Gospodarsko-informativni skup “Povratak u Hrvatsku: Prilika za zaposlenje u uspješnim hrvatskim tvrtkama”, održan prije mjesec i pol dana u Beču (24. listopad), očito je bio “pun pogodak”.
Iz Beča piše: Snježana Herek
Kako je za Fenix-magazin.de rekla direktorice Predstavništva Hrvatske gospodarske komore (HGK) u Austriji Daniela Reinisch, koje je bilo organizator tod skupa, telefoni stalno zvone i Hrvati koji žive i rade u Austriji traže informacije o mogućnostima povratka u domovinu. O slobodnim radnim mjestima, perspektivnim sektorima, te plaćama i uvjetima rada, kao i najavljenoj pomoći i poticajima od strane hrvatske Vlade, vezano uz povratak iseljenika natrag u Hrvatsku.
“Po velikom zanimanju Hrvata ovdje u Austriji vidimo da je informativni skup koji smo organizirali u suradnji s hrvatskim Veleposlanstvom u Beču i potporu Ministarstva demografije i useljeništva Republike Hrvatske i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a koji je promovirao povratak u Hrvatsku, s konkretnim ponudama za zapošljavanje bio vrlo uspješan”, napomenula je Reinisch.
Dodala je kako je u planu slične skupove održati i u ostalim austrijskim gradovima, te drugim državama, gdje žive Hrvati.
“Ono što se je pokazalo posebno privlačnim hrvatskim iseljenicima u Austriji je da veliki broj uspješnih tvrtki u Hrvatskoj traži radnu snagu na svim pozicijama. Ne, samo u proizvodnji nego i na rukovodećim radnim mjestima, što je posebno interesantno mlađoj populaciji, koja želi napredovati”, istaknula je direktorica Predstavništva HGK u Beču.
Reinisch je rekla kako je navedeno Predstavništvo “prva točka gdje se svi zainteresirani za povratak u Hrvatsku mogu javiti i dobiti institucionalnu, ali i svaku drugu podršku oko preseljenja i zapošljavanja u hrvatskim tvrtkama, članicama HGK”.
Napomenula je kako je u pripremi digitalna platforma na kojoj će biti objedinjena ponuda slobodnih radnih mjesta u Hrvatskoj, i u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom biti ponuđen veliki spektar usluga.
“To je zapravo nusprodukt našeg bečkog skupa, kojeg smo prepoznali da nedostaje na tržištu rada”, zaključila je Reinisch.
“Nakon skupa održanog 24. listopada, u bečko Predstavništvo HGK stižu brojna pitanja, pismeno i telefonom. Uglavnom se javljaju pojedinci koji nekoliko godina rade u Austriji, zainteresirani za povratak u Hrvatsku, jer im je tamo ostala obitelj. Ali ima i slučajeva da se cijele obitelji iz Austrije žele vratiti u Hrvatsku. Svi oni kažu da su prepoznali trend, da u Austriji više nije kao što je nekad bilo i žele doma”, ispričala je direktorica Reinisch.
Uz opasku, kako su osobe zainteresirane za povratak isticale da je “vidljivo da je Hrvatska na valu gospodarskog rasta i privlačnih plaća”. A da im je pri donošenju odluke posebno važna sigurnost da će u Hrvatskoj moći imati, barem približnu kvalitetu života, onoj u Austriji. Što im nitko ne može jamčiti, pa o odluku o povratku nije lako donijeti.
To nam je rekla i simpatična 50-godišnjakinja M. L. iz Zagreba, s bečkom adresom, koju smo zatekli kod direktorice Reinisch u Podružnici HGK u Beču.
“Želim ostati anonimna jer radim u jednoj austrijskoj tvrtci s 3.000 zaposlenih, koja se bavi društvenom djelatnošću, pa ne bi bilo dobro da se zna da se spremam na povratak u Hrvatsku”, rekla je M. L.
“U Austriji sam pet godina. Dobro sam plaćena i vrlo cijenjena na poslu kojem radim. Naučila sam i njemački jezik, što nije baš lako. Iz Zagreba sam otišla u Austriju jer sam željela upoznati nešto novo: novu sredinu, nove ljude i kako se u Austriji radi. Ali stalno me nešto vuče natrag kući u Zagreb. Imam još 15 godina do mirovine i taj završni dio mog radnog vijeka htjela bi provesti u Zagrebu”, ispričala nam je naša sugovornica dodavši:
“Naravno da je odluka o povratku vezana uz rizik, ali spremna sam na njega. Imam u Zagrebu stan, nemam djece i nadam se da ću uspjeti pronaći odgovarajuće radno mjesto”.
Na upit da li je već kontaktirala neke od uspješnih hrvatskih tvrtki koji nude posao njenog profila M. L. nam je rekla:
“ Bila sam na skupu koji je organiziralo Predstavništvo Hrvatske gospodarske komore u Beču i dobila sam mnoštvo vrlo konkretnih informacija, što nije baš uvijek slučaj. To mi je bio dodatni vjetar u leđa. Nazvala sam direktoricu Reinisch koja me je pozvala da dođem u Predstavništvo da vidi što me konkretni od poslova zanima. Hvala gospođi Reinisch, predivna je osoba s puno strpljenja i konkretnih informacija i prijedloga. Od nje sam dobila adrese nekoliko tvrtki i već sam s njima u kontaktu”.
“Spremna sam se vratiti u Zagreb, gdje sam studirala, radila i provela gotovo cijeli moj život, za istu ili čak nešto nižu plaću od ove koju sada imam u Austriji. Samo da sam doma. Ali ono što mi je pritom bitno je financijska sigurnost, da znam da sam u ozbiljnoj i uspješnoj tvrtci i da mi je mjesečna plaća sigurna”, istaknula je M. L. dodavši:
“Željela bi radno iskustvo stečeno u Austriji prenijeli i u Hrvatsku. Kod Austrijanaca točno znaš što trebaš raditi, nema da svi šefuju, i ako marljivo radiš cijenjen si i za to adekvatno financijski nagrađen. A možeš i napredovati”.
Na kraju razgovora M. L. nam je rekla da se prema svim informacijama koje je ona dobila “isplati vratiti u Hrvatsku”. I kako je svoj povratak u Zagreb planirala u sljedeće dvije godine.
Ovo je priča jedne Zagrepčanke s bečkom adresom, zainteresirane za povratak u Zagreb. Uz nju, i druge pojedince, te obitelji, posebno zanimljiv bi povratak u Hrvatsku mogao biti hrvatskim poduzetnicima koji imaju svoje tvrtke u Austriji s obzirom na prijenos novih tehnologija i know-howa u našu zemlju.
Fenix-magazin/SČ/Snježana Herek
