno Biblijskim stavom iz Božjih riječi zapisanih u Izlasku dvadesettrećeg poglavlju a prvom i drugom stavku :
Izlazak 23:1,2 „ 1 Nemojte davati lažne izjave! Ne pomaži zlikovcu svjedočeći krivo! 2 Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde“, u svom skromnom stanu tog petka je potražio odgovor u Bibliji o krizi koja steže čitav svijet. Već duže vrijeme njegov um pokušava se približiti razumnom objašnjenju riječi iz posljednje biblijske knjige Otkrivenja koja na najkraći način objašnjava ovu današnju krizu, te na vjerodostojan način predstavlja glavne aktere i glavne elemente krize. Počeo je s 13 poglavljem Otkrivenja.
Proročanstvo
Otkrivenje 13:4,5 4 i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: »Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?« 5 I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca.
Otkrivenje 13:16-18 16 Ona postiže da se svima – malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima – udari žig na desnicu ili na čelo, 17 i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. 18 U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.
On sam nije želio donositi konstataciju da je u današnjoj krizi stvoren žig zvijeri, ali princip po kojem se sve odvija u ovoj krizi je potpuno isto ovom biblijskom proročanstvu.
Njemu je bilo jasno da se u biblijskoj knjizi Otkrivenja perspektiva neprestano mijenja. Prošlost rasvjetljuje sadašnjost a sadašnjost budućnost. Bit cijelog ovog odlomka iz Otkrivenja pisanog prije dvadeset stoljeća je da nama pruži uvid u konkretne životne i političke okolnosti koje su izazvane ovom krizom. Kao prvo ukazuje da netko stoji iza svih događaja i upravlja njima, što je vidljivo iz riječi: Zmaj daje vlast Zvijeri. Tko je Zmaj? Na to pitanje odgovor nalazimo u Otkrivenju 20:2 2 Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina.
Dakle Zmaj je Sotona – Đava. Kao što je Sotona – Đava nevidljiv za nas ljude tako je i Zvijer predstavlja čovjeka i organizaciju koja djeluje iz sjenke i kojoj se svi pokoravaju. Proročanstvo jasno ukazuje da je cijela zemlja, svijet čovječanstva odlazi sa strahopoštovanjem kod Zvijeri da bi joj se klanjali i obožavali zvijer, govoreći: “Tko je kao Zvijer? Tko se može boriti s njom?”
Dalje se ukazuje da će vremenom Zvijer postavljati sve veće zahtjeve neposredno prije svog kraja , “čineći da svi, mali i veliki, bogati i siromašni, slobodnjaci i robovi, dobiju žig na svojoj desnoj ruci ili na svojim čelima, i da nitko ne može ni kupiti ni prodati, osim onaj koji ima žig”.
Što znači imati žig?
Kod tumačenja biblijskog proročanstva neophodno je da se ne postavlja osobno mišljenje niti osobne predrasude. Ne smije se izmišljati nego se mora dopustiti Bibliji da ga sama tumači. Samo tako će biti jasno i vjerodostojno. Žig na desnoj ruci prikladan je simbol aktivne podrške. Desna ruka odnosi se na ponašanje. Pojedinci će se odlučiti za primanje žiga Zvijeri kako bi izbjegli ekonomski pritisak i prijetnju smrću, dok će drugi koji su već danas umno i duhovno u potpunosti prihvatili Zvijer činiti sve da bi sačuvali svoje privilegije. Osvrnuo se i na riječi iz djela Theological Dictionary of the New Testament (Teološki rječnik Novoga zavjeta) gdje se govori o budućnosti onih sa žigom: ”Božji neprijatelji dopuštaju da im [žig] zvijeri, misteriozan broj koji sadrži njeno ime, bude otisnut na čelu i jednoj ruci. To im daje velike mogućnosti da napreduju u ekonomskom i trgovačkom pogledu”.
Što se događa s onima koji ne žele primiti žig ove krize?
Oni su u očima zvijeri osuđeni na propast i poželjet će napustiti okvirna ograničenja vladavine krize. Međutim vlade pod izgovorom zaustavljanja širenja krize će sprečavati kretanje ljudi. Stvarat će se slobodni zatvori ili odjeli duševne svjetske bolnice. Vojna i policijska brutalnost, palice, suzavac i ubojiti meci postat će stvarnost.
Neke su se metode već vidjele neke se još testiraju, a neke se brižljivo planiraju. Konačni cilj je stvoriti odjele slobodnih duševnih zatvora gdje će ljudi bez posla i bez pomoći u nedostatku hrane i lijekova postajati sve slabijim i sklonijim bolestima i umrati. Naravno državne statistike potpomognute novcem iz fonda će odraditi svoj posao i sve prepisati nastaloj krizi. To je krajnji cilj bolesnog uma i bolesne nade.
Izlaz za čovječanstvo
Jedini izlaz za cjelokupno čovječanstvo je u riječima proročanstva koje ukazuje da je ova stvorena totalitarna vladavina ograničena na 42 mjeseca. Tražiti objašnjenje i razlog toga je bespotrebno ako na ovu krizu gledamo očima vjere.
Nakon što je sve to provukao kroz svoje misli mladi svećenik je osjetio mir vjere. Ljudska prošlost je natopljena raznovrsnim vladavinama, a ova će je ili uništiti ili konačno dovesti do ostvarenja svakodnevne molitve izgovarane više od dvadeset stoljeća.
– Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla. – Amen.
Izgovorivši tu molitvu pred njegovim očima je zaiskrio takav mir od kojeg nitko ne okreće glavu. Takav mir će uz Božju milost proslijediti svojim župljanima s kojim će zakoračiti u Božju milost i s njene visine jasno razumjeti vrijeme ove nametnute krize.
Jasno će razumjeti riječi „Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde“
Fenix-magazin/SIM/Tonćo Ladan
