Za Hrvatsku ništa nije teško, skupo i daleko!
Počelo je kad je današnji povjerenik Udruge navijača “Uvijek vjerni Linz” Marko Kokalović sa sinovima otišao na Europsko nogometno prvenstvo 2012., u Poljsku. Igrala je Hrvatska i Irska. Kokalović se na utakmici upoznao s vodstvom Udruga navijača Uvijek vjerni i pala je odluka o osnivanju Udruge u Linzu. Mlađi Kokalovićev sin Marino preuzeo je brigu oko stvaranja Udruge. Ključan trenutak dogodio se uoči nogometnog derbija Hrvatske i Srbije. Tad je pala konačna odluka o osnivanju jer se htjelo ići na derbi s navijačima iz Linza. – Bio sam oduševljen kad me nazvao Marino i rekao za tu ideju. Počeli smo skupljati članove. Na tu utakmicu smo otišli sa nekih sedamdesetak članova. Bio je to pravi hit, imali smo autobus sa 50 navijača, ostalo je poznato – pobjeda – priča Fabian Mejdandžić, član Udruge koji danas brigu o organiziranju putovanja na utakmice.
Izradili su transparent po uzoru na druge podružnice Uvijek vjerni. – Taj je naš transparent do danas imao već oko 11 putovanja. Putovali smo protiv Srbiju, Slovačku,( 2 puta mlada reprezentacija), Škotsku, Lichtenstain, Belgiju, Island, Švicarsku, Brazil(Nas povjernik Marko je bio na sve 3 utakmice), Maltu i posljednja je bila Italija – priča Mejdandžić.
Sedmorica najvjernijih
Najveću euforiju navijači su, osim prilikom utakmice sa Srbijom, imali i kad je Hrvatska igrala sa Škotskom. – Uspjeli smo skupiti 30 navijača i krenuli prema Zagrebu, na Maksimir – kaže Mejdandžić.
Svoju reprezentaciju nisu prestali bodriti niti nakon što je Hrvatska izgubila. Iako se žele vratiti uz okus pobjede, nikad ne žale što su otišli na neku utakmicu bez obzira na njen ishod.
– Kad je uslijedio pad Vatrenih kroz lošu igru prvo protiv Portugala, Lichtenstaina i Srbije, a iako smo ostali u igri za prvo mjesto, nismo mogli prikupiti navijače za putovanje autobusom. U Zagreb na utakmicu s Belgijom smo išli nas sedmorica najvjernijih, autom – smije se Mejdandžić.
Kad pada kiša nije baš najudobnije na Maksimiru, ali, kažu u Udruzi, za Hrvatsku nije ništa teško, skupo, ni daleko.
Osim što putuju na utakmice članovi Udruge se planiraju sastajati svaku drugu nedjelju u nekom od hrvatskih domova ili kafića. Planiraju napraviti i nogometnu ekipu i igrati na turnirima. – Svatko tko želi gledati i bodriti naše Vatrene može se kod nas učlaniti. Cilj nam je naš moto “Malo nas je al nas ima“, pretvoriti u ” Koliko nas ima!”
