Homoseksualnost u redovima katoličkog klera glavni je uzrok krize spolnog zlostavljanja maloljetnika i iz temelja potkopava temeljno poslanje Crkve, piše Quo Vadis Ecclesia.
Španjolski biskupi objavili su početkom mjeseca izvješće o kleričkom zlostavljanju maloljetnika, temeljeno na svjedočanstvima gotovo tisuću žrtava zlostavljanja i pri tome je otkriveno nevjerojatnih 728 predatora, od kojih su preko 99 posto bili muškarci. Izvješće je također otkrilo da su gotovo 82 posto žrtava bili muškarci.
Ova statistika samo jedna od brojnih koje pokazuju krizu u Crkvi diljem svijeta, i pritom pokazuje da je glavni, pa čak i temeljni problem iza krize kleričkog zlostavljanja maloljetnika homoseksualnost.
Američki biskupi zatražili su Koledž John Joy da 2004. godine napravi analizu, tj. izvještaj, vezan uz spolno zlostavljanje maloljetnika od strane klerika i izvještaj je pokazao da su dječaci (muškarci) činili 81 posto žrtava. U Francuskoj je izvješće o seksualnom zlostavljanju svećenika objavljeno 2021. godine i potvrđuje da su svećenici i redovnici/ice zlostavljali više od 330 000 djece, uz napomenu da su 80 posto žrtava bili muškarci. U Irskoj se pojavljuju nove priče o raširenom spolnom zlostavljanju maloljetnika u internatima za dječake. Još uvijek nije dovršena istraga o zlostavljanja u Portugalu, ali je otkrila da su većina žrtava bili muškarci i da su sjemeništa bila najčešće mjesto zlostavljanja.
U permanentnoj krizi zlostavljanja maloljetnika u Crkvi sudjelovali su i crkveni velikodostojnici. Možda najistaknutiji primjer je onaj bivšeg kardinala Theodorea McCarricka. Nekadašnji nadbiskup Washingtona razotkriven je 2018. godine kao serijski zlostavljač maloljetnika, koji je zlostavljao i silovao djecu, ali i odrasle. Sve McCarrickove žrtve bili su muškarci, a omiljeno lovište bilo je sjemenište.
Međutim, zaraženost dijela crkvene hijerarhije homoseksualnošću trebala bi mnogo više zabrinuti Vatikan. Pokojni nadbiskup Milwaukeeja, Rembert Weakland, umirovljen je 2002. godine nakon što je otkriveno da je platio gotovo pola milijuna dolara sjemeništarcu s kojim je bio u homoseksualnoj vezi. Monsinjor Jeffrey Burrill, bivši glavni tajnik Konferencije katoličkih biskupa SAD-a, dao je ostavku na to mjesto 2021. godine nakon što je otkriveno da je koristio aplikaciju Grindr, internetsku aplikaciju za homoseksualce, ali i da je posjećivao homoseksualne barove. Poljski svećenik Krzysztof Charamsa, koji je predavao na Papinskim sveučilištima prije nego što je radio kao savjetnik vatikanske Kongregacije za nauk vjere, objavio je 2015. godine da je homoseksualac.
Anketa Los Angeles Timesa objavljena 2002. godine procjenjuje da homoseksualci čine čak petnaest posto katoličkih klerika. Vlč. Donald Cozzens u svojoj knjizi „Promijenjeno lice svećeništva“ procijenio je da homoseksualci čine između dvadeset do šezdeset posto katoličkog klera. A 2013. godine u izvješću Vanity Faira stoji da je postotak homoseksualnih katoličkih svećenika znatno veći nego u općoj populaciji.
Francuski pisac i istraživač Frédéric Martel procijenio je u svojoj knjizi „Sodoma – U ormaru Vatikana“ iz 2019. godine da homoseksualci čine čak osamdeset posto vatikanskog klera, a tvrdi da je i pokojni kardinal Angelo Sodano, nekoć Državni tajnik Vatikana, homoseksualac.
Martel, koji je i sam homoseksualac, izričito je povezao homoseksualnost katoličkih prelata s trenutnom krizom spolnog zlostavljanja u Crkvi. Napisao je da „iza većine slučajeva spolnog zlostavljanja stoje svećenici i biskupi koji su štitili agresore zbog vlastite homoseksualnosti i straha da bi se ona otkrila u slučaju skandala”. Nadalje je objasnio: „Kultura tajnovitosti koja je bila potrebna za održavanje šutnje o visokoj rasprostranjenosti homoseksualnosti u Crkvi omogućila je skrivanje spolnog zlostavljanja i onemogućila prelate da djeluju“.
Cijeli članak možete pročitati OVDJE.
Fenix-magazin/MMD/ Quo Vadis Ecclesia
