U 80. godini života jutros je preminuo pjevač izvorne narodne glazbe Ilija Begić, objavljeno je na službenoj Facebook stranici braće Begić.
Još nije objavljeno gdje se nalazio pok. Ilija Begić u trenutku smrti, no brojni njegovi obožavatelji na stranici ostavljaju izraze sućuti.
” Dođe i taj trenutak o kojemu si pjevao i govorio, samo smrt me može zaustaviti da ne pjevam,legendo izvorne pjesme,počivao u miru Božjem,a obitelji iskrena kršćanska sućut”, stoji među brojnim komentarima.
Ilija Begić je uz brata Marka jedan od najpoznatijih pjevača izvorne narodne pjesme koji su desetljećima rado pjevali u domovini i iseljeništvu.
Davne 1969. godine, braća Ilija i Marko Begić iz Dervente u diskografskoj industriji napravili su za to vrijeme čudo, snimivši u „Glasu komuna“ Doboj prvu singl ploču s izvornim narodnim pjesmama. Rijetki su bili ljudi koji su u to vrijeme u svojim kućama imali makar gramofon, sa iglicom koja je krčala, s kojega se pjesma orila. Od tada je krenuo nevjerojatan uspon na glazbenoj sceni braće iz Dervente, a za 45 godina rada na estradi, snimili su desetine albuma, stotine pjesama, punili dvorane, zarađivali milijune, osvajali zlatne,srebrene, platinaste ploče u sarajevskom „Diskotonu“.
Ono što je najvrednije je istina da braća Begići nikada (za razliku od drugih,o.a.) izvornu narodnu pjesmu nisu prepustili šundu. Ostali su vjerni tradiciji, šargiji i violini, ljubavnoj i rodoljubivoj pjesmi. I danas im nema ravnog u ovom poslu.
Ilija i Marko Begić u rodni grad Derventu i zavičaj Bosansku Posavinu, se poput desetina tisuća Posavljaka, nisu vratili. Otišli su trbuhom za kruhom u Hrvatsku, Europu, u bijeli svijet. Ostala su sjećanja i rijetke posjete ruševinama plodne ravnice.
U Derventi je velika kuća Begića u Radničkoj ulici. U njoj nema domaćina i njihove pjesme. Susjedi su još prije nekoliko godina kazali da se po svoj prilici „bosanski slavuji“ ne namjeravaju ni vratiti na rodno ognjište. Imaju svoje razloge.
– Možemo pričati, možemo čeznuti, plakati, ali istina je jadna, surova i čemerna. Naše Posavine, onakve kakvu je mi znamo, više nema.Porušena je, uništena, ubijena. Nema više njenih ljudi,njene duše. Nekada je kolo na Plehanu kod Dervente igralo dan i noć, pjevalo se, igralo od Modrana, Komarice, Zelenike, Bunara, Kovačevaca, Brezika do Save, od Bosanskog Broda, do Odžaka do Doboja. Danas ruševina do ruševine- kazao je tad Ilija Begić i nikad se nije vratio.
Fenix-magazin/Katarina Pejić
