U pojedinim zadarskim trgovinama na Poluotoku već godinama se ništa ne mijenja. Trgovci odjećom odjeću kojoj je nabavna cijena vjerojatno nekih desetak-dvadesetak kuna, turistima, a ponekad i domaćima, prodaju po cijeni i do 700 kuna.
Zadrani su ljuti i ogorčeni, upozoravaju i negoduju. Vlasti pred tim zatvaraju oči i tako iz godine u godinu.
Čitateljica Fenix-magazina (podatci poznati redakciji) se nedavno u to nepisano pravilo „turistima jedna cijena, domaćima druga“ i sama uvjerila. Šetala je zadarskim Poluotokom i razgledavala trgovine. Ušla je u jednu od trgovina i upitala trgovkinju za cijenu jedne obične haljine koju bi nosila na kupanje. Odgovor je bio – 700 kuna.
– Jesam li dobro čula, 700 kuna? Za haljinu od poliestera dati 700 kuna?, zapitala se onako naglas čitateljica Fenixa koja nam je mailom poslala svoju priču.
No, čim se ona začudila cijeni, trgovkinja je intervenirala spustivši cijenu.
– To je cijena za strance. Za domaće je 350 kuna, rekla je prodavačica.
Ma da je i trostruko manje, previše je, napisala je naša čitateljica koja ne može vjerovati da bi netko kupio komad odjeće za odlazak na kupanje od nekvalitetnog materijala po cijeni od 100 eura.
-Zahvalila sam se i izašla iz trgovine. Na trenutak sam razmišljala hoću li joj prokomentirati cijenu i reći kako je to nije u redu, ali naposljetku nisam. Svatko tko dodirne tu tkaninu i plati tu cijenu, sam je kriv – napisala je naša čitateljica.
Original iz Pariza!
Prije nekoliko godina sličan slučaj dogodio se jednoj Zadranki. Ona je ušla u trgovinu, također na zadarskom Poluotoku. Isprobala je jednu haljinu, ali bila je skupa. Žena se nije mogla odlučiti a trgovkinja je rekla kako je cijena takva kakva jest jer je to „original haljina iz Pariza, unikatna je i takva više ne postoji“.
No, žena je odlučila razmisliti pa je rekla kako će svratiti drugi dan. I bilo je tako. Žena je drugi dan došla s prijateljicom, a prijateljica ju je na kraju odgovorila od kupnje jer je haljina preskupa. Trgovkinja se naljutila i rekla kako je ona izgubila jer je mogla prodati haljinu da je nije ostavila sa strane vjerujući kako će je žena kupiti iako žena nije tražila od trgovkinje da joj sačuva haljinu. Dvije prijateljice su otišle iz trgovine i komentirajući cijelu situaciju ušle u urarsku radnju. Urar ih je čuo pa ih je upitao o kojoj je trgovini riječ, a one su mu odgovorile.
Urar se počeo smijati.
– Ma o kakvom Parizu govorite, pa ta žena robu nabavlja u zagrebačkoj Dubravi kod Janjevaca, vjerojatno vam ta haljina u nabavi ne dođe više od desetak eura. Da Pariz, kakav Pariz! – rekao je urar kroz smijeh.
I što na to sve reći? Ništa, jer ni vlasti ništa ne govore, a bome niti što čine! Razumljivo je kako trgovci imaju pravo sami formirati cijenu, kao što i kupci sami odlučuju o tome hoće li prihvatiti tu cijenu ili ne. To je zakon ponude i potražnje. Ipak, na neke nelogičnosti valja pripaziti i ne dati se prevariti.
Ako i Vi imate priču ili neko doživljeno pozitivno ili negativno iskustvo s odmora, napišite i pošaljite svoju priču koju ćemo objaviti po Vašoj želji uz vaše ime ili bez otkrivanja Vašeg identiteta. E-mail adresa za slanje priča je: fenix@fenix-magazin.com
