Sergey Satanovskiy, reporter Deutsche Wellea je bio među prvim Rusima koji su u prosincu 2020. dragovoljno sudjelovali u kliničkoj studiji o djelotvornosti ruskog cjepiva Sputnjik V protiv koronavirusa.
Nekoliko mjeseci kasnije, u lipnju ove godine morao se dobrano namučiti da bi od vlasti dobio potvrdu da je cijepljen. Što je bio problem i kako izgledaju stvari oko količine antitijela u njegovoj krvi? Slijedi njegov izvještaj.
Cijepljen Sputnjikom V? Da!
Koncem svibnja su me nazvali iz moskovske bolnice Šadkevič. Pitali su me kad bih mogao doći da mi i po treći (i posljednji) put uzmu krv kako bi istražili imunološki odgovor mog tijela na cjepivo. Dugo sam čekao na taj poziv, jer je on značio da za mene završava sudjelovanje u studiji. A nakon što su vlasti počele govoriti o uvođenju restrikcija za necijepljene osobe, htio sam što prije nabaviti potvrdu o cijepljenju. Odmah sam dogovorio i termin – za 30. svibnja, točno 180 dana nakon prve doze.
Na taj dan sam u bolnici pismeno pristao na obavljanje nove, zaključne analize krvi. Privatna klinička istraživačka organizacija “Crocus Medical” za to mi je na bankovni račun uplatila 8.500 rubalja, to je 98 eura. A bolnička sestra mi je prilikom uzimanja krvi rekla da ću u idućih deset dana dobiti obavijest o tome je li mi prije šest mjeseci u tijelo ubrizgano cjepivo ili samo placebo. U slučaju da se radilo o pravom cjepivu, rekla je, moći ću navratiti i dobiti potvrdu u papirnom obliku.
Meni je ustvari bilo već odavno jasno da sam tada dobio pravo cjepivo, moje je tijelo na prvu dozu reagiralo – groznicom. I nakon šest tjedana je u mojoj krvi bila visoka razina antitijela. Svejedno sam htio dobiti službenu potvrdu o tome, zato što i u Moskvi, kao i u drugim regijama Rusije, od lipnja su cijepljenim osobama mnoga područja svakodnevnog života ponovno otvorena bez ograničenja.
Potvrda nakon žalbe
No, bolnica mi se ni nakon deset dana nije javila. Malo sam zavirio u chat sudionika studije. Deseci ljudi tamo tvrde da nadležna institucija “Gosuslugi”, od koje su sudionici trebali dobiti ne samo QR-kod već i potvrdu o cijepljenju u papirnom obliku, već mjesecima „šuti”. Nikakve poruke nisu stigle ni u moj sandučić elektronske pošte na web-stranici te institucije.
Nakon toga sam otvorio svoj digitalni dosje, gdje se nalaze podaci o svim pacijentima, a ta baza je povezana s web-stranicom „mos.ru” moskovske gradske uprave. U rubrici „cijepljenja” vidio sam dva unosa podataka: 30. studenog i 21. prosinca prošle godine. Sudeći po onome što je tamo stajalo, meni su na ta dva dana ubrizgane dvije doze (po 0,5 ml) cjepiva Sputnjik V. Vlasti su dakle na taj način potvrdile da sam cijepljen, ali mi nisu izdale ni potvrdu, a ni QR-kod. Nakon što sam kliknuo na gumb „žalba zbog nepostojeće potvrde”, tjedan dana kasnije stiže pošta Moskovskog ureda za zdravstvo – uz isprike za neugodnosti obećali su mi da će sve srediti čim im pošaljem dodatne osobne podatke, između ostaloga i svoj individualni broj osiguranja, odnosno police osiguranja.
Ali i dva tjedna nakon prve žalbe u mom sandučiću na platformi “Gosuslugi” još uvijek nema ni potvrde, a ni QR-koda. Problem će, kako mi obećavaju, biti riješen u idućim danima. U međuvremenu mi je moskovska gradska uprava dostavila QR-kod, vidim ga u svom elektronskom dosjeu. Ali mi ne nude mogućnost da dođem po papirnu potvrdu. A ta mi potvrda ionako sad ne treba, obzirom da Grad Moskva sigurnijim smatra QR-kod od komada papira koji se može bez problema i falsificirati.
Fenix-magazin/MD/DW
