Kada zaposlenik pita može li raditi duže i bez stanke kako bi ranije otišao kući, šefovi bi trebali imati na umu zakonske odredbe o prekidu radnog vremena u Njemačkoj. Po tvrdnjama stručnjaka za radno pravo odgađanje pauze do kraja radnog vremena nije moguće.
Zaposlenik želi završiti posao ranije, ali ne želi skupljati minus sate. Zbog toga dolazi na ideju da jednostavno odgodi stanka za ručak.
Želi raditi osam sati u komadu i onda otići kući točno na vrijeme za “stanku” da završi s poslom. No, je li prema zakonu o radu dopušteno da zaposlenici uzmu stanku na kraju radnog vremena?
Ukratko: ne. “To nije pravilan prekid rada, ni doslovno ni pravno”, objašnjava stručnjak za radno pravo.
Prema članku 4. Zakona o radnom vremenu (ArbZG), stanka za odmor zakonski je definirana kao “prekid radnog vremena u određenom trajanju koji služi za oporavak i okrepu”.
U ovom primjeru radno vrijeme se ne bi prekidalo i svrha stanke ne bi bila ostvarena.
Odvjetnik specijalist objašnjava: “Stanka služi kao prilika da se zaposlenik nakratko oporavi tijekom dnevnog radnog vremena kako bi povratio potpuno zdravlje i radnu sposobnost, te tako smanjio rizik od nezgoda.”
Dakle, stanka služi za zaštitu zdravlja. Zaposlenik se ne može dobrovoljno odreći stanke, jer je ona obvezni zakonski propis.
Primjenjuju se ova vremena stanki
Slučaj je izričito reguliran zakonom: “Sukladno čl. 4., 3. rečenica ArbZG-a, zaposlenici ne smiju biti zaposleni dulje od šest sati neprekidno bez stanke”, rekao je odvjetnik.
Nakon tih šest sati mora se napraviti stanku od najmanje 30 minuta.
No, i ona se može podijeliti, kaže odvjetnik: “Prema čl. 4. 2. ArbZG-a stanke za odmor mogu se podijeliti na razdoblja od najmanje 15 minuta.”
Kad radi duže od devet sati, zaposlenik ima pravo na stanku za odmor u trajanju od najmanje 45 minuta.
Ako je radno vrijeme samo šest sati, stanka nije potrebna, ali zaposlenik nema pravo na “odradu”: “Ako poslodavac iz operativnih razloga odredi stanku za odmor ‘svim zaposlenicima’, to vrijedi i za nepuno radno vrijeme zaposlenika, sve dok stanka spada u radno vrijeme.”
Odvjetnik objašnjava: “Poslodavac može odrediti vrijeme stanke”, ali mora se uzeti u obzir rekreativna svrha.
“Stanka bi stoga trebale imati smisla iz psihološke perspektive rada.” Druga mogućnost je da zaposleniku prepustite da sam odredi stanke. No, tada bi šef bio dužan kontrolirati stanke i provjeravati poštuju li se zakonski uvjeti.
Ovo se događa kada dođe do prekršaja
Prema tvrdnjama odvjetnika, ako se zaposlenik ne pridržava propisa o stanci i odrekne se stanke, to ima posljedice za njega samog: “Odricanje od stanke od strane zaposlenika također bi predstavljalo pravni prekršaj. To bi ga učinilo odgovornim za novčanu kaznu.”
Ako se to dogodi uz znanje poslodavca, šef možda čini kazneno djelo i također se suočava s novčanom kaznom. U slučaju upornog ponavljanja ovog djela postoji čak i opasnost od zatvorske kazne.
Fenix-magazin/SČ
