Alis Marić, vlasnica bloga “Čitaj knjigu”, stekla je veliku popularnost, a njen Facebook profil “Čitaj knjigu” prati više od 600 tisuća ljudi, a sve ukupno, uz ostale društvene mreže oko 800 tisuća ljudi.
Razgovarala: Marijana Dokoza
Ovaj broj pratitelja svjedoči o velikom utjecaju koji ima među ljubiteljima književnosti. Alis redovito dijeli preporuke za knjige, recenzije, novitete i književne preporuke na tom profilu, a njezin angažman s publikom dodatno doprinosi rastu i uspjehu njezinog bloga i društvenih mreža. Kaže kako je pročitala više od 5.000 knjiga, a svojim pisanjem recenzija motivira čitatelje da čitaju više i istražuju raznolike žanrove. Uz blog, aktivna je na društvenim mrežama, gdje komunicira s čitateljima i književnom zajednicom.
Kako ste započeli svoju priču o platformi ”Čitaj knjigu” i što Vas je motiviralo da društvene mreže odaberete kao idealnu platformu za širenje zajednice ljubitelja knjiga?
U 50-toj godini života počela sam se pitati “Živim li ja to ili tek zarađujem za život”? Toliko sam mnogo vremena provodila radeći i zaključila zašto da dalje gubim vrijeme s bilo čim drugim, osim s onim što najviše volim? Život je prekratak za to. A ja najviše volim knjige i sve što je vezano za knjige. Moj prvi otkaz u životu je zapravo bio najjači okidač za promjenu.
Pokazalo se da je upravo otkaz ono najbolje što mi se dogodilo u životu. Samoj sebi sam dugovala izvesti tu golemu promjenu nabolje, a sve što sam trebala učiniti je spojiti se na internet I započeti koristiti alate koji su ondje čekali na mene. U današnje vrijeme su društvene mreže idealne za pokretanje posla i izgradnju osobnog brenda koji donosi novac, ali i ono važnije – sreću i zadovoljstvo kakvo samo mogu poželjeti. Društvene mreže i mediji pružaju poduzetnicima i raznim poslovnim idejama bezmjerne mogućnosti za stupanje u dodir s kupcima I odašiljanje njihovih poruka. Oni koji svoju strast mogu upregnuti u nezamislive dosege I snagu tih alata naći će se u položaju da se probiju na razine kakve svijet još nije vidio. Društvene mreže su novi tržišni model poslovanja, novi tržišni suparnik. Za 30 godina naša će djeca sve prošle medije proučavati po muzejima istom onom znatiželjom kojom danas razgledavaju kosti dinosaura.
Da, mnogi se pitaju što je bila prekretnica koja me potaknula na takvu promjenu da se javno “uhvatim knjige”. Jer nisam diplomirala književnost, ni bibliotekarstvo, ni komparativnu književnost ili hrvatski jezik. To mi i danas neki uobraženi “hrvatski književni krugovi” znaju zamjerati. Na to pitanje imam vrlo jednostavan odgovor. Obećala sam si da, nakon dugogodišnjeg uzastopnog mobbinga i zarobljenosti u prividnoj zoni komfora radeći u velikim i uglednim stranim i hrvatskim kompanijama poslove koje ne volim, iako su bili sigurni i dobro plaćeni, neću više pristajati na takav način života. Željela sam konačno raditi ono što volim. I ne brine me što još uvijek znam sumnjati u sebe. Sumnja je vjerujte mi iznimno važan motivator. Brojne poznate osobe sumnjaju u sebe, nesigurne su a to je ustvari velika pokretačka sila. Baš taj osjećaj da sam nedostatna, me gura da dokažem da nisam. Sumnja i strast su odlična kombinacija. A ovi neki koji sumnjaju u Čitaj knjigu neka to i dalje čine. Neka sve i dalje pripisuju sreći. A ja ću se upravo zahvaljujući sumnji i dalje jako truditi.
Koje je Vaše najvažnije postignuće u dokazivanju da mladi čitaju, unatoč percepciji da čitanje nije popularno?
Gostovala sam u mnogim školama, osnovnim i srednjim, gostovala sam u Policijskoj akademiji u Zagrebu, u mnogim knjižnicama, na mnogim promocijama, u bolnicama, sajmovima knjiga i svugdje sam vidjela puno mladih kako vole knjigu, kako se ponovno okreću knjizi i čitanju, kako su zainteresirani da im netko preporuči knjigu, da mogu pričati o pročitanom i dobiti preporuke što čitati. Danas su informacije o knjigama i knjiškim novitetima puno dostupniji nego ikada prije. Mladi samo odu na Internet ili društvene mreže (tu veliku ulogu za mlade igra platforma TikTok) i u par sekundi mogu dobiti pregršt zanimljivih informacija o knjigama. U tome veliku ulogu I dalje imaju škole, roditelji, odrasli. Mladima treba nuditi što više programa, događanja, susreta, okupljanja vezanih za knjigu. Treba se potruditi oko toga. Isto kao što roditelji dok su djeca mala trebaju djeci svakodnevno čitati knjige. I ne samo prije spavanja. Ali ni to nije dovoljno. Trebaju biti zdravi primjer osoba koje vole knjigu I koje čitaju. Nije dovoljno djetetu samo govoriti – čitaj, to ti je dobro I važno. Apeliram da prestanemo negativno govoriti o čitalačkim navikama u Hrvatskoj i kod mladih jer mnogi pokazatelji ipak opovrgavaju te tvrdnje. Takva retorika nije dobra niti potrebna. Učinimo što više da mladi što više čitaju. Okrenimo se pozitivnim primjerima, a ne negativnim.
Čini mi se da se sve više priča o čitanju i njegovoj važnosti za razvoj i daljnji prosperitet Hrvatske. Ne možemo napredovati bez obrazovanih, načitanih i informiranih mladih ljudi. I taj trend treba poticati.
Na koji način svakodnevno angažirate svoju online zajednicu i što smatra ključem uspjeha svoje platforme i koliko pratitelja imate?
Počela sam u pravi čas sa svojom stranicom Čitaj knjigu. Bila je to neka Božja providnost u igri. Bila sam pionir u poslu koji i danas radim s puno entuzijazma, zanosa I strasti. Ni dana u tome nisam posustala, podbacila. To je tako kada radiš ono što najviše voliš. Ljudi osjećaju moju ljubav, strast prema knjigama. Osjećaju tu energiju. Ne možete tu baš fejkati. Nisam klasičan komercijalni brend I stranica. Svakodnevno motiviram, inspiriram I nadahnjujem svoje pratitelje. Osim strasti tu je valjda I neki talent koji imam za takvo što. Ali prije svega tu veliku ulogu igra autentičnost. Pišem i objavljujem ono što sam ja, ono što živim, ono za što se zauzimam. Dijelim svoje istinske životne stavove I vrijednosti. Ne tajim, ne glumim I ne varam. Facebook, Instagram, internet, You tube mi omogućuju da svoju strast podijelim s puno ljudi, da se razlikujem od svojih supranika I svojim brendom doprem do najšire publike koju mogu zamisliti. Danas Čitaj knjigu prati oko 800.000 ljudi u regiji ali I cijeloj Europi. Spojila sam ponovno dijasporu s Hrvatskom I regijom. Više od 20.000 ljudi me prati u Njemačkoj. Oko 8000 u Irskoj, jako puno u Skandinaviji, ali I u Americi, Kanadi, Australiji. Još jedan bitan razlog je taj što moje preporuke dolaze iz srca, koliko god to nekome patetično zvučalo. Ja ne dociram i ne kritiziram s pozicije književnog kritičara jer to i nisam, nego stvaram dobar osjećaj. Riječi mi dolaze iz srca – bez negativnosti, s mnogo ljubavi i iskrene zanesenosti knjigama. Knjige koje mi se ne sviđaju i koje me ne osvoje ne komentiram. Njih naime ni ne čitam. Ne stignem. Bavim se onim knjigama koje mi „sjednu na prvu“. Slično kao i s ljudima.
Koji je cilj Biblioteke Čitaj knjigu, a kako se odabiru naslovi koji će biti predstavljeni?
Čitaj knjigu je na Interliberu 2016. najavio pokretanje vlastitih izdanja knjiga pod nazivom “Biblioteka Čitaj knjigu” u suradnji s partnerskom izdavačkom kućom Iris Illyrica, kasnije Alfa izdavaštvom i sada izdavačkom kućom Znanje. Te 2016. promovirala sam prvu knjigu Biblioteke “Čitaj knjigu” – “Djevojka sa sedam imena” korejske autorice Hyeonseo Lee. Knjiga je svjetski bestseler i čita se u jednom dahu. Riječ je o istinitoj priči o bijegu iz mraka na svjetlo, ali i o sazrijevanju, obrazovanju i ponovnom građenju života i to dva puta – jednom u Kini a drugi put u Južnoj Koreji. Snažna knjiga o pobjedi duha. Nastojala sam da sve knjige u mojoj Biblioteci budu takve. Da se čitaju I traže više od par mjeseci. Da budu dugo tražene I aktualne – tako sam izabrala sljedeće naslove: Heidi, Male žene, autobiografiju Tine Turner, Niki Laude, Andrea Agassija, Marine Abramović. Biografije Fride Kahlo, Gale Dali I još nekih poznatih osoba. Izabrala sam knjige palestinske autorice koja živi u Americi I piše o patnjama I ratnim stradanjima Palestinaca kroz desetljeća. Pokazuje se da imam nos za dobre knjige, za važne naslove koji se uvijek traže. Volim I dobre knjige osobnog razvoja tako da sam nekoliko knjiga iz tog žanra predstavila hrvatskoj publici. I to se pokazalo punim pogotkom. Ponosna sam na Biblioteku koja danas broji oko 30 respektabilnih naslova.
Kako knjige, prema vašim riječima, oblikuju osobnost pojedinca?
“Od svih svjetova koje je čovjek stvorio, onaj knjiga je najmoćniji”, rekao je jednom Heinrich Heine.
Zvuči tako pretenciozno, ali je istina: knjige nam mogu promijeniti živote. Kada nam drugi ljudi daju neželjene savjete, naš vlastiti ego često stane na put: “Kako se usuđuje ta osoba meni pametovati?!” S knjigama je drugačije. Suptilno i bez upiranja prstom učimo o sebi i svijetu oko sebe. Književnost ima moć preobrazbe nečijeg uma. Kada čitate, možete naučiti o iskustvima nekoga s potpuno drugačijim životnim iskustvom od vašeg. Ta iskustva obogaćuju vaše znanje o svijetu izvan vašeg vlastitog balona. Možete naučiti kakav je život na drugom kraju svijeta, ili u drugom razdoblju, ili unutar druge društvene klase; iskusiti drugu etničku pripadnost, rod, seksualnost. Sve vam to pomaže da suosjećate s drugima.
Bilo da je kroz oči protagonista iz druge kulture, vremenskog razdoblja ili podrijetla, književnost nas poziva da uđemo u tuđe cipele. Ovaj proces izgradnje empatije potiče dublje razumijevanje svijeta oko nas i proširuje naš vlastiti osjećaj identiteta.
Knjiga također može imati veliki utjecaj na nas u smislu onoga što želimo učiniti sa svojim životom i koje prilike mogu biti pred nama.
Svi smo doživjeli knjige koje imaju osobni odjek za nas. Knjige od kojih nam srce brže kuca, koje su nas tjerale da se smijemo ili plačemo, ili udahnemo od šoka. Čitanje utječe na to kako se osjećamo, kako osjećamo svijet oko sebe i kakvi želimo biti u njemu. Može oblikovati kako se želimo nositi i ponašati. Čitanje može dovesti do velikih stvari.
Postavlja se pitanje može li nas čitanje dugoročno učiniti boljim ljudima? Možda. Emocije koje osjećamo tijekom čitanja mogle bi nas potaknuti da poduzmemo nešto, da napravimo razliku, da promijenimo svijet. Knjiga bi nas mogla potaknuti da budemo hrabri kao lik. Zauzeti se za ono u što vjerujemo ili usmjeriti svoju karijeru.
Zato je moj odgovor DA – knjiga ima moć da izmjeni život I ljude.
Prema Vašem iskustvu, čitaju li Hrvati radije knjige stranih ili domaćih autora?
Dok za prijevodima više posežu mlađi čitatelji, domaće autore češće čitaju oni stariji od 55 godina. Čini se da i ljubitelji čitanja nerado posežu za djelima domaćih autora koja su, kako znamo čuti, mračna, tjeskobna i nezabavna i često su tematika ratna zbivanja. Ali I tu se situacija mijenja na bolje. Sve je više knjiških stranica ali i knjiških klubova koji promoviraju domaće autore I domaća književna djela. Sve je više I dobrih suvremenih pisaca u Hrvatskoj. Kristijan Novak, Marina Vujčić, Olja Savičević Ivančević, Ena Katarina Haler, Igor Beleš, Hrvoje Šalković, Luca Kozina, Damir Karakaš I mnogi drugi.
Na koji način blog “Čitaj knjigu” i web knjižara olakšavaju odabir i kupovinu knjiga?
Pratitelji kod Čitaj knjigu dobivaju paket uslugu. Dobivaju informaciju o postojanju neke knjige, zatim preporuku za čitanje, odlomke iz knjige, detalje o knjizi i nadahnuće da se za knjigom posegne, da je se kupi. Uz informaciju, fotografiju dobivaju I link koji ih direktno vodi u web shop Čitaj knjigu gdje mogu obaviti kupnju. Za par dana knjiga stiže u njihove ruke. Čitanje može početi. Zahvalna sam EU koja je podržala moju ideju I projekt izgradnje web shopa Čitaj knjigu uz pomoć nepovratnih financijskih sredstava. Inače ne bih mogla pokrenuti tu moju ideju. Financijski je to za mene bio preveliki zalogaj.
Što mislite o rastućoj popularnosti digitalnih platformi za kupovinu knjiga, poput web knjižara, u odnosu na tradicionalne knjižare?
Knjižare nikada neće izumrijeti. One su kultna mjesta. Kao što neće izumrijeti papirnata, ukorićena knjiga, tako neće izumrijeti niti knjižare. Evo čitam da su u Velikoj Britaniji knjižare opet itekako IN. Ljudi obožavaju pohoditi knjižare, zadržavati se u njima, pronaći neki miran kutak, sjesti I prelistavati knjige. Na kraju obavljaju kupnju. Ono što zamjeram našim knjižarama je to što ne prate trendove u svijetu ili u regiji. U Beogradu I Novom Sadu svaka knjižara ima café, kutak za kavu, kolače, čaj ili čak neki zalogaj hrane. Tako je I vani. Gdje god da idem u knjižare, volim tamo nešto popiti, prezalogajiti. Volim tu cozy atmosferu knjižara, miris tamo I ugođaj. Ljudi to ponovno jako traže. Iako web shopovi I on line prodaja knjiga ima svoje prednosti I zakone. On line kupovina ti omogućuje da knjigu kupiš bilo kada – I izvan radnog vremena knjižare. Dakle čitaš negdje o nekoj knjizi, emotivno reagiraš, želiš tu knjigu čim prije – odeš putem linka na on line prodaju, puniš košaricu I kupuješ. Zato mislim da popularnost raste i jednima I drugima.
Koliko ste knjiga pročitali i koje knjige najradije čitate?
Pročitala sam oko 5000 knjiga. Možda nisu sve bilo od korica do korica ali većina je. Čitam od svoje pete godine. Do tada mi je čitala moja mama koja mi je I usadila ljubav prema knjizi I čitanju. Najradije čitam autobiografije, biografije, istinite životne priče, obiteljske drame, psihološke trilere, knjige za osobni razvoj, knjige popularne psihologije. Obožavam Marqueza, Hosseinija, Paula Austera, Johna Irwinga, francuske autore, Talijanku Elenu Ferrante, skandinavske autore a među njima najviše Knausgaarda I Stiega Larssona. Godišnje pročitam i do 100 knjiga, a prelistam barem duplo.
Što podrazumijeva aktivnost ”Lov na čarobne knjige” i kako je ona povezana s offline aktivnostima zajednice?
Za ovaj projekt dobila sam veliku podršku prijatelja i suradnika (izdavača) kojima se ideja odmah svidjela. Inspiriran je projektom poznate engleske glumice Emme Watson, koja je organizirala potragu za knjigama u Londonu tako da je ostavljala knjige u podzemnoj željeznici. Knjige sam skrivala na frekventnim mjestima u deset hrvatskih gradova. Svaki mjesec lov na knjige bio je u novom gradu. Ljudi su se mogli uključiti direktno putem Facebook stranice. Išli smo tada live. Tko je bio na licu mjesta bio je navođen I svaki put su knjigoljupci došli na svoje. Pronašli su željene knjige. Bilo je to jako zabavno, edukativno I velikodušno. Osmjesi na licima sretnih pronalazača se teško zaboravljaju. Na taj način sam željela još više popularizirati čitanje. Uspjela sam.
Kako projekt ”Okreni novu stranicu” doprinosi zatvorenicima i njihovom iskorištavanju slobodnog vremena kroz čitanje knjiga?
Okreni novu stranicu je originalno moja ideja I moj projekt. Žao mi je da ga nije prepoznao Grad ili Hrvatska. Zbog neimanja sredstava nisam ga mogla dalje razvijati. Samo u Zagrebu. Tako sam u zatvoru u Remetincu bila 5 puta. Ideja je bila da zatvorenicima prenesem poruku da oni dok su u zatvoru imaju vremena – ono što mi vani nemamo. I da je pravo vrijeme da počnu raditi na sebi, da “okrenu novu stranicu” I da promjene nešto u svom životu. Da se stave u tuđe cipele, da kroz čitanje postanu empatičniji, bolji ljudi. Svaki moj posjet uključivao je jednog autora. Tako su uz mene gostovali Kenan Crnkić, Dražen Glavaš, Ingrid Divković, Bruno Šimleša, Vedran Mezei. Teme su bile uspjeh, nada, vjera, ljubav. Ravnatelj Remetinca već nakon prvog posjeta mi je u mailu napisao da sam prva osoba koja je u zatvoru upalila svjetlo. Zatvorenike sam uspjela uvjeriti da njihovi životi još nisu gotovi. Nakon mojih gostovanja jedan čovjek je uredio I kategorizirao zatvorsku knjižnicu. Zatvorenici su počeli čitati, tražiti određene knjige više nego ikada prije. Meni su zatvorenici pisali pjesme I ne malo puta su za vrijeme gostovanja potekle suze. S obje strane. Bila sam voljna obilaziti I druge zatvore, pogotovo maloljetnički, ali na kraju to nije bilo potpomognuto I nije se realiziralo. A I došla je korona.
No darovala sam u više navrata knjiga psihijatrijskoj ustanovi za maloljetnike I osoba koja tamo radi mi je poručila da sve knjige koje sam ja darovala se traže, čitaju I razmjenjuju. Spremam se I tamo napraviti neko gostovanje I razgovor o knjigama I čitanju.
Kako ”Udomljavanje knjiga” pomaže knjigama da nađu novi dom, a koji je njegov cilj za zajednicu ljubitelja knjiga?
Kako od izdavača dobivam sve novitete i pretrpana sam knjigama, odlučila sam veliku većinu svojih knjiga udomiti kod drugih knjigoljubaca. Nemam kod kuće mjesta za sve knjige. Apeliram da i drugi to čine. Knjige trebaju „kolati“ i „putovati“. To radim putem moje Facebook I instagram stranice i do sada sam udomila sigurno preko 1000 knjiga.
Ja ih osobno nosim na poštu i šaljem na kućnu adresu udomitelja. Ili šaljem kutije I vreće knjiga nekim udrugama, organizacijama, bolničkim ustanovama koji nemaju dovoljno knjiga. Veliku donaciju knjiga sam napravila za zatvor u Remetincu prije par godina. Opremila sam njihovu knjižnicu najnovijim naslovima. Nastojim da knjigoljupci iz manjih sredina, iz nekih sela ili manjih mjesta ravnomjerno dobiju knjige kao i oni iz gradova kojima je, naravno, lakše doći do željene knjige. Meni inače ne prođe dan da ne uđem u knjižaru i/ili knjižnicu jer volim mirisati i dodirivati knjige; volim lijepe korice, mjesta za čitanje, udobne fotelje i meke i mirisne krevete gdje se može opušteno čitati. To su rituali bez kojih ne mogu zamisliti dan.
I za kraj od mene jedan važan citat:
Svatko tko zna čitati sposoban je uvećati sebe, umnožiti načine svog postojanja i svoj život napraviti pun, značajan I zanimljiv. Aldous Huxley
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
