Na godišnjicu pogibije (13.01.1980.) prvog predsjednika nekadašnje hrvatske emigrantske državotvorne organizacije “Ujedinjeni Hrvati Europe” (UHE) Nikole Miličevića u Frankfurtu, dugogodišnji tajnik te organizacije, poznati pravaš iz Kölna Ivan Lozo javno je putem jedne društvene mreže poručio predsjedniku HSS-a Kreši Beljaku “ako te ikada susretnem u životu, neću te udariti tebi omiljenim pajserom po glavi, a kako je Udbaš Ilija Stanić usmrtio Vjekoslava Luburića, ali ću te s guštom pljunuti”.
Prije toga Lozo je postavio pitanje Beljaku: Gospodine Beljak, je li Vi možda žalite što Udba nije i mene kao tadašnjeg glavnog tajnika hrvatske državotvorne emigrantske organizacije UJEDINJENI HRVATI EUROPE (UHE) ubila kao prvog predsjednika te organizacije Nikolu Miličevića, iza kojeg je tada ostalo petero maloljetne djece? I moja je glava bila za ostrijel, a spiker dnevnika je svojedobno u vijestima na televiziji javno rekao da će me stići ruka pravde…”.
Na tu Lozinu objavu oglasila se glasnogovornica HSS-a Ivana Tomić koja je na svom postu odgovorila Lozi objavom sliku na kojoj je Ivan Lozo sa hrvatskim emigrantima iz HOP-a u Kanadi uslikan ispod slike Ante Pavelića.
Zamoljen da komentira prepirku na društvenoj mreži sa Beljakom i glasnogovornicom HSS-a, Lozo je odgovorio:
-Slika koju je objavila Beljakova “braniteljica po službenoj dužnosti” je nastala 1982 kada sam kao glavni tajnik UHE bio kao vjećnik iz Europe na saboru Hrvatske emigracije u Totontu. Hrvatska politička emigracija tada je imala tri glavna idola: Antu Starčevića, Antuna Radića i Antu Pavelića, kako se to vidi i na toj slici.
Naša organizacija, Ujedinjeni Hrvati Europe (UHE) se pozivala samo na Antu Starčevića. Osobno i sam godinama javno naglašavam da se mirnodopsko pravaštvo temelji ne samo na demokraciji, nego i na ideji slobode i prava pojedinca. Sva prava koja pravaštvo traži za hrvatski narod, pravaštvo jamči i svakomu drugom narodu u Hrvatskoj i promiče slobodu, jednakost i snošljivost. Slijedom toga, svim skupinama i pojedincima koje su bliske fašističko-rasističkoj ili bilo kojoj drugoj totalitarnoj ideologiji, ne može biti mjesta među pravašima. A što se pak tiče Beljaka i onoga što sam prvotno figurativno napisao, ispravio bih nadopunom kako ga ni u kom slučaju neću pljunuti kad ga susretnem jer nisam pljuvač kao on, a usto smatram kako Beljak ne zaslužuje da se na njega troši ničija pa ni moja pljuvačka, rekao je Lozo.
Fenix-magazin/IL/
