Književno-glazbena večer ususret Međunarodnom danu žena u Veleposlanstvu Republike Hrvatske, na zadovoljstvo organizatora, privukla je brojnu publiku, prenosi Hrvatski glas Berlin.
U predvečerje prvoga dana ovoga tjedna, u prostoru Veleposlanstva Republike Hrvatske sjedilo se na svim raspoloživim stolicama, a bome i stajalo. Naime, nezapamćeno veliki broj naših ljudi odazvao se na književno-glazbenu večer naslova “Priče o hrvatskim ženama”, toliko da su se brojne prijave, poslane poslije isteka roka za prijavu, i vraćale uz negativan odgovor ali i ispriku što je tako, jer su sva mjesta, do posljednjeg i za stajanje, popunjena.
Organizaciju ovog događaja upriličenog ususret Međunarodnom danu žena “potpisuju” Hrvatska kulturno-umjetnička i sportska zajednica Berlin, Hrvatski glas Berlin, Hrvatska nastava Berlin i Hrvatsko kulturno društvo “V.F.Mažuranić“, jasno, uz potporu Veleposlanstva Republike Hrvatske u Njemačkoj, te uz suradnju s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske.
Večer posvećenu ženama jučer, danas i sutra, otvorili su, kako to i priliči – muškarci! Najprije je sve pozdravio Stjepan Škorić, predsjednik “Mažuranića”, potom je organizaciju ovih književno-glazbenih večeri kao i organizatore pohvalio Mladen Nimac, I. tajnik Veleposlanstva a sve je dodatno upotpunila muška klapa Berlin izvedbom pjesme “Ružo moja crvena”.
“Ako ste po uvodu pomislili da muškarci (i) ove večeri vode glavnu riječ, onda ste se jako prevarili“, rekla je Sonja Breljak, novinarka i urednica Hrvatskoga glasa Berlin koja je uputila pozdrave publici, što su nakon toga učinile i Tamara Janković, povjesničarka, koordinatorica i učiteljica Hrvatske nastave Berlin te Karmen Meić, predsjednica Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin.
Sonja Breljak o pregledu rada organizatora: “…Svatko od nas organizatora je u ove, pa i današnju priču utkao dio svog doprinosa. Pogledajte predivni plakat koji je kao i sve prethodne, izradila Manuela Freisem, dopredsjednica Mažuranića, na čemu toplo zahvaljujem, Hrvatska nastava, djeca i učitelji, podmladili su i oživjeli svojim sudjelovanjem svaku priredbu a članice Hrvatske zajednice Berlin svojom su pjesmom dodale toplu, domaću notu. Kako je rekao i Stipe, ti su nas događaji doveli do finala u natjecanju za nagradu Večernjakova domovnica o čemu optimistično i s puno entuzijazma, dobre vijesti očekujemo krajem tjedna.
Puno je danas neravnopravnosti i kršenja ljudskih prava u svijetu, previše je ratova, ljutnje, mržnje, razaranja, gladi a gdje je ta nevolja na djelu, najviše stradaju najosjetljiviji, s najmanje moći oduprijeti se nasilju, djeca i žene.
Kako bi rekla naša poznata spisateljica Irena Vrkljan, koja je puno godina živjela u Berlinu: “Toliko sam ljuta da ću ponovo i opet pisati”. Eto, tako ćemo i mi iz ljutnje, inata a i ponosa, danas govoriti o vrijednostima, slaveći one koje su i u nevoljna vremena, a takvih je bilo, ima i bit će, znale se boriti i izboriti za svoj poziv, profesiju, za druge, za vrijednosti, za ljepotu i stvaranje i time, svojim primjerom postizale više od tisuću riječi o ravnopravnosti i pravima, za brojne generacije budućih djevojčica, djevojaka, žena, majki, baka, radnica, umirovljenica, slikarica, spisateljica, ljudi…nas i vas…”
Tamara Janković o povijesnom kontekstu obilježavanja Dana žena: “…Žene u Njemačkoj, ostvarile su pravo glasa već 1918. godine, što je bio jedan od prvih velikih koraka prema ravnopravnosti i modernizaciji društva tadašnje Weimarske Republike.
Međutim, istaknula bih kako je poseban značaj obilježavanja 8.og ožujka vidljiv upravo u Berlinu, koji je 2019. godine postao prvi i zasad jedini njemački grad koji je Međunarodni dan žena proglasio službenim državnim praznikom. Ova odluka donesena je kako bi se dodatno naglasila važnost ravnopravnosti spolova te potaknula rasprava o nejednakostima koje još uvijek postoje u društvu.
Dok se u većini Njemačke, Dan žena obilježava kroz prosvjede, radionice i javne rasprave, Berlin ide korak dalje omogućujući građanima da taj dan provedu promišljajući o postignućima žena i izazovima koji su još pred nama. Ova odluka pokazuje koliko je borba za ravnopravnost i dalje relevantna.
Primjer Berlina mogao bi poslužiti kao inspiracija i za druge zemlje i gradove!
Borba žena za prava u Hrvatskoj, bila je dugotrajna i ispunjena izazovima, ali su hrabre pojèdinke kroz povijest postavljale temelje za jednakost i pravdu koju danas uživamo – i za koju se i dalje moramo zalagati.
Jedna od prvih i najznačajnijih borkinja za ženska prava bila je Marija Jurić Zagorka. Osim što je bila prva hrvatska profesionalna novinarka, Zagorka je bila predvodnica ženskog pokreta i neumorno se borila protiv društvenih normi koje su ženama ograničavale obrazovanje, pravo na rad i političku participaciju. Njezin časopis Ženski list bio je jedan od prvih glasova emancipacije žena u Hrvatskoj.
U ranim godinama 20. stoljeća, žene su se počele organizirati kako bi izborile pravo glasa, uključujući se pomalo u različite sfere hrvatskog društva.
Nakon Drugog svjetskog rata, jugoslavenski sustav omogućio je ženama pravo glasa 1945. godine, a mnoge su tada postale aktivne u politici, obrazovanju i ekonomiji.
U drugoj polovici 20. stoljeća, borba za ženska prava nastavila se kroz pokrete za reproduktivna prava, jednakost u zapošljavanju i obrazovanju. Savka Dabčević-Kučar, kao prva žena na čelu hrvatske vlade, bila je simbol političke moći žena i zagovornica reformi koje su trebale donijeti veće društvene promjene.
U 90-ima, tijekom Domovinskog rata, žene su ponovno pokazale nevjerojatnu snagu. Bile su medicinske sestre, liječnice, novinarke, vojnikinje i humanitarke koje su svojim djelovanjem doprinosile obrani i obnovi zemlje.
Danas žene u Hrvatskoj nastavljaju borbu za ravnopravnost, bilo kroz politiku, obrazovanje, znanost, umjetnost ili aktivizam. Još uvijek se suočavamo s izazovima, od nejednakosti plaća do problema nasilja nad ženama, ali povijest nas uči da svaka promjena počinje hrabrošću onih koje se ne boje podići glas…”
Nakon toga su o poznatim i priznatim ženama iz hrvatske povijesti i sadašnjosti govorili učenici Hrvatske nastave Berlin: Lovro, Oskar, Marina, Ana, Bjanka, Ema, Lucija i Mila. Govorili su, između ostalih o Janici Kostelić, Lei Deutsch, Zlati Bartl, Ivani Bodrožić, Dori Pejačević…
Poznata pijanistica Senka Branković koja živi u Berlinu, svirala je potom tri Intermeca Dore Pejačević te skladbu Studija 1 Borisa Papandopula. U malom petskom kutku o pjesnikinjama Ani Horvat, Vesni Parun i Tamari Labas čitala je Marta Batinić Petrović a njihove stihove su govorili Stjepan Adrian Kostre i Sonja Breljak.
Nakon klape Berlin (Dario, Bože, Ante, Tomi, Mijo i Robert) i izvedbe pjesme “Ju te sam se zaljubija” pred publikom se vodio razgovor s Elizabetom Kopić i Bosiljkom Schedlich.
Elizabeta Kopić je stigla je u Berlin 1969. godine. Rad u firmi Bosch, pa bolnici Urban, mlada majka koja je za početak djecu ostavila u domovini dok u novoj zemlji sa suprugom gradi novo obiteljsko gnijezdo. Ona je rođena slavonka iz brodskog Malog Pariza i dobar dio njena života obilježili je i članstvo i humanitarni rad u Zavičajnom klubu Brođani Berlin e.V. Od njemačke države je 1.10.2008. godine, iz ruku tadašnje kancelarke Angele Merkel, među 200 nagrađenih iz cijele Njemačke, dobila priznanje “Deutschland sagt danke/ Njemačka kaže hvala” za vrijedan rad i zajedničku izgradnju zemlje u povodu obljetnice dolaska migranata s kraja šezdesetih godina.
Bosiljka Schedlich je stigla u Berlin kao osamnaestgodišnja djevojka netom nakon završene mature. Željela je na studij, borila se svim silama za to, učila, prevodila i imala širom otvorene oči i srce i za druge ljude. Osnivala je prva savjetovališta za žene a na koncu i Südosteuropa kultur, projekt podržan od njemačke države, opstao, ostao i aktivan i danas, kao i njegova osnivačica iako je u mirovini. Bosiljka je za svoj rada 7.9.2001. godine, iz ruku tadašnjeg njemačkog predsjednika Johannesa Raua dobila Bundestverdinestkrez am Band/ njemački križ za zasluge na vrpci, jedno je od najviših priznanja Republike Njemačke. To priznanje dodjeljuje Savezna Republika Njemačka za iznimne zasluge u javnom životu, posebno u društvenim, kulturnim, znanstvenim ili političkim područjima.
U ugodnom i zanimljivom razgovoru sa Sonjom Breljak, Elizabeta Kopić i Bosiljka Schedlich prisjetile su se važnih, prvih godina u Njemačkoj, u Berlinu, godina humanitarnog rada i pomoći potrebnima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te rada na borbi za prava žena i ljudsko dostojanstvo.
Uz cvijeće gošćama, večer je ugodno pjesmom za kraj upotpunila Pjevačka skupina Hrvatske zajednice Berlin izvedbom izvornih pjesama “Moj dragane” i “Okreni se kolo moje malo”.
Druženje oko 150 gostiju ove večeri ususret Međunarodnom danu žena nastavljeno je uz osvježenje, ukusne zalogaje u pripremi restorana Spalatos i kolača koje su pripravile vrijedne ruke članica Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin.
Ukratko, sjajna večer!
U prošloj godini, isti organizatori, ujedinjeni u suradnji i sposobnostima, organizirali su četiri književno-glazbene večeri u okviru obilježavanja Godine Marka Marulića. Govorili su o Mariji Jurić Zagorki, Ivani Brlić-Mažuranić, pjesmama i stihovima o ljubavi te Marulu i njegovoj slavnoj Juditi.
Sad s nestrpljenjem očekuju subotu koja je pred nama i vijesti iz Bad Homburga gdje se održava završnica natjecanja i dodjela nagrade Večernjakova domovnica. Nominirani su i u finalu u kategoriji Događaj godine, te se nadaju nagradi za svoj rad i ostvarenje na polju kulture, njegovanja hrvatskog identiteta i širenju suradnje između udruženja, institucija i medija, prije nego li krenu u nove projekte, koje je za očekivati nakon sinoćnjeg zadovoljstva publike, organizatora i domaćina.
Fenix-magazin/MMD/Hrvatski glas Berlina
