Poznati hrvatski znanstvenik prof. dr. Ivan Đikić, molekularni biolog koji posljednjih 13 godina živi i radi u Frankfurtu, otkrio je da se s obitelji za mjesec dana seli u Ameriku (točnije u Kaliforniju), gdje je već živio od 1992. do 1997. godine. Tada je u New Yorku, u laboratoriju slavnog Josepha Schlesingera (rođenog u Topuskom) pripremao doktorat i taj mu je period života ostao u jednom od najljepših sjećanja.
– Uzeo sam studijsku godinu i radit ću na Sveučilištu Stanford te u kompaniji Genentech koja je jedna od vodećih kompanija za proizvodnju lijekova protiv tumora. Jako se veselim odlasku u Ameriku jer ću naučiti nove tehnologije, a u isto se vrijeme educirati u primjeni otkrića prema stvaranju lijekova i novih dijagnostičkih metoda. Djeca će tamo ići u školu, što će i za njih biti veliko iskustvo – kazao je Đikić za portal Moja Hrvatska.
Što će to značiti za vašu karijeru?
– Nakon 13 godina života i rada u Frankfurtu treba mi promjena. Uspjesi u Frankfurtu su bili vrhunski i možemo nastaviti s dobrim radom, no za nove iskorake potrebne su promjene. Sada mogu predvidjeti mnoge projekte u Frankfurtu i to me na neki način uspavljuje i čini nezadovoljnim. Uvjeren sam da je ovo dobra odluka i da će biti jedna od ozbiljnijih prekretnica, jer ću nakon edukacije u Genentechu u budućnosti i sam moći ubrzati primjenjivost otkrića do kojih je došao moj tim prema testiranju novih metoda liječenja.
Jeste li ikada razmišljali o tome što bi bilo s vašom karijerom da ste ostali u Hrvatskoj?
– U inozemstvu sam već 24 godine. Da sam ostao u Hrvatskoj, izgubio bih jako puno vlastitog pozitivnog pogleda na svijet, sigurno ne bih bio profesionalno uspješan kao sada iako imam sve predispozicije i talente. Sve bi to dovelo do toga da bih bio razočaran sobom i svojim životnim putem jer bih osjećao da sam mogao bolje. To ne znači da bih bio nesretan kao osoba, jer bih vjerojatno svoju energiju usmjerio u druge aktivnosti, sport, obitelj i razvoj društva. U Hrvatskoj je dobro što se obitelji drže zajedno, podrška obitelji još je uvijek na jednoj višoj razini nego u mnogim zemljama u kojima sam živio. Ali takav život ne može vam nadoknaditi profesionalne potrebe.
Opet često dolazite u Hrvatsku, držite čak i katedru na Sveučilištu u Splitu.
– I supruga i ja zahvalni smo svakoj zemlji u kojoj smo živjeli, SAD-u, Švedskoj, Njemačkoj, a pogotovo Hrvatskoj jer smo ovdje rođeni i završili smo kompletno školovanje. Imamo potrebu svojim volonterskim radom i sredstvima iz inozemstva vratiti jedan dio ulaganja u sebe. Moj je osjećaj da se to može najbolje učiniti ulaganjem u obrazovanje mladih. Nama je povezanost s Hrvatskom izrazito važna jer je to naša jedina domovina. I djeca i mi imamo samo hrvatsko državljanstvo.
Cijeli razgovor s Ivanom Đikićem pročitajte na portalu Moja Hrvatska.
Fenix/HI
