Danas 93-godišnja Justina tijekom svog života mnogo puta bila je i iseljenik, i povratnik u Hrvatsku. Ceste života vodile su je iz domovine i ponovno u nju vraćale. Danas živi s najmlađim sinom i njegovom obitelji u Münchenu.
A njezina unuka Iva Lugarić za portal Moja Hrvatska prepričala je anegdote iz burnog života bake Justine koja je sa svega 15 godina prvi puta otišla u svijet, i to kod svoje tete u Graz, odakle je put vodi prema dalekom Berlinu.
– Ulaskom u 18. godinu dogodila joj se prava ljubav. I koliko god romantično počela, nije dobro završila. Njezin odabranik bio je mladić poljskih korijena koji je ubrzo regrutiran. Odlazi, a ona ostaje sama. I tad saznaje da je trudna. Prije nego što je s voljenim podijelila sretnu vijest, dobila je pismo o njegovoj smrti. Prvi put je ostala udovica i samohrana majka – u nekom tuđem svijetu. Odlučila se vratiti roditeljima u Hrvatsku – prepričava Iva te dodaje:
Tijekom rata put nije bio jednostavan. Od Berlina je krenula pješice, čuvajući svojim tijelom od kiše metaka tek rođenog sina. Ubrzo nakon povratka u domovinu umrli su joj roditelji. No, s punih 25 godina upoznaje Josipa, novu ljubav svog života. On je bio zagrebački gospodin, 17 godina stariji. S njim je dobila još troje djece. Radio je u Općini na dobroj poziciji, no nije se slagao s komunističkim sustavom pa su ubrzo počeli problemi za njihovu obitelj. Ostao je bez posla te je bio podvrgnut progonu i mučenju.
Justina je ponovno bila primorana napustiti domovinu. S djecom je otišla u Njemačku. Stigli su u izbjeglički centar Zirndorf, ali nakon nekoliko mjeseci odlaze u München gdje je još ranije otišao najstariji sin. Nakon godine dana i suprug Josip uz pomoć jednog svećenika stiže u Njemačku.
– Desetak godina nakon novog života, Josip umire od raka. Njegova supruga ponovno ostaje sama, opet u tuđini, s troje maloljetne djece. Dvije kćeri vraćaju se u Zagreb na studij, a ona ostaje s najmlađim sinom u Münchenu. Nakon radnog vijeka dolazi u Zagreb gdje živi dok je starost nije previše sustigla. Od tada je ponovno sa sinom u Münchenu – dodaje unuka i zaključuje:
– Danas je okružena ljubavlju svoje obitelji i dječjim osmijehom. Lica ne prepoznaje, svoje životne priče više se ne sjeća. Život me odnio daleko od Hrvatske, no vrijednosti koje je baka usadila duboko u korijene naše obitelji, ostaju zauvijek. Bez obzira na vremena koja se mijenjaju, na granice koje se prelaze, na mora koja nas od obitelji dijele beskrajno – mi iseljenici dobro znamo gdje nam je dom.
Cijelu priču o iseljenici Justini pročitajte na portalu Moja Hrvatska.
Fenix/HI
