Prekovremeni rad za mnoge zaposlenike dio je svakodnevnog radnog života. Međutim, postoje određene granice.
Općenito, radno vrijeme može se produžiti na najviše deset sati dnevno, objašnjava Johannes Schipp, odvjetnik specijaliziran za radno pravo iz Gütersloha u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.
To je regulirano Zakonom o radnom vremenu. Osim toga, unutar šest mjeseci ili 24 tjedna, prosječno radno vrijeme ne smije prelaziti osam sati dnevno. Dakle, u iznimnim slučajevima, maksimalno 60 sati tjedno moguće je ako se radno vrijeme produži na deset sati dnevno, pod pretpostavkom šestodnevnog radnog tjedna.
Nije uopće jasno morate li uopće raditi prekovremeno. – To ovisi o tome što je regulirano u ugovoru o radu, a često to proizlazi iz kolektivnog ugovora, kaže odvjetnik.
Ako ugovor, na primjer, navodi da je tjedno radno vrijeme 35 sati, to je sve što se mora odraditi. Samo ako ugovor o radu ili kolektivni ugovor propisuju obvezu prekovremenog rada, oni mogu biti obvezni.
Ako u tvrtki postoji radničko vijeće, ono ima pravo sudjelovati u odlučivanju o prekovremenom radu. To znači: čak i ako zaposlenici pristanu na prekovremeni rad, poslodavac im može naložiti samo ako radničko vijeće pristane.
Iznimka vrijedi za hitne slučajeve u tvrtki, na primjer, ako u tvrtki izbije požar. Tada se mogu naložiti prekovremeni sati.
Odbijanje prekovremenog rada na koji zaposlenik nije obvezan ne smatra se kršenjem ugovora o radu i stoga ne može opravdati otkaz, kaže Johannes Schipp.
Sve što morate znati o prekovremenom radu
Što su prekovremeni sati?
Kada radite prekovremeno, vi kao zaposlenik radite duže nego što biste inače morali raditi. Ili pravnim rječnikom: prekovremeni rad je prekoračenje radnog vremena koje pojedini zaposlenik ima prema ugovoru o radu ili kolektivnom ugovoru.
PRIMJER: Prema ugovoru o radu, zaposlenica radi 30 sati tjedno, šest sati svaki dan od ponedjeljka do petka. Kako bi se nosila s posebnim zadacima, iznimno radi pet sati subotom, tako da taj tjedan radi 35 sati. Tada je prekoračila svoje pojedinačno redovno radno vrijeme za pet sati, odnosno radila je pet sati prekovremeno.
Što se podrazumijeva pod prekovremenim radom?
Pod prekovremenim radom obično se podrazumijeva nešto drugo osim prekoračenja individualno dogovorenog radnog vremena. Tradicionalno, prekovremeni rad znači prekoračenje radnog vremena određenog kolektivnim ugovorom i/ili prekoračenje zakonski propisanih gornjih ograničenja radnog vremena, poput onih sadržanih u Zakonu o radnom vremenu (ArbZG).
PRIMJER: Kolektivnim ugovorom utvrđeno je tjedno radno vrijeme od 37,5 sati za zaposlene s punim radnim vremenom. Ako se ta granica prekorači, kolektivni ugovor govori o “prekovremenom radu”, za koji se mora isplatiti određeni dodatak na plaću.
Prekovremeni rad također se spominje u zakonu o državnoj službi kada su državni službenici pozvani da rade izvan redovnog radnog vremena.
Jeste li dužni raditi prekovremeno po nalogu poslodavca?
Ne, to općenito nije slučaj. Pravo na davanje uputa ne daje pravo poslodavcu zahtijevati prekovremeni rad od zaposlenika. To je zato što se ugovorom o radu određuje količina posla koji morate obaviti kao zaposlenik.
Situacija je nešto drugačija u izvanrednim situacijama, iako su one vrlo rijetke. “Hitna situacija” ne znači iznenadnu veliku narudžbu ili odgođenu isporuku velike robe, već prije katastrofu poput poplave ili požara. Poslodavac ne može predvidjeti takve događaje, a štoviše, egzistencija tvrtke može biti ugrožena. U takvim iznimno rijetkim, pravim hitnim situacijama, poslodavac može jednostrano odrediti prekovremeni rad.
Može li poslodavac jednostrano odrediti radno vrijeme uputom?
Da, na to ima pravo na temelju članka 106. rečenice 1. Zakona o regulaciji trgovine (GewO) . Prema tome, poslodavac može “prema razumnom nahođenju odrediti vrijeme obavljanja poslova”. Ovdje se misli na mjesto radnog vremena. Nema to veze s brojem odrađenih sati. Ako se promijeni radno vrijeme, to ne rezultira prekovremenim radom.
PRIMJER: U uredu za porezno savjetovanje s deset stalno zaposlenih poreznih asistenata, trenutno se radi od 9:00 do 17:30. Vlasnik ureda želi to promijeniti i produljiti njegovo radno vrijeme, od 8 do 19 sati. Stoga uvodi dvosmjenski sustav za porezne pomoćnike: oni u ranoj smjeni radit će od 8.00 do 16.45, odnosno osam sati (bez pauze od 45 minuta), a oni u kasnoj smjeni od 10.15 do 19.00, također osam sati (bez pauze od 45 minuta).
Promjena u poslovanju kao u ovom primjeru rezultira promjenom početka i kraja dnevnog radnog vremena, odnosno mjesta radnog vremena, ali ne i broja sati koje treba odraditi. Stoga nitko ne radi prekovremeno. A poslodavac može jednostrano odrediti radno vrijeme uputom, odnosno za to mu nije potrebna suglasnost radnika.
Međutim, prilikom raspoređivanja smjena poslodavac mora voditi računa o osobnim interesima i obiteljskoj situaciji dotičnih zaposlenika, budući da svoje upute mora davati „prema vlastitom razumnom nahođenju“ ( članak 106. rečenica 1. Zakona o regulaciji trgovine) .
Može li poslodavac odrediti rad i subotom?
Da, to je također moguće na temelju članka 106. rečenice 1 njemačkog Zakona o regulaciji trgovine (GewO), osim ako je u ugovoru o radu izričito navedeno da zaposlenik mora raditi samo određene dane u tjednu, npr. od ponedjeljka do petka.
Raspored rada subotom utječe i na vremensko određivanje radnog vremena, odnosno na njegovu raspodjelu po danima u tjednu, a nema nikakve veze s prekovremenim radom. Stoga, ako poslodavac zahtijeva rad subotom, mora omogućiti slobodne dane ostalim danima u tjednu kako bi izbjegao prekovremeni rad.
PRIMJER: Tajnica radi 40 sati tjedno, obično od ponedjeljka do petka, jer subotom nitko nije u uredu. Zbog velikog projekta mnogi će menadžeri i službenici šest mjeseci raditi i subotom. Tijekom tih šest mjeseci od tajnika se očekuje da radi četiri sata subotom od 9:00 do 13:00 sati, a srijeda poslijepodne imat će slobodno. Rad subotom ne podrazumijeva prekovremeni rad.
Po kojoj pravnoj osnovi su zaposlenici dužni raditi prekovremeno?
Ako zaposlenici uglavnom nisu dužni raditi prekovremeno na zahtjev poslodavca, zašto se prekovremeni rad radi u cijeloj zemlji. Je li sve ovo protuzakonito?
Ne, naravno da nije, jer je prekovremeni rad legalan (osim iznimno rijetke hitne situacije) pod sljedećim okolnostima:
• Individualni dogovor: Vi i vaš poslodavac dogovarate se od slučaja do slučaja da ćete raditi duže. Tada prekovremeni rad nije jednostrano naređen od strane Vašeg poslodavca, već dogovoren. Takav ugovor ne morate sklopiti u pisanom obliku ili na bilo koji drugi službeni način. Dovoljan je usmeni ili prešutni dogovor.
• Ugovor o radu: Vaš ugovor o radu sadrži klauzulu o prekovremenom radu koja vašem poslodavcu daje pravo da vam jednostrano odredi prekovremeni rad prema vlastitom nahođenju. Kako bi takva klauzula o prekovremenom radu bila učinkovita, mora biti naveden maksimalan broj prekovremenih sati koji se moraju odraditi kako biste vi kao zaposlenik znali što možete očekivati. Dodatne informacije o tome možete pronaći pod naslovom “ Ugovor o radu i opći uvjeti (OU) – odredbe o prekovremenom radu” .
• Ugovor o radu: Ako u tvrtki u kojoj radite postoji radničko vijeće, ono ima pravo suodlučivanja o pitanju prekovremenog rada u skladu s člankom 87. stavkom 1. br. 3. Zakona o osnivanju poduzeća (BetrVG) . Zakon govori o “privremenom produljenju uobičajenog radnog vremena”. Ako se radničko vijeće i poslodavac sporazumiju o prekovremenom radu i tim ugovorom o radu uređuju okolnosti pod kojima poslodavac može odrediti prekovremeni rad, dopuštenost prekovremenog rada proizlazi iz ugovora o radu (koji, međutim, ne zamjenjuje suglasnost radnika).
• Kolektivni ugovor: Kolektivni ugovori također često sadrže odredbe o okolnostima pod kojima poslodavac može odrediti prekovremeni rad i koliko prekovremenih sati može biti. Iz takvog kolektivnog ugovora onda proizlazi dopuštenost prekovremenog rada.
Fenix-magazin/MD
