Nedavno je iz tiska, u izdanju naklade Bošković u Splitu, izašao povijesni roman Šimuna Šite Ċorića «Naš čovjek Krabat».
Ovaj bajkoviti povijesni roman u četrdesetak kraćih priča na stotinjak stranica opisuje životni put jednog neobičnog hrvatskog čovjeka koji je u Njemačkoj poznat kao Krabat.
Legenda o Krabatu inspirirala je mnoge njemačke umjetnike, među njima i književnika Otfrieda Preußlera prema čijem romanu “Krabat” je 2008. godine snimljen film. Kako opisuje i Šimun Šito Ćorić, Krabat se rodio prije četiri stotine godina u selu Jezernice u Žumberku, južno od Zagorja i zapadno od Zagreba, a pravo ime bilo mu je Janko Šajatović (Jezernice 1624. – Gross Särchen 1704., a pokopan je u katoličkoj crkvi u Wittichenau, gdje mu se nalazi i nadgrobna ploča).
Njegovi roditelji bili su plemićkoga i uskočkoga roda. Već prije toga spominje se njegov rod kao posjednike vinograda i proizvođače dobrih vina, ali i kao one koji su morali bježati pred turskom navalom sa svojih ognjišta, najprije tamo negdje iz doline Neretve, a onda iz Dalmacije, a koji se nikad nisu prestali boriti protiv neprijatelja.
Tog neobičnog čovjeka su još za života mnogi držali i pravim pravcatim čarobnjakom. Ćorićev roman je «priča o nepobjedivom ratniku, čovjeku neobjašnjivih sposobnosti, hrabrom vitezu, a opet dobro čovjeku koji je nakon uskočkih godina u hrvatskim krajevima, kao traženi ratnik stigao na njemačke kraljevske dvore i uz bok kralju hrabro bio teške bojeve.
Kako je za te ljude njemačkog i sorbskog jezika bilo malo teže izgovarati njegovo pravo ime, jednostavno su ga zvali Krabat, a što proizlazi iz stare njemačke riječi Kroat, koja znači Hrvat. Krabata se i nakon toliko stoljeća časti kao zaštitni znak cijele njemačke pokrajine Oberlausitz, ili Lužice.
Tu je došao kao stranac, a u njemačkom je kraljevstvu svojim vojnim vještinama, poduzetničkim duhom, naravnim i nadnaravnim sposobnostima te upornom dobrotom, ušao u legendu i do danas ostao u sjećanjima i srcima tih ljudi. U Njemačkoj su Krabatov lik i djelo dobro poznati i vrijednovani. O njemu su Njemačkoj napisane knjige, snimani su filmovi, mnoga društva, škole, udruge, proizvodi (limunada, pivo, likeri, mliječni proizvodi) u lužičkom kraju nose njegovo ime. Krabatu u čast skladaju se pjesme i njemu na spomen već dugi niz godina održava se i festival. Nažalost, u Hrvatskoj se o Krbatu vrlo malo zna, rijetki su čuli za ovoga hrvatskog velikanu. Ovim povijesnim romanom naslovljenim «Naš čovjek Krabat» Šimun Šito Ċorić spasio je od zaborava jednog značajnog Hrvata onoga vremena, podigavši mu na ovaj način literarni spomenik, te ga Hrvatima vratio u kolektivno pamćenje.
Roman je toliko bajkovit i pisan tečnim rječnikom da ga se čita u jednome dahu.
Fenix-magazin/Frane Vugdelija
