U muzeju u njemačkom gradu Bambergu izložena je davno izgubljena nadgrobna ploča na kojoj stoji ime barunice Marije Sofije von Erthal, a vjeruje se kako je upravo ona nadahnula braću Grimm da napišu bajku o “Snjeguljici i sedam patuljaka”.
Obnovljena nadgrobna ploča danas se nalazi u Biskupskom muzeju u Bambergu i dar je obitelji koja ju je pronašla i spasila od propadanja.
Direktor muzeja tvrdi da je Sofijin život poslužio kao temelj za priču o Snjeguljici. Naime, barunica je odrasla u mjestu Lohr am Main, oko 100 km zapadno od Bamberga u sjevernoj Bavarskoj, a umrla je 1796. godine.
“Priča o njezinu životu bila je dobro poznata početkom 19. stoljeća”, rekao je BBC-ju direktor muzeja Holger Kempkens.
Bajka o Snjeguljici Jacoba i Wilhelma Grimma objavljena je 1812., a svjetsku je slavu stekla kad je 1937. godine Walt Disney po njezinu predlošku napravio animirani film. No bilo je i drugih adaptacija.
“Braća Grimm svoje su knjige pisali na temelju priča što su ih čuli od lokalnog stanovništva”, kazao je Kempkens.
“Postoje naznake, no to ne možemo sa sigurnošću tvrditi, da je Sofija poslužila kao nadahnuće za Snjeguljičin lik. Kada u današnje doba snimate film o nekoj povijesnoj ličnosti, u njemu imate i brojne elemente fikcije. Čini mi se da je to i ovdje slučaj. Povijesna osnova bez sumnje postoji, no neki su elementi izmišljeni”, rekao je, podsjetivši da su braća Grimm dugo živjela u blizini Hanaua, od Lohra na Majni udaljenog samo 50 km.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća mjesni povjesničar iz Lohra, dr. Karlheinz Bartels, istraživao je postoji li sličnost između Sofijina života i bajke te ustanovio sljedeće:
Sofijin otac, plemić Philipp Christoph von Erthal ponovno se oženio nakon smrti prve supruge. Sofijina maćeha bila je dominantna žena koja je favorizirala vlastite kćeri. Lohr je gradić koji je nekoć bio poznat po proizvodnji predmeta od stakla i ogledala. Sofijin otac bio je vlasnik tvornice ogledala, a u muzeju u gradiću izloženo je jedno od njih. U bajci se spominje i strašna šuma u to doba poznata po opasnim divljim životinjama, kao i razbojnicima koji su pljačkali prolaznike. Snjeguljica je, prije nego što je stigla do kolibe u kojoj žive patuljci pretrčala ‘sedam gora’. Patuljci su radili u rudniku koji je uistinu postojao nedaleko od Lohra i danas je zapušten. Do njega se uistinu može doći prijelazom preko sedam brda ili brežuljaka. Uz patuljke u rudniku su tada radila i djeca. Svi su nosili zaštitne ogrtače.
Neki značajni dijelovi bajke očigledno nisu nastali na temelju pojedinosti iz Sofijina života – stakleni lijes, otrovna jabuka i princ koji ju je spasio.
Sofijin život nije imao sretan završetak poput onoga u bajci. Djevojka je u mladosti oslijepila, nije se nikada udavala, a umrla je u samostanu u dobi od 71. godine.
Na Sofijinu nadgrobnome spomeniku stoji: “Ovdje počiva plemenita heroina kršćanstva spremna za uskrsnuće”.
Kempkens smatra da je poruka značajna jer u vrijeme kada je živjela Sofija ženama se obično nisu podizali nadgrobni spomenici niti nadgrobne ploče, a Sofijina se dugo čuvala u staroj crkvi u Bambergu koja je potom srušena.
Potom je ploča postavljena na zidu bolnice koju je osnovao Sofijin brat. Kada je ondje 1970. godine izgrađena nova klinika, nadgrobna je ploča uklonjena, no sačuvala ju je jedna obitelj iz Lohra te ju je kasnije poklonila muzeju Bamberg.
Fenix-magazin/SIM/Hina
