Rizik od spavanja za volanom i uzrokovanja nesreće je veći ako netko spava na suvozačevom sjedalu. Ali zašto?
Vjeruje se da ravnomjerno disanje spavača i njihova nepomičnost u određenim situacijama djeluju vrlo umirujuće i opuštajuće na okolinu. U automobilu taj učinak može biti toliko jak da je vozač doslovno „zaražen“. Monotone etape na autocesti i vožnja noću potiču taj učinak.
Prema istraživanju Njemačkog vijeća za sigurnost cestovnog prometa (DVR), jedan od četiri vozača je zaspao za volanom. Nekoliko brojki ilustrira opasnost koja proizlazi iz toga: zatvorite li oči na samo tri sekunde pri brzini od 100 km/h, ‘vozit ćete’ slijepi 80 metara.
Teško je procijeniti koliko će to uzrokovati nesreća. Jer mikrosan kao uzrok teško se može dokazati – a naravno da se odgovorni neće inkriminirati. Prema procjenama, svaka četvrta nesreća sa smrtnim ishodom je uzrokovana mikrospavanjem.
Moderni automobili odavno imaju brojne pomoćnike, poput detekcije pospanosti. Koristi akustične i vizualne signale kako bi upozorio vozača da napravi pauzu. Na primjer, sustav na temelju ponašanja upravljača prepoznaje pada li koncentracija vozača.
A sustav upozorenja pri napuštanju prometne trake upozorava vas ako prelazite prometnu traku vibriranjem na upravljaču, sjedalu ili zvučnim signalima. Neki sustavi također automatski vode vozilo natrag u traku. Najkasnije tada je stvarno krajnje vrijeme za odmor i stanku.
Čak i prije nego što sustavi pomoći moraju intervenirati, tijelo već šalje signale, pozivajući na stanku. Učestalo zijevanje, teški kapci, unutarnji nemir i pad koncentracije jasni su signali da ćete uskoro zaspati. Ako su i suputnici umorni, vozač treba biti informiran. Tada stručnjaci preporučuju dužu stanku.
Fenix-magazin/IK
