Imali su život, pali na dno, ali nisu odustali!
Hrvatska ima dušu, Hrvati pomažu čak i u ovo vrijeme kada su i sami pred vratima siromaštva
Samo je jedan čovjek bio dovoljan da podsjeti cijelu naciju kako nije dobro okrenuti glavu od čovjeka u nevolji. Saša Ćorković ugledao je u jednom televizijskom prilogu o beskućnicima Damira Crnčevića kojeg nije vidio godinama. “Kada sam ga ugledao, šokirao sam se. Mogao sam okrenuti glavu, ali nisam, on mi je prijatelj. Bio je skroman čovjek, plemenit, nasmijan, čovjek koji je uvijek htio pomoći, a onda je pao na dno”, rekao je Ćorković. Za starog prijatelja je organizirao cijelu akciju pomoći, akciju koja je ujedinila nekoliko tisuća ljudi koji su željeli pomoći.
Kada bi bilo više ovakvih priča, manje bi bilo i beskućnika. A, danas u Hrvatskoj ih je preko 7 000. Oko 1 200 registriranih, kojima, nažalost 12 prihvatilišta po gradovima u Hrvatskoj ne mogu pomoći jer im je kapacitet ukupno 420 mjesta i sva su uvijek puna. Koliko ih živi u neljudskim uvjetima po vlažnim podrumima, barakama i ispod mostova nitko ne zna.
Ulica im je dom!
Lutaju Hrvatskom, imaju različite sudbine, a ulica im je zajednički dom. Među njima je preko stotinu djece koja su na ulici završila zajedno s roditeljima. Kažu, od obiteljskog čovjeka do beskućnika je danas u Hrvatskoj tanka granica. Mnogi su još jučer imali dom, obitelj, prijatelje i posao, a danas su beskućnici. Priča im je gotovo svima ista. Izgubili su posao, postali problem društvu, a život njima, odali se alkoholu, kocki i završili na ulici. Statistike pokazuju kako od osamostaljenja Hrvatske, nikada nije bilo više beskućnika do danas.
Voditelj programa Udruge Most u Splitu Drago Dado Lelas nekada su ljudi postajali beskućnici zbog alkohola, ovisnosti, nereguliranih braniteljskih prava, dok su danas najčešći razlozi gubitak posla, odavanje kocki i različiti psihički problemi.
Predrasude prema beskućnicima
U Splitu je 2007. godine na prvom Nacionalnom susretu o beskućnicima koju je organizirala udruga Most je osnovana Inicijativa za umrežavanjem svih organizacija koje se bave problematikom beskućništva u RH. Vode se motom “Zajedno možemo puno više!” Okupljaju sve one koji su zainteresirani za unapređenje skrbi za beskućnike i njihova prava. Bore se s raznim problemima, a najčešći su sporost sustava socijalne skrbi, mali kapacitet postojećih prihvatilišta jer je broj beskućnika iz dana u dan sve veći, a tu je i loše uređeno financiranje rada kod nekih Prihvatilišta. Ipak, najteže je vidjeti predrasude prema beskućnicima. Mnogi od njih su jako talentirani, nekada uspješni, nisu opasni za društvo, oni su samo ljudi s nesretnom sudbinom i pogledi poruge i ismijavanja ih najviše bole.
Upoznali se kao beskućnici, zaljubili i oženili!
Svjetlo u toj tami su mladi ljudi, uglavnom srednjoškolaci i studenati koji pomažu volontirajući po prihvatilištima. Njihov osmijeh i lijepa riječ, beskućnicima puno znače. No, znači im i pomoć u hrani, odjeći i obući. Iako zahvaćeni gospodarskom krizom, ljudi su osjetljivi, pa rado pomažu.
Kroz akciju Udruge O LA LA uključeno je više od 1000 građana koji 365 dana u godini kuhaju večeru za beskućnike. – Hrvatska ima dušu i zna što je solidarnost, pogotovo u vremenu kada veliki broj naših sugrađana živi na samom pragu siromaštava – kaže Lelas.
Kroz Udrugu je u 13 godina prošlo preko stotine beskućnika. Veliki broj se u potpunosti socijalno uključilo, pronašli su posao i nastavili živjeti normalnim životom. – Imamo i bračne partnere koji su bili beskućnici, a danas žive zajedno uz ostvarena sva prava i mirovinu – kaže Drago Dado Lelas.
Ne smiju ostati u tami
Hrvatska je tek ušla kroz vrata Europske unije, ponosi se time, ali ne i činjenicom da je među zemljama s najvećom stopom rizika od siromaštva, čak 20 posto. Ulaskom u Uniju otvorila je vrata beskućnicima iz drugih zemalja, za što nije spremna. Vlada mora osigurati međusektorsku suradnju kako bi se što prije riješila pojedinačna problematika beskućnika. – Čeka nas puno posla, ali organizacije su spremne i potrebno je samo malo sluha od lokalnih, regionalnih i nacionalnih vlasti – zaključio je Drago Lelas.
Beskućnici ne mogu i ne smiju ostati u tami u koju su igrom života upali. Ne smijemo okretati glavu, moramo im pomoći da vrate svoj život. Jer oni su ljudi sa svim ljudskim vrijednostima, talentima, njihove su priče zanimljive, mnogi u sebi nose pjesničku notu, neki imaju dar slikanja, oni su dio svih nas. Okrenuti im glavu, značilo bi okrenuti glavu od sebe. Ponoći možete na
Hrvatska mreža za beskućnike
Zagreb, Ilica 223
OIB: 53916061811
Maticni broj: 4027949
Žiro račun: Zagrebacka banka
2360000 – 1102347110
IBAN: HR6823600001102347110
Piše: Marijana Dokoza
Email: marijana.dokoza@fenix-magazin.de
