Najamnine u Njemačkoj rastu. Poznata trećina prihoda često više nije dovoljna za plaćanje troškova stanovanja jer u mnogim mjestima porasla cijena najma. To je teret za mnoge, jer stanarine rastu, ali ne nužno i plaće. Svemu tome je pridodana i inflacija.
S obzirom na visoke životne troškove, mnogima je teško platiti stan. Princip da samo trećinu prihoda trošite na stanarinu, a ostatak za ostale životne potrebe ne drži više vodu. Kakav je omjer prihoda i najma prema novim uvjetima? Što učiniti kada stvari postanu tijesne?
Franz Michel iz Njemačke udruge stanara (DMB) u Berlinu ima jasan odgovor na ovo pitanje: „Ako trećina više nije dovoljna, stanari se trebaju prijaviti za pomoć poput stambene naknade ili potražiti savjet mogu li smanjiti troškove. “ To uključuje provjeru potencijalnih ušteda kod izdataka za energiju.
Prema zapažanjima Njemačkog ekonomskog instituta (IW), postoji prostor za poboljšanje kada je riječ o stambenim naknadama. Prema tome, oko polovica onih koji imaju pravo ne apliciraju, iako imaju pravo.
Iseljenje iz trenutnog stana rijetko je dobra alternativa. “Ponuda pristupačnih stanova u gradskim područjima je premalo”, kaže Michel.
Michael Voigtländer iz IW-a kaže: “Preseljenje u novi stan nije nužno jeftinije”. Upravo zbog male ponude i velike potražnje u isto vrijeme, cijene najma u mnogim mjestima rastu unatoč kontroli i limitu najma.
Prema riječima stručnjaka, posebno su pogođeni ljudi s niskim primanjima, mladi, studenti i umirovljenici. Voigtländer preporučuje studentima da pri odabiru mjesta studiranja obrate pozornost i na troškove stanovanja. Na primjer, gradovi u istočnoj Njemačkoj ili u Ruhrskoj oblasti jeftiniji su od gradova kao što su Bonn, München ili Frankfurt. Voigtländer je također predložio ideju da studenti ostanu živjeti s roditeljima dok studiraju, pišu njemački mediji.
Duge udaljenosti putovanja nakon prelaska na prigradski pojas
Alternativno, dobra stara zajednica dijeljenja stanova mogla bi ponovno postati privlačnija za mlade stručnjake i studente. Mladi s afinitetom prema gradu ponekad su skloni drugačijem pristupu: na primjer, žive bez automobila da bi mogli platiti višu stanarinu. „Ova generacija želi više trošiti na stanovanje“, kaže Voigtländer.
Ova faza često završava osnivanjem obitelji. Slijedi prelazak u prigradski pojas. Oni koji to ne mogu, često žive s više ljudi u stanu koji je ponekad premalen jer im prihodi ne dopuštaju nikakvu slobodu.
„U nižem rasponu primanja oko 1300 eura neto, uz trećinu troškova stanovanja ne ostaje puno“, kaže Matthias Günther, direktor Instituta Pestel u Hannoveru.
Zapravo, ljudi u mjestima s visokim troškovima stanovanja također bi trebali zarađivati više kako bi si mogli priuštiti život u tim regijama. To obično nije slučaj u sektoru s niskim plaćama.
Prema stručnjaku, preseljenje u ruralna područja za koja se procjenjuje da su jeftinija rezultira često dužim putovanjem na posao.
Stručnjaci za nekretnine, političari i društveni znanstvenici koriste granicu od jedne trećine za usporedbu troškova najma s troškovima života. „Stopa opterećenja najma od više od 30 posto prihoda kućanstva, posebno u kućanstvima s nižim prihodima, smatra se problematičnom jer tada ostaje relativno malo novca za druge potrebe“, kaže stručnjak za DMB Michel.
Vjerojatno će nova mjera biti 40 posto
Posljednjih godina omjer visine najma i prihoda ostao je relativno konstantan. Uglavnom zato što je oboje poraslo za otprilike isti iznos.
U međuvremenu porasle su cijene najma. “Mnogi su stanari 2021. već premašili omjer”, kaže Michel. U nekim slučajevima ljudi već moraju dati 40 posto ili više svojih prihoda za stanarinu uključujući grijanje.
Kako bi olakšali svakodnevicu građanima s najnižim primanjima država će najvjerojatnije smanjiti granicu za naknadu za stanovanje.
Pravo na isplatu naknade za stanovanje od strane države imaju osobe s najnižim primanjima bez obzira (ne)rade li oni ili netko od ukućana.
Fenix-magazin/SČ
