Donosimo prijevod govora publiciste Éric Zemmouru koji je ovog tjedna najavio svoju predsjedničku kandidaturu.
Dragi moji sunarodnjaci,
Godinama vas je obuzimao, tlačio i proganjao jedan te isti osjećaj: čudan i sveprisutan osjećaj obespravljenosti. Hodaš ulicama svojih gradova i više ih ne prepoznaješ. Gledate u svoje ekrane i oni vam govore čudnim, čak stranim jezikom.
Bacite pogled na reklamne panoe, TV serije, nogometne utakmice, filmove, predstave, pjesme i školske knjige vaše djece; Vozite se podzemnom željeznicom i vlakovima, idete na željezničke stanice i zračne luke, čekate kćer ili sina nakon škole, pratite majku na hitnu pomoć, stojite u redu za poštu ili na uredu za zapošljavanje, sjedite u policijskoj postaji ili u sudnici osjećajući se kao da više niste u zemlji koju poznajete.
Sjećate se zemlje koju ste poznavali kad ste bili dijete. Sjećate se zemlje koju su vam opisali roditelji. Sjećate se zemlje koju nalazite u filmovima ili knjigama; zemlje Sv. Ivane Orleanske i Luja XIV; zemlje Bonapartea i generala de Gaullea; zemlje vitezova i finih dama; zemlje Victora Huga i Chateaubrianda; zemlje Pascala i Descartesa; zemlje basni La Fontainea, Molièreovih likova i Racineovih stihova; zemlje zvonara pariške crkve Notre-Dame, zemlje Gavrochea i Cosette; zemlje barikada i Versaillesa; zemlje Pasteura i Lavoisiera; zemlje Voltairea i Rousseaua; Clémenceaua i “Poilus” (Landsern) iz 1914.; de Gaullea i Jeana Moulina; zemlje Gabina i Delona, Brigitte Bardot i Belmonda; od Johnnyja i Aznavoura, od Brassensa i Barbare; iz filmova Sauteta i Verneuila.
Ova zemlja koja je i ležerna i briljantna, ova zemlja koja je književna i znanstvena u isto vrijeme, ova zemlja koja je tako inteligentna i hirovita; zemlja Concordea i nuklearnih elektrana koje su izumile kino i automobil; ovu zemlju koju očajnički tražite posvuda, za kojom vaša djeca čeznu, a da to uopće ne znaju, ovu zemlju koju vam je draga… i kojoj prijeti nestanak.
Niste se pomaknuli, a ipak se osjećate kao da više niste kod kuće. Niste napustili svoju zemlju, ali čini se da vas je vaša zemlja napustila. Osjećate se kao stranac u svojoj zemlji. Pobjegli ste u unutrašnju migraciju. Dugo ste vjerovali da ste jedini koji vidi, čuje, misli i se boji. Bojali ste se to reći, sramili ste se svojih dojmova.
Dugo se niste usuđivali reći što vidite, a što je najvažnije, niste se usuđivali zapravo vidjeti ono što vidite. A onda si rekli svojoj ženi, svome mužu, svojoj djeci, svome ocu, svojoj majci, svojim prijateljima, kolegama, susjedima. A onda ste to rekli strancima i shvatili ste da svi dijele vaš osjećaj neimaštine. Francuska više nije bila Francuska i svi su to primijetili.
Naravno da ste bili prezreni. Moćnici, elite, dobrotvori, novinari, političari, akademici, sociolozi, sindikalisti, vjerski autoriteti rekli su vam da je sve to zabluda, da je sve krivo, da je sve loše . Ali s vremenom ste shvatili da su oni ti koji varaju, da su oni ti koji su sve krivo shvatili – da su vam oni naudili.
Naravno, često se mučite da spojite kraj s krajem do kraja mjeseca. Naravno da moramo reindustrijalizirati Francusku. Naravno, moramo rebalansirati našu trgovinsku bilancu, smanjiti naše rastuće dugove, vratiti naše iseljenje tvrtke u Francusku i dati našim nezaposlenijima posao.
Naravno da moramo zaštititi naše tehnološko blago i prestati ga prodavati u inozemstvo. Naravno, moramo omogućiti našim malim poduzećima da opstanu i rastu te se prenose s koljena na koljeno. Naravno, trebamo čuvati svoju graditeljsku, kulturnu i prirodnu baštinu.
Naravno da moramo obnoviti našu republičku školu, njenu izvrsnost i njen kult postignuća, i prestati predavati svoju djecu eksperimentima izjednačavanja profesora i doktora rodnih teorija i islamske ljevice („islamo-gauchisme“). Naravno, moramo povratiti svoj suverenitet koji je prepušten europskim tehnokratima i sucima koji su francuskom narodu oduzeli mogućnost odlučivanja o svojoj sudbini – u ime nesretnih snova o Europi koja nikada neće biti nacija.
Da, moramo vratiti vlast narodu! Mora se otrgnuti od manjina, koje neprestano tiraniju većinu, i od sudaca, koji koriste svoj pravni čvor na mjestu vladavine naroda od strane naroda za narod. Desetljećima su nas naši vladari – bili oni desni ili lijevi – vodili tim sudbonosnim putem propadanja i dekadencije. Desno ili lijevo, lagali su vam, prikrivali dramu našeg propadanja i prikrivali stvarnost naše razmjene.
Poznajete me mnogo godina. Znate što govorim, što dijagnosticiram i što najavljujem. Dugo sam se zadovoljavao ulogom novinara, spisatelja, kasandre i alarmista. Vjerovao sam tada da će jedan političar preuzeti baklju koju sam mu predao. Rekao sam sebi: Svatko svoj posao, svatko svoju ulogu, svatko svoju borbu.
Poput vas, odlučio sam sada uzeti našu sudbinu u svoje ruke. Razumijem da nijedan političar ne bi imao hrabrosti spasiti zemlju od tragične sudbine koja je pred nama. Shvatio sam da su svi ti navodno kompetentni ljudi prije svega bespomoćni. Taj predsjednik Macron, koji se predstavio kao novi čovjek, bio je zapravo sinteza njegova dva prethodnika, samo još gore. Da se zadovoljavaju malim reformama u svim strankama, iako je vrijeme bitno.
Više nije vrijeme za reformu Francuske nego za njezino spašavanje. Stoga sam odlučio kandidirati se na predsjedničkim izborima. Odlučio sam zatražiti vaš glas da postanem vaš predsjednik Republike. Da naša djeca i unuci ne dožive barbarstvo. Tako da naše kćeri ne budu zastrte i naši sinovi ne budu podjarmljeni. Da bismo im mogli prenijeti Francusku kakvu smo dobili od naših predaka.
Tako da još uvijek možemo sačuvati svoj način života, našu tradiciju, svoj jezik, naše rasprave, naše prijepore o povijesti ili modi, našu sklonost književnosti i gastronomiji. Tako da Francuzi ostanu Francuzi, ponosni na svoju prošlost i sigurni u svoju budućnost. Tako da se Francuzi ponovno osjećaju kao kod kuće, a pridošlice se asimiliraju u našu kulturu i uče našu povijest. Kako bismo opet mogli rađati Francuze u Francuskoj, a ne strance u nepoznatoj zemlji.
Mi Francuzi smo velika nacija, veliki narod. Naša slavna prošlost govori o našoj budućnosti. Naši su vojnici osvojili Europu i svijet. Naši su veliki pisci i umjetnici osvojili svjetsko divljenje. Otkrića naših znanstvenika i proizvodi naših industrijalaca oblikovala su njihova vremena. Šarm našeg načina života je zavist i sreća svih koji u njemu uživaju.
Vidjeli smo velike pobjede i prevladali okrutne poraze. Tisuću godina bili smo jedna od sila koja je upisala svjetsku povijest. Pokazat ćemo se dostojni svojih predaka. Nećemo dopustiti da nama vlada, porobljava, osvaja ili kolonizira. Nećemo biti razmijenjeni.
Suočit ćemo se s hladnim i odlučnim čudovištem koje će nas pokušati oskvrnuti. Reći će vam da ste rasist, reći će da vas vode tužne strasti, iako vas pokreće najljepša od svih strasti, strast prema Francuskoj; o meni će reći sve najgore.
Ali ja ću stajati čvrsto. Neće me impresionirati ismijavanje i pljuvanje. Nikada neću objesiti glavu jer imamo misiju koju moramo izvršiti. Francuski narod je bio zastrašen, paraliziran i indoktriniran. Bio je Optuženo. Ali podiže glavu, spušta maske, raspršuje lažne utjecaje, tjera svoje zle pastire.
Nastavit ćemo voditi Francusku. Nastavit ćemo lijepu i plemenitu francusku avanturu. Baklju ćemo prenijeti na sljedeće generacije. Pomozite mi! Pridružite mi se! Ustanite! Mi Francuzi smo uvijek trijumfirali nad svime. Živjela republika i iznad svega: živjela Francuska, rekao je u svom govoru publicist Éric Zemmour.
Govor Érica Zemmoura na francuskom jeziku možete pogledati OVDJE
Fenix-magazin/SIM/ Priredili: Ivan Matić i Krešimir Kobanović
