-Da nije obranjena tvrđava na Srđu, da je tada pao Dubrovnik nakon što je već pao Vukovar, veliko je pitanje bi li danas uopće imali Hrvatsku i bi li ona bila ovakva kao danas sa Dubrovnikom i Vukovarom, riječi su ratnog dopisnika iz Dubrovnika, danas novinara i urednika Večernjeg lista iz Frankfurta Stipe Puđe koji je zajedno sa pričuvnim bojnikom HV i dubrovačkim braniteljem Teom Andrićem u srijedu uvečer održao predavanje u Frankfurtu na temu “Bitka za Srđ – bitka koja je spasila Dubrovnik”, a u prigodi obilježavanja 26. godišnjice uspješne obrane Dubrovnika i Dana dubrovačkih branitelja.
U uvodnom dijelu predavanja nazočne je pozdravio generalni konzul RH u Frankfurtu Vladimir Duvnjak, a o predavačima i o oslobađanju dubrovačkog zaleđa govorio je Dario Holenda, časnik HV i dragovoljac Domovinskog rata te pripadnik jedne od najelitnijih postrojbi Hrvatske vojske legendarne 2. gardijske brigade „Gromovi“ koja je sudjelovala u oslobađanju krajnjeg juga Hrvatske.
Cjelodnevno granatiranje
Hrvatskim iseljenicima okupljenim u dvorani Generalnog konzulata u Frankfurtu Stipe Puđa i Teo Andrić prepričavali su ono što se događalo tog 6. prosinca 1991. godine, kako u samoj povijesnoj jezgri starog grada, koja je bila izložena cjelodnevnom granatiranju i strahovitom razaranju, do stanja na uskoj crti dubrovačke bojišnice od Sustjepana preko tvrđave Imperial na Srđu do hotela Belvedere. Obojica su također iznijela svoje viđenje zašto se bitka na Srđu smatra jednom od najznačajnijih pobjeda Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata.
– Osim na prvim crtama obrane, kada su branitelji Dubrovnika nadljudskim naporima i hrabrosti obranili tvrđavu na Srđu kao najvažniju točku obrane Grada, taj dan su pobjedu izvojevali i dubrovački novinari – ratni dopisnici, koji su istinom branili svoj grad i pod kišom snajpreske i minobacačke paljbe uspjevali doći do telefona kako bi slali svoja izvješća i slike o napadima na Dubrovnik i stradanju njegovih branitelja i civila.
Medijska bitka za istinu
Puđa, koji je proveo svo vrijeme rata izvještavajući iz Dubrovnika a kasnije i sa drugih hrvatskih i herceg-bosanskih ratišta, prepričao je kako su srpski i crnogrski mediji te njihova agencija Tanjug emitirali laži o onome što se događalo taj dan u Dubrovniku.
-Na njihove čiste neistine kako „ustaše pale gume na Stradunu kako bi izgledalo da Dubrovnik gori“ te kako se „u Dubrovniku vode borbe između pripadnika ZNG-a i HOS-a“, mi dubrovački izvjestitelji smo odgovarali istinom i slanjem vjerodostojnih izvješća i slika u svijet o stradanju Dubrovnika, rekao je Puđa ističući kako je obrana Dubrovnika, uz silne žrtve i stradanja, promijenila tijek rata i otvorila oči svijetu o onome što se događa u napadnutoj Hrvatskoj.
Svojim emotivnim iskazima i pričama o 6. prosincu 1991. godine Puđa je rasplakao mnoge u dvorani. “Gledaj sine i pamti!”, riječi su koje su mu se, kako je rekao, duboko urezale u sjećanje a izgovarale su ih dubrovačke majke i očevi svojoj djeci dok su, dan nakon najtežeg razaranje Dubrovnika u njegovoj povijesti, obilazili razrušeni Stradun i gledali strahote koje su ostale nakon srpsko-crnogorskog razaranja Grada. Također je bio emotivan i dok je pričao o pogibiji mladog dubrovačkog fotoreportera 23. godišnjeg Pava Urbana te Gradu koji je bio u plamenu.
Stanje na bojištu
Teo Andrić, dragovoljac i veteran Domovinskog rata, pričuvni bojnik HV-a bio je do sredine 1993. godine dozapovjednik 1. pješačke bojne 163. Dubrovačke brigade HV-a najprije je prikazao stanje stanje na dubrovačkoj bojišnici. Andrić je ispričao što se sve događalo od 1. listopada 1991. godine, kada je napadnut Dubrovnik pa dalje o teškim borbama na crte obrane Grada koje su vođene između 9. i 12. studenog 1991. godine, kada je na Dubrovnik palo više od 3.000 projektila koji su tada usmrtili 25 branitelja i civila a 120 njih je lakše ili teže ranjeno, do odlučujuće bitke na Srđu, kada je Dubrovnik obranjen i izvojevana jedna od najvažnijih bitaka u Domovinskom ratu.
-Srpsko-crnogorska JNA i četnici iskoristili su dan ranije potpisano primirje kako bi već prije 6 sati ujutro započeli s topničkim napad ne samo po Srđu i tvrđavi Imperijal gdje su bili naši branitelji, već i po svim našim položajima od Sustjepana do Belvederea, ali i po civilnim civilnim ciljevima širom Dubrovnika a najviše po starom Gradu, rekao je Andrić. Pritom je ispričao najdramatičniji trenutak obrane tvrđave Imperijal, kada su branitelji bili pri kraju sa municijom,
– Tvrđavu Imperijal su branili dubrovački branitelji potpomognuti dobrovoljcima HOS-a iz Omiša, Splita i dalmatinske zagore. Naši branitelji su taj dan imali i izravne borbe prsa o prsa sa agresorima. Budući je ponestajalo municije, povukli su se u unutrašnjost tvrđave i zatražili od našeg zapovjedništva da se otvori topnička vatra po tvrđavi, na koju su se već bili ispeli srpsko-crnogorski specijaci i četnici, ispričao je Andrić.
Dramatični trenutci
-To se i dogodilo. Naše topništvo je udarilo po tvrđavi i po njima, nanijevši im ogromne gubitke. U međuvremenu našim braniteljima u tvrđavi Imperijal u pomoć su stigli specijalci koji su donijeli municiju. Kad su ohrabreni branitelji, koji su koji trenutak ranije bili u gotovo bezizlaznoj situaciji, zapjevali „Zovi, samo zovi“, agresorski vojnici, koji su već tada trpili ogromne žrtve, su se dali u bijeg, ispričao je pričuvni bojnik Andrić.
Nakon toga, rekao je, srpsko-crnogorski agresori su još žešće nastavili s napadima na Grad i njegove stanovnike. Poginulo je 19 branitelja i civila, a 60 osoba je ranjeno. Svijet su obišle snimke stradanja Dubrovnika i svijetu je bilo jasno da što se događa u Hrvatskoj, koja je ubrzo nakon toga i međunarodno priznata.
Tijekom predavanja u Frankfurtu prikazan je kratki dokumentarni film Dubrovačke televizije o 163. Dubrovačkoj brigadi HV, obrani Dubrovnika i oslobađanju krajnjeg juga Hrvatske. Za kraj predavanja je puštena pjesma Mojim prijeteljima u izvođenju Klape Ragusavecchia. Riječ je o, mnogim Dubrovčanima jednoj od najdražih, pjesama iz Domovinskog rata koju je napisao pokojni Srećko Kljunak, jedan od heroja bitke za Srđ.
Fenix-magazin/M.Dokoza
