Zaljubljeni par (ILUSTRACIJA) / Foto: Dubravka Petric/PIXSELL

PRIČA DJEVOJKE IZ HRVATSKE: U Njemačkoj sam pronašla ljubav ali situacija je teška, trudim se ostati jaka i boriti se

Ono što se čini nemoguće a ipak traje i odolijeva svim iskušenjima i životnim borbama je ljubav. Jedna mlada djevojka koja je u Njemačku došla iz Hrvatske (podaci o imenu poznati redakciji) o svojoj je ljubavi progovorila za Fenix-magazin.de.

 

Ona je ljubav pronašla u Njemačkoj, s čovjekom druge kulture i nacionalnosti, suočili su se s razlikama i njegovom obitelji, pa čak i nasiljem od strane njegovog brata, ali zbog ljubavi su ostali zajedno.

Ovo je njezina priča koju je poslala na mail redakcije Fenix-magazin.de i koju prenosimo u cijelosti…

Prije dvije godine upoznala sam svog sadašnjeg partnera. Radili smo na istom mjestu on, njegov brat i ja. Svatko od nas je bio na drugoj poziciji pa se nismo previše viđali niti vodili razgovore, osim pozdrava. Dakle, prije dvije godine smo se sreli na željezničkoj stanici i krenuli zajedno na posao. Počela je priča, simpatije i kako to već ide. Kada smo došli na posao, kolega se smijao te mi je moj partner tada rekao da mu je to brat. Sve je bilo super, rekao je da me viđao na poslu i da svaka čast koliko sam vrijedna žena.

Kako je vrijeme odmicalo, moj partner i ja smo se sve više zbližili i odlučili da se ja preselim kod njega. Tada sam živjela u drugom gradu i bolje za nas je bilo da smo skupa. Oni dolaze iz Iraka a ja iz Hrvatske. Pričali smo otvoreno o svemu i u nekoliko navrata sam pitala je li u redu da smo zajedno. Jer je njihova kultura stroga i obitelj ne dozvoljava veze muškarca i žene koji nisu iz iste zajednice.

Počela sam sumnjati kako nas žele razdvojiti

Odgovor je bio svaki put potvrdan i rečeno mi je da nema nikakvih problema jer ljubav ne poznaje religiju ni kulturu. Vrijeme je odmicalo, kod nas je sve bilo u najboljem redu. Kao i svaki par, i mi smo se nekada posvađali oko gluposti. Čak smo išli u posjetu njegovom bratu i ženi. Ne prečesto ali bilo je druženja. Nikada nije bilo govora o tome da sam ja drugačija ili manje vrijedna jer nisam iz njihovog svijeta. Nakon nekih godinu dana, brat i žena su polako kroz razgovore znali spomenuti da bolje da ja nađem sebi drugi stan jer ću imati mir i bolje da su partneri odvojeni. Naravno da sam od tada imala sumnje da nas žele razdvojiti ali nisam previše uzimala srcu.

Njegova obitelj ne podržava našu vezu

Kada su dobili dijete, čak su i rekli da sam ja sada tetka. Jedan dan bila sam sa svojom nesuđenom snahom i otvoreno mi je rekla da će se moj partner uskoro oženiti sa nekime iz njihove kulture i da je to jednostavno tako. Ja sam šokirana pokupila svoje stvari i kod kuće pričala sa svojim partnerom. Rekao mi je da mi nismo u Iraku već Njemačkoj, da njega to ne zanima i da nemaju prava miješati se u nečiji odnos. S vremenom sam shvatila da je bolje da se udaljim od njih jer ne podržavaju našu vezu.

Prije tjedan dana njegov brat je nazvao i rekao da pokupim stvari iz našeg stana i da se selim. Razlog? Nema ga. Ne želi otvoreno reći da mu smeta jer nisam jedna od njih. Kada sam se suprostavila, nazvao je obitelj u Irak i ispričao sve. (A to je kod njih veliki grijeh i razlog da se obitelj odrekne.) Čak je rekao i da sam na jezeru bila u badiću, što je za njih također nečasno. Za njih. Ali ne i za mog partnera koji mi je puna podrška i koji je uz mene.

Ne bojim se, ali mi nije svejedno jer sada vidim da trebam biti na velikom oprezu jer kod posljednjeg razgovora je podignuo ruku sa otvorenim dlanom i zaprijetio da nemam prava da raspravljam sa njime i da letim van. To se dogodilo na poslu i imam svjedoke.

Moj partner je izabrao ljubav

Moj partner je izabrao ljubav i ima moju punu podršku jer ni njemu nije lako. U potrazi smo za novim stanom (iako brat nema ništa sa stanom) i u potrazi za mirom.

Dugo sam razmišljala dal da ostavim partnera da svatko ima svoj mir, ali ljubav je jednostavno jača od svega i smatram da se nitko nema prava miješati i razdvajati nekoga iz pakosti, ljubomore i isto tako nitko nema prava diskriminirati nekoga i ponižavati jer je druge religije, kulture i rase.

Za kraj bi savjetovala svima da biraju srcem a ne kako tradicija nalaže, jer tu nema sreće.

Ja ne znam kako će moja priča završiti ali posljednja solucija je otići na policiju i prijaviti uznemiravanje i psihičko nasilje. Svatko ima pravo na svoj izbor.

Ovo je moja priča. I da ne objavite, meni je lakše jer sam nekome ispričala. Koliko god teška situacija bila, trudim se ostati jaka i boriti se – otkrila je ova mlada djevojka za Fenix-magazin.de.

Fenix-magazin/MD/

Pogledajte drugo

NEZADOVOLJSTVO KLUBOVA: Borussiju Mönchengladbach će moći gledati 23.000 domaćih navijača a Eintracht Frankfurt u probnoj utakmici njih tek 5.000

Derbi prvog kola Bundeslige u kojem se 13. kolovoza sastaju Borussia Mönchengladbach i Bayern München …