Predrag Mišić, Srbin koji je sudjelovao u obrani Vukovara vrijeme Domovinskog rata, član Hrvatske konzervativne stranke, u razgovoru za Fenix Magazin otkriva kako je bilo biti hrvatski branitelj srpske nacionalnosti, zatočenik srpskih koncentracijskih logora, te što misli o srpskoj pravoslavnoj crkvi.
FM: Što vas je motiviralo da kao pripadnik srpske manjine u Hrvatskoj 1991. godine odlučite braniti Hrvatsku od velikosrpske agresije?
Nema me što posebno motivirati. Ako sam rođen u Hrvatskoj, ako su tu moji pradjedovi, djedovi, roditelji onda je bilo jednostavno donijeti odluku. Doveden sam u situaciju da moram braniti svoju kuću, nema tu nekog pretjeranog razmišljanja.
U mojoj domovini se nikad nisam osjećao ugroženo
FM: Kao uvod u agresiju na Hrvatsku sa srbijanske strane vršena je medijska i politička propaganda o navodnoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj. Jeste li se vi kao Srbin 1991. godine osjećali ugroženo u Hrvatskoj?
Nipošto. Ja se u mojoj domovini niti u jednoj situaciji nisam osjećao ugroženo. Ja se u mojoj domovini mogu osjećati onako kako se osjećaju svi državljani, a u tu kategoriju pripadaju i Hrvati i Srbi. Ako svi državljani teško osjećaju ekonomsku situaciju, osjećam je i ja, ako svi državljani osjećaju neku vanjsku ugroženost osjećam je i ja. Sve ostalo su čiste izmišljotine.
FM: Rat je razdvojio Vas i vašeg brata.Vi ste te 1991. pristupili Zboru narodne garde a brat vam se odlučio za srbijansku stranu. Kakav je vaš odnos s bratom?
Prošlo je već trideset godina, ja sam tu ranu duboko u sebi negdje zatomio. To je moja vječna bol, ipak se tu radi o mome bratu. Ja sam njemu sve oprostio, ali od toga dalje ja ne mogu ići. Ja bih bio licemjer, ja bih lagao sam sebi kada bi pristao na neke stvari po pitanju odluke koja nas je razdvojila.
Branili smo svoju domovinu Hrvatsku
FM: Jeste li kao pripadnik HV imali moralnih dilema budući ste nasuprot sebe imali pripadnike “svoga” naroda, uostalom i vaš je brat mogao biti na drugoj strani?
Ja sam u tome trenutku bio hrvatski vojnik i ništa drugo više. Branio sam svoju kuću i svoju domovinu od velikosrpske agresije. Dovoljno je bilo biti braniteljem. Tu nije bilo važno jesi li Srbin, Hrvat, Turčin ili Bugar. Branili smo svoju domovinu Hrvatsku.
FM: Kako ste izliječili ratne rane, budući da ste osim bojnih djelovanja bili i zatočenik srpskih koncentracijskih logora?
Nije bilo lako. Ono što smo prošli, prošli smo. Jednostavan rad puno pomaže čovjeku. Može biti i humanitaran jer čim ne radim par dana počnu mi se vratiti gluposti po glavi. S četnicima ne želim komunicirati
FM: Kakav Vi kao hrvatski branitelj srpske nacionalnosti imate odnos sa srpskom manjinom u Vukovaru?
S normalnim ljudima funkci oniram bez ikakvih problema, s četnicima ne funkcioniram nikako. S njima jednostavno ne želim komunicirati, oni su pokazali svoje pravo lice i poprilično sam siguran da četnici neće nikad prihvatiti hrvatsku državu kao svoju.
FM: Vi ste član Hrvatske konzervativne stranke. Kako to da vas nisu zvali u SDSS da Vi kao hrvatski branitelj srpske nacionalnosti budete zastupnik Srba u Hrvatskoj?
Zato jer sam ja čovjek koji je branio svoju domovinu, dok su oni ljudi koji žele iskoristiti Hrvatsku. Na žalost SDSS koristi jedan dio srpskog naroda kao živi zid. Vidite da se počelo kao i 1991. godine na dnevnoj bazi pričati o navodnoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj. To su stvari koje više neće proći i mislim da će ova godina koja je i izborna izbrisati to jednom za svagda. Nadam se da će 145.000 Srba koji se tako izjašnjavaju živjeti u svojoj domovini i živjeti te proživljavati fizičonako kako žive i proživljavaju svi državljani Hrvatske.
Mogu se moliti Bogu gdje god želim
FM: Jesu li Srbi u Hrvatskoj i danas izloženi velikosrpskoj manipulaciji?
Apsolutno. Nema velike razlike između 1991. i ovoga što se događa danas. Izloženi su manipulaciji od strane SDSS-a, a znamo da je SDSS osnovao ratni zločinac Goran Hadžić, oni tematiku i termine nisu promijenili. Oni su se malo pritajili i koriste sve moguće načine da iz državnog proračuna izvuku što više novca poreznih obveznika.
FM: Pretpostavljam da ste vjernik. Odlazite li na liturgiju u Srpsku pravoslavnu crkvu?
Ne idem! U SPC neću nikada otići dok god oni budu posvećivali noževe, kame, mitraljeze kojim će biti počinjeni zločini. Ja u te bogomolje ne mogu ući.Mogu se moliti Bogu gdje god želim.
FM: Vi mislite da je SPC širiteljica velikosrpske ideje?
Upravo tako. SPC je najveća širiteljica velikosrpstva to je pokazala i povijest. U svim državama u kojim postoje pravoslavci, pravoslavna crkva je autokefalna. Samo u Hrvatskoj postoji Srpska pravoslavna crkva, dok u svim ostalim državama pravoslavna crkva nosi ime domicilne države. Vidimo što se sada događa u Crnoj Gori zbog utjecaja SPC, gdje je ta država praktično dovedena na rub građanskog rata. Jednog dana očekujem da i Hrvatska dobije Hrvatsku pravoslavnu crkvu s nekim normalnim svećenicima kako bi pravoslavci mogli slaviti svoje slave kako to i treba. Kao svoj na svome
FM: Po prvi puta ste sudjelovali na Večernjakovoj domovnici, kako ste se osjećali među hrvatskim iseljeništvom?
Zahvaljujem organizatorima što su me pozvali. Osjećam se kao svoj na svome. Ako normalan čovjek želi živjeti u okvirima ljudskosti, poštivanja i uvažavanja jedni drugih onda je ovo prikaz toga. Na ovoj Večernjakovoj domovnici ne zna se tko je koje nacionalnosti, nego se ljudi lijepo druže. To su ljudi i to je način na koji ja razmišljam i želim živjeti.
FM: Hrvatski je sabor donio prije koji dan zakon kojim Vukovar postaje mjestom posebnog domovinskog pijeteta. Što mislite o toj odluci?
Na žalost mi smo dovedeni u situaciju da moramo donijeti takav zakon. Znamo što se događalo svih posljednjih godina u Vukovaru kada su na silu i preko noći pokušali postaviti ćirilične ploče na gradskim institucijama. Na žalost ja sam rekao nitko normalan nema ništa protiv pisma kao takvog, ali način na koji se postavljaju te ćirilične ploče je problem. Kada se budu našli svi nestali hrvatski branitelji, kada se nađu svi pobijeni u agresiji od strane srbočetničkih postrojbi, kada se isplati ratna odšteta, kada se vrati okupirani teritorij Šarengradske ade, kada Srbija pokaže žaljenje za sve počinjeno zlo, onda možemo razgovarati o uvođenju ćirilice. Inače sam Zakon kao takav prosječnom Hrvatu i državljaninu Hrvatske nije potreban Zakon da bi poštivao žrtvu Vukovara, i ne samo Vukovara nego i svih drugim mjesta stradalih u Domovinskom ratu.
Fenix-magazin/Dario Holenda
Zanimljive kolumne, komentare, ali i razne druge priče, reportaže, putopise, pronađite u tiskanom izdanju Fenix Magazina
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
