U dvorani crkve sv. Ivana Krstitelja u Zaprešiću ovih dana je predstavljena knjiga Stipe Penića ”Župa Ljubunčić – naši korijeni”.
Pred nazočnom publikom i uz kamere Laudato televizije knjigu su predstavili saborska zastupnica Karolini Vidović Krišto, don Marko Medo i Zvonko Popović. Tijekom predstavljanja naglasili su uz ostalo kako se radi o vrijednom djelu u kojem se mogu pronaći podatci umrlih od kuge u 19. stoljeću, a opisane su i demografske prilike od 18. pa sve do 20. stoljeća. Autoru su u pisanju knjige pomogli fra Miroslav Barun (uvod), Ana Papić (lektura) te Anđelko Glavurdić koji je pomogao u tehničkoj pripremi knjige.
U svom govoru autor Stipe Penić je kazao da nakon što je Udruga Zagreb Lusnić izdala knjige „Lusnić, povratak korijenima“ i „Lusnić, naši korijeni“, ni sam nije slutio da će nastaviti daljnji rad o istraživanju korijena župe Ljubunčić. Budući da ovoj temi nema kraja, rodila se želja za istraživanje obiteljskih stabala šireg prostora cijele župe Ljubunčić koja obuhvaća, osim Lusnića, još devet sela udaljenih od prvog (od Livna) do zadnjeg (prema Grahovu) oko 20 km, kazao je Penić objašnjavajući zašto je svojoj knjizi dao naslov: „Župa Ljubunčić, naši korijeni“
-Prije kojih pedeset do osamdeset godina nije bilo tako velikih izazova i radoznalosti da se netko upusti u ovakva istraživanja kao što postoje danas. Živjelo se je drugačije. Ljudi su uglavnom čuvali svoja rodna ognjišta. Tako su bili, recimo, „prirodno“ upoznati sa najbližom rodbinom. Može se čak reći i „do devetog koljena“. U tim vremenima su se ljudi sastajali u središtu župe u Ljubunčiću svake nedjelje. Susretali su se sa svojim rođacima, prepričavali o svojima. Tako je ta radoznalost o rodbini bila donekle zadovoljena. Danas su ta sela više nego poluprazna. Raselili su se na sve strane svijeta. Najviše u susjednu matičnu državu Hrvatsku pa sve do najudaljenijih kontinenata. Događa se da se i najbliža rodbina ne pozna, pa čak ni da su čuli za svoje vrlo bliske rođake. Cijeli svijet je praktično postao pozornica raseljenih župljana župe Ljubunčić kao, nažalost, i drugih župa Bosne i Hercegovine i Hrvatske. To je jedan od najvećim motiva, razloga, da sam se dao na ovako obiman posao. Želja mi je da se povežu, što je moguće više, oni koje je i sam Bog povezao bliskim rodbinskim vezom, a sudbina ih tako daleko udaljila jedne od drugih, kazao je Penić dodajući kako se ispostavilo da je početak pisanja ove knjige 2011. godine početak istraživanja korijena Lusnićana u knjizi „Lusnić, povratak korijenima“, a nastavak istraživanja počeo je u 2016 pišući u knjizi „Lusnić, naši korijeni“.
Predmet pisanja knjige nije samo povijest župe Ljubunčić već i povijest tamošnjeg hrvatskog naroda, rodovi i rodoslovlje župe od 1797. do današnijh dana. Knjiga je namijenjena sadašnjim i budućim generacijama koje će moći spoznati tko su od koga su i odakle su stigli kroz zadnjih 220 godine.
-Naši preci su bili i ostali svjedoci i simbol opstojnosti i životvornosti Hrvata na ovim prostorima. Navedene su vrline svjedočili svojim životom i radom. Poznavanje svojih nacionalnih i vjerskih korijena moguće je samo ako se imaju na raspolaganju konkretni podatci, a oni su upravo zapisani kroz ovu knjigu od osnutka župe do danas te o tome govore , što ćete se uvjeriti čitajući ih, poruka je autora knjige koji je također istaknuo kako ta knjiga njegov „moj dar župi Ljubunči u kojoj je rođen, kršten, krizman, vjenčan, a iz koje ga je život me odveo prije četrnaest godine u Zagreb. Penić je također kazao da je fizički odselio i živi jedan drugi život, pokušava biti povezan sa svojim Lusnićem i župom Ljubunčić, a što se manifestira i kroz predsjedavanjem udrugom Zagreb Lusnić koja je uz druge aktivnosti izdala već trei knjige o smom rodnom kraju.
Fenix-Magazin/SIM/ IM
