Na današnji dan 1925.godine je umro Sergej Aleksandrovič Jesenjin, jedan od najvećih pjesnika 20. stoljeća. Nisu mu priznavali vrijednost, govorili su da su njegove pjesme melankolične, nisu ga puštali da bude svoj, bio je desetljećima zabranjivan u SSSR. Ali, popularnost njegova imena i knjiga u ruskom narodu je konstantno rasla. Kad su zabranili tisak njegovih knjiga, njegove su pjesme prepisivane od osobe do osobe, a njegov veliki prijatelj Maksim Gorki jednom je zapisao: “Prijatelji su ga napajali vinom, žene mu pile krv”.
Žene su Jesenjina pratile od rane mladosti. Kažu zbog njegove rijetke ljepote, ali i stihova kojima je osvajao ženska srca. Ženio se čak pet puta. Dva se puta ženio sa Sinaidom Rajh. S njom je imao dvoje djece. Imao je i dvoje vanbračne djece (jedno od njih je bio poznati matematičar i disident Aleksandar Jesenjin Volpin). Posle Isadore Dankan, oženio se mladalačkom simpatijom Galinom Benislavskajom, a kasnije Sofijom Tolstajom, unukom Lava Tolstoja.
Isadori Duncan je napisao neke od najljepših svojih stihova. Isadora je bila američka balerina. Prije nego je srela Jesenjina, iza sebe je imala propale brakove. Jesenjina je upoznala u Petrogradu, 1921. Kažu da su je očarali tužni zvuci haromike koju je Jesenjin svira u baru u koji je došla, njegove izražajne oči i boemski duh. Isadora je imala 44 godine, a Jesenjin tek 26, ona je znala tek par riječi na ruskom, on nijednu na engleskom. Ipak, ljubav se rodila, ali je ostala upamćena kao jedna od najvećih, ali i natragičnijih ljubavnih priča svih vremena. Naposljetku su se rastali, a bili su u braku pet godina.
Jesenjinov život je bio težak, živio je od honorara za svoje pjesme i ostao vječiti beskućnik. Umro je vrlo mlad, u tridesetoj godini. Spalio je neke svoje rukopise, a povijest nikada nije saznala ni koliko ni koje.
Objesio u sobi lenjingradskog hotela „Angleter“ (Angleterre), u noći s 27. na 28. prosinca. 1925. Postoji sumnja se da je to bilo ubojstvo po nalogu agenata sovjetske vlasti. Imao je tek 30 godina. Galina Benislavskaja ubila se na Jesenjinovom grobu godinu dana kasnije.
“Doviđenja, dragi, doviđenja” posljednja je Jesenjinova pjesma koju je napisao svojom krvlju na zidu hotela, a potom počinio samoubojstvo.
Doviđenja, dragi, doviđenja
Do viđenja, dragi, do viđenja.
ti mi,prijatelju,jednom bješe sve
Urečen rastanak bez našeg htjenja
obećava i sastanak zar ne?
Do viđenja mili, bez ruke, bez slova
nemoj da ti bol obrve povije.
Umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova
niti živjeti ništa novije.
Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?
Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije –
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.
Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?
Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije –
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.
