Na državni praznik poput Velikog petka, ne staje samo zabava. Postoje ograničenja i u kinima u Njemačkoj.
U potrazi za ultimativnim izazovom za ljubitelje zabave, neizbježno se nailazi na vrlo poseban datum. Posljednji petak prije Uskrsa, poznat kao Veliki petak, dan je na koji kršćani diljem svijeta obilježavaju raspeće Isusa Krista, pišu njemački mediji.
Na taj dan ne samo da su sve trgovine zatvorene, već postoji i nacionalna zabrana plesa i proslava. Svatko tko je upoznat s detaljima ovog “tihog praznika” zna da na Veliki petak postoje ograničenja i u javnom filmskom sektoru.
Čak 700 filmova na listi
FSK, koji je od 1952. godine odgovoran za postavljanje i provođenje dobnih oznaka u medijskom sektoru u Njemačkoj, trenutno ima otprilike 700 filmova na svojoj internoj crnoj listi. Ovaj popis uključuje sve filmove koji nemaju takozvano blagdansko izdanje i stoga se ne smiju javno prikazivati na Veliki petak.
Međutim, u ime zaštite kršćanskih vrijednosti i borbe protiv omalovažavanja etičkih načela, FSK (Njemački odbor za klasifikaciju filmova) je sve samo ne dosljedan u svom pristupu.
Horor filmovi i dječji filmovi
Dok se zabrane Monty Pythonovog religioznog satiričnog filma “Život Briana” i filmova poput “Ramba”, “Petka 13.” ili “Goli među kanibalima” dočekuju s razumijevanjem zbog brojnih nasilnih scena, drugi naslovi izazivaju pomalo zbunjeno slijeganje ramenima.
To su navodno pretjerano nepoželjna djela poput “Didi Hallervorden – Sve je otišlo u lonac”, “Pirate Radio Powerplay”, “Policijska akademija” i – bez šale – “Heidi u planinama”. Zašto baš ovaj crtani klasik iz 1975. vrijeđa vjerske i moralne osjećaje nekih cenzora ostaje nejasno. Nekoliko laganih komedija iz arhiva Louisa de Funèsa, pa čak i dječji filmovi poput “Maxa i Moritza” i “Kallea Blomquista”, također su na popisu zabranjenih.
Razlog zašto se toliko bezopasnih naslova još uvijek nalazi na popisu zabranjenih filmova za državne praznike jest taj što su distributeri jednostavno zaboravili provjeriti prikladnost filma za takve prigode, pišu njemački mediji.
Nadalje, ponovna evaluacija košta i može se naručiti tek nakon deset godina. U konačnici, distributeri i produkcijske kuće moraju se zapitati ima li doista smisla inzistirati na skupoj ponovnoj evaluaciji spomenutih filmova samo kako bi se mogli prikazivati u kinima na blagdane poput Velikog petka i Svih svetih.
Fenix-magazin/SČ
