U subotu, 3. lipnja i nedjelju 4. lipnja, Hrvatska katolička zajednica u Bochumu i Gelsenkirchenu proslavit će svoju 50. obljetnicu djelovanja.
U subotu će proslava početi sv. Misom u 17 sati u ckrvi sv. Augustina na adresi Heinrich-König-Platz, a nakon misnog slavlja uslijedit će domjenak u dvorani župe.
U nedjelju, će proslava početi sv. Misom u 11 sati u crkvi Svetog Križa (Castroper Str.) u Bochumu. Nakon misnog slavlja domjenak je u dvorištu crkve.
U prigodi proslave 50. obljetnice, potpredsjednik Matice hrvatske za Ruhrsko područje Zoran Sikavica napisao je zanimljiv tekst o njegovoj povezanosti s katoličkom misijom od vremena kad je došao u Njemačku do danas.
Tekst Zorana Sikavice prenosimo u cijelosti:
Davne 1976. godine sam došao kao devetogodišnji dječak u Njemačku. Dvije godine sam se borio kako bi naučio njemački jezik i prilagodio se ovoj zemlji.
Godine 1978. prvi put smo stupili u kontakt sa Hrvatskom katoličkom misijom u Mülheimu a.d. Ruhr. Što da vam kažem, od tada se moj život potpuno promijenio. Napokon sam upoznao djecu koja isto govore hrvatski kao ja, isto misle, imaju iste navike i običaje kao i ja.
Bio sam svoj među svojima. Redovita okupljanja u misiji, od nastave na hrvatskom jeziku, vjeronauka, putovanja, svakog listopada za “kartoffelferije”u domovinu, pa poslije kad smo bili stariji čak smo imali i disco u podrumu prostorija misije. Tu smo stvarali prijateljstva, koja eto čak do dan danas traju, pa prve simpatije, a poslije i ljubavi! Moja osobna simpatija je tako postala moja ljubav, pa supruga i majka moje djece. Što ti se ljepše u životu može dogoditi?!
Šta je poanta moje priče?
Misije nisu bile samo mjesto za molitvu i skrb duševne potrebe, u prvom planu su se ljudi mogli okupljati, naći utočište za socijalne potrebe kao stvaranje prijateljske zajednice, ne biti sam u tuđini, biti među ljudima koji te razumiju i kojima si dobro došao.
Ponajviše zato su bili zaduženi svi tadašnji i sadašnji svećenici, časne sestre, socijalni radnici i sami župljani, bez kojih to nikada ne bi bilo moguće, da se nisu toliko trudili!
I eto nakon 50 godina, i u Bochumu i Gelsenkirchenu slične priče se događaju i plete se poveznica iz prošlosti u budućnost, iako je pozadina danas malo drugačija, jer rodilo se više generacija naše djece u Njemačkoj, no opet je nastala slična situacija, ona sa istom uzrečicom “trbuhom za kruhom”.
Dragi moji, budimo ponosni na ono što smo uspjeli (a to nije malo) i na ono što ćemo još ostvariti.
Prijašnje misije su danas zajednice, no potreba za zajedništvom je još uvijek ista, jer džaba ti je kad nekom tuđem prvo moraš objasniti zašto će mene “promaja ubiti”…
Dao nam dragi Bog slogu i snage da uz pomoć naših dušobrižnika i u buduće u našim zajednicama nađemo utočište za sve naše potrebe!
Zato dođite u velikom broju na našu zajedničku proslavu da dostojno proslavimo naš zajednički uspjeh, napisao je Sikavica.
Fenix-magazin/MD
f
