“U krumpire, van iz krumpira” je donjonjemački izraz koji se koristi kada je nešto zbunjujuće i kontradiktorno. U Njemačkoj je krumpir posljednjih desetljeća izgubio popularnost. Ismijavali su ga kao staromodnu hranu ili su ga smatrali kao hranu koja navodno deblja. Ali sada krumpir iznenada doživljava svoj povratak. Što se to događa?
Kako prenosi Njemačka novinska agencija (dpa), od nekih rasprava u Njemačkoj čovjeku se zavrti u glavi – na primjer, je li pojam “krumpir” za (bijele) Nijemce, koji se ponekad koristi u migrantskim krugovima, umiljat, zlonamjeran, ironičan, antinjemački ili čak rasistički. Stručnjaci to nazivaju “etnofaulizam” (od starogrčkog “éthnos” za ljude/pleme i phaúlos za bezvrijedan/loš) kada se etnički definirana skupina ocrnjuje etiketom.
Nacionalni identitet često se opisuje uz pomoć hrane i prehrambenih navika. U Njemačkoj su bili u opticaju brojni ružni izrazi, primjerice za Talijane, Francuze, Turke i Japance.
Nijemce su, s druge strane, Britanci i Amerikanci ponekad nazivali „kupusarima“ – zbog njihove navodno visoke konzumacije kiselog kupusa.
Iznenađujući povratak krumpira
Danas, izraz «Kartoffel» («krumpir») je žargonski izraz za Nijemce već nekoliko desetljeća, iako u zemljama poput Poljske ili Rumunjske prosječni građanin jede daleko više krumpira.
U Njemačkoj potrošnja po glavi stanovnika nije bila tako visoka kao što je bila 1950-ih, kada je iznosila oko 180 kilograma po osobi. Ali sada slijedi statističko iznenađenje.
“Potrošnja krumpira po stanovniku prvi će put ponovno premašiti 60 kilograma”, objavio je Savezni ured za poljoprivredu i hranu (BLE) krajem 2024. godine. Pozvala se na Federalni poljoprivredni informativni centar (BZL).
Oko 63,5 kilograma (u tržišnoj godini 2023./24.; znači od srpnja do lipnja) je, prema preliminarnim podacima, najveća potrošnja po glavi stanovnika u dvanaest godina. “U odnosu na prethodnu godinu obračunska potrošnja svježeg krumpira povećana je za 8,4 kilograma po osobi na 25,5 kilograma. Potrošnja proizvoda poput pomfrita, krumpirove salate i čipsa pala je, međutim, za jednu funtu na 38 kilograma.
Zašto se opet jede više svježeg krumpira?
Zašto se kupovalo toliko više svježeg krumpira, nije jasno ni stručnjacima. Direktor BZL-a Josef Goos kaže: “Jedan od mogućih razloga mogao bi biti taj što su građani očito češće posezali za krumpirom zbog brojnih posebnih akcija trgovaca hranom, poput manjih pakiranja.”
Povećana prodaja, na primjer od strane izravnih trgovaca na farmama umjesto u supermarketima, također bi mogla biti uzrok.
Krumpir u njemačkoj povijesti
U svakom slučaju, krumpir igra posebnu ulogu u njemačkoj povijesti – a također i u jeziku. Sjetite se izreka poput “ispustiti nekoga kao vruć krumpir”, “izvući krumpire iz vatre za nekoga”, “najgluplji seljaci beru najveće krumpire”.
Sredinom 18. stoljeća, krumpir, koji je nastao u Andama u Južnoj Americi, započeo je svoj trijumfalni pohod. Pedesetih godina 17. stoljeća pruski kralj Fridrik Veliki naredio je dosljedan uzgoj (tzv. Naredbe o krumpiru). Stari Fritz bio je prvi vladar u Europi koji je shvatio da lako uzgojena hrana može spriječiti česte gladi.
Mnogi ljudi iz vlastitih obitelji znaju koliko je obećanje krumpira kao spasonosne namirnice duboko usađeno u njihov um. Rođaci iz poslijeratne ili čak ratne generacije često su bili (ili jesu) veliki ljubitelji krumpira. Dugo vremena nisu tolerirali mnogo lošeg ponašanja i odbijali su jesti “novopodobne zasitne priloge” poput tjestenine, riže i slično.
“Krumpir je vrlo prilagodljiv i prilagodio se njemačkoj klimi i uvjetima tla”, kaže nutricionistički sociolog Stefan Wahlen. Osim toga, postoji visoka sigurnost prinosa, u izravnoj usporedbi s drugim dobavljačima ugljikohidrata kao što je pšenica.
Hrana koja stvara identitet Nijemaca
„Stoga je krumpir bio i ostao jeftina, hranjiva i skladištiva namirnica. Rezultat je bio da je krumpir prilagođen stranim namirnicama do te mjere da je aktivno integriran u postojeću kulturu prehrane i čak je postao hrana koja je definirala identitet Nijemaca”, objašnjava Wahlen, koji je profesor na Sveučilištu u Giessenu.
„Krumpir asocira na jednostavnost i prizemljenost. Nitko ne bi trebao podcijeniti koliko je iznimno svestran.» U vrijeme krize ili inflacije ovu pristupačnu osnovnu namirnicu možete pripremati na različite načine: kuhati, pasirati, peći, pržiti u dubokom ulju, pržiti.
„Sadašnji povratak krumpiru ne vidim kao slučajnost“, kaže sociolog, „već kao rezultat međuigre između kulinarskih navika potrošača i mjera za povećanje atraktivnosti krumpira s proizvodne strane.“
Krumpir je vrlo praktičan za potrošače i danas se smatra jeftinim i zdravim. Ukratko: to je uspješan retro trend.
Fenix-magazin/SIM/dpa
