Nedavno je iz tiska izišla, a potom i predstavljena na Sajmu knjiga Interliber u Zagrebu, knjiga povjesničara i dopisnika Fenix Magazina dr. sc. hist. Wollfyja Krašića „Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija“.
U razgovoru za Fenix Magazin Krašić kaže kako tema kojom se bavio nije plod njegove osobne obiteljske povijesti, kako je to često slučaj u Hrvatskoj.
– Znanstvena znatiželja bila je moj glavni motiv. Međutim, kako sam sve dublje ulazio u problematiku, shvatio sam kako bi moj rad, pored usko znanstvenog, historiografskog doprinosa poznavanju ove teme, trebao imati i širi društveni značaj.
Naime, Hrvatsko proljeće, a u daleko višem stupnju hrvatska politička emigracija, jesu pitanja koja spadaju u red, može se reći, teških, kontroverznih tema hrvatske suvremene povijesti. To su one teme koje dobar dio javnosti, često cinički i s pejorativnim prizvukom, naziva raspravama o ustašama i partizanima – govori Krašić.
Drži kako je danas, 2018. godine, postojeći odnos dijela javnosti te političkih i intelektualnih elita prema znatnom dijelu hrvatske povijesti 20. stoljeća, svojevrstan civilizacijski poraz za hrvatsko društvo.
Misli da će se svi oni koji registriraju ideološki zadojene istupe, neargumentirane stavove i jednostrane poglede na takva pitanja složiti s njime.
Uporno se ponavljaju netočni podatci
U javnome prostoru nude nam se dvije tendencije kako pristupiti tom problemu. Prva, zapravo, kaže Krašić, ide za njegovim direktnim prolongiranjem.
Ona neprestano oživljava i potiče umnogome neprirodne ideološke podjele u hrvatskom društvu.
– Uvjeren sam kako su mnogi od nas svjesni da takvi potezi, među ostalim, služe određenim krugovima u hrvatskom društvu za odvraćanje pozornosti od nekih drugih pitanja i problema, odnosno maskiranje njihove nesposobnosti i nespremnosti da ih rješavaju. Druga tendencija znatnim se dijelom pojavila kao bunt na ovu prvu.
Onda, tvrdi, da se tzv. rasprave o ustašama i partizanima moraju što prije prekinuti, jer koče Republiku Hrvatsku i njeno društvo u napretku. Duboko sam uvjeren kako su i jedna i druga pogrešne i štetne. Upornim ponavljanjem netočnih podataka, izvlačenjem pojedinih događaja i procesa iz konteksta, tendencioznim interpretacijama i zaključcima, nastavlja se ova vrtnja u krugu prokletstva nezdravih ideoloških podjela.
Relativno nedavno dočekali smo četvrt stoljeća postojanja Republike Hrvatske. Ako se procesi o kojima sam govorio nastave, dočekat ćemo i pedesetu obljetnicu stvaranja Republike Hrvatske robujući podjelama iz prethodnog stoljeća, odnosno njihovim predimenzioniranim oblicima – smatra Krašić.
Narav jugoslavenskog komunističkog režima
S druge pak strane, nastojanje da se sva takva pitanja i problemi gotovo na silu zaborave i gurnu pod tepih, također ne može biti produktivno.
– Kada je bježanje od problema, nesuočavanje s problemom donijelo na dugoročnom planu korist i napredak? Receptivnost znatnog dijela hrvatske javnosti za ovakve teme ne može se tumačiti na način da se kaže kako su takve osobe zaveli oni koji propagiraju i podržavaju prvospomenutu tendenciju.
Ne, velik dio ljudi osjeća najdublju potrebu da govori o tim problemima, da sudjeluje u raspravama, da o tome čita, da se informira. Narav jugoslavenskog komunističkog režima bila je takva da je o događajima iz Drugog svjetskog rata te nakon njega postojala jedna, sveta i nepovrediva istina, koja je onemogućavala otvorenu raspravu.
Ta je prisiljenost na šutnju u dijelu stanovništva rezultirala produbljivanjem rana i nezacjeljivanjem ožiljaka koje su nosili. Praksa jugoslavenskog komunističkog režima ne može i ne smije biti izgovor za današnje stanje – smatra Krašić.
Njegovo je mišljenje kako izlaz iz ovakve situacije predstavlja poticanje znanstveno utemeljenih istraživanja, a onda efektivno promicanje njihovih rezultata.
Znanstveni pristup i obrazovanje
– To mora biti odgovor na neistine i poluistine, mržnju i radikalne ideologije. Na tome treba inzistirati, jer za značajnije preokretanje trendova trebat će mnogo vremena i napora. No, takav angažman u konačnici bi rezultirao time da bi razni neznanstveni i radikalni diskursi i stavovi bili odgurnuti na margine društva ili bi se ugasili.
Istodobno, odgovaralo bi se na potrebu dijela društva da progovori i čuje o takvim temama, bez negativnih trendova. Vjerujem da ima mnogo osoba koje se generalno slažu s mojim riječima.
Njima prvenstveno, ali i svima ostalima, nudim moj rad na sud. Na ocjenu, jesam li pridonio podržavanju spomenutih negativnih tendencija u našem društvu, ili sam uspio, barem donekle, u pokušaju da dadem što objektivniji prikaz nekih događaja i procesa iz naše nedavne povijesti – zaključio je Wollfy Krašić.
Fenix-magazin/MD
