Mnogi ljudi u Njemačkoj ovise o osnovnoj socijalnoj pomoći kako bi preživjeli. U novoj seriji pod nazivom „Između ureda i svakodnevice“ jedna korisnica govori o životu na samom rubu egzistencijalnog minimuma. Njezina priča pokazuje koliko je teško preživjeti s iznosom koji bi trebao pokriti sve osnovne životne potrebe.
Sve veći broj ljudi ovisi o osnovnoj socijalnoj pomoći
Broj osoba koje primaju osnovnu socijalnu pomoć u starosti ili zbog smanjene radne sposobnosti već godinama raste. Krajem 2024. godine takvu je pomoć primalo oko 1,26 milijuna ljudi, što je 4,1 posto više nego godinu ranije. Mnogi od njih trajno žive na rubu siromaštva. Među njima je i 47-godišnja Alrun Z. iz Lüdenscheida.
Ona kaže kako je financijska situacija stalno napeta. „Tijesno je zapravo uvijek“, opisuje svoju svakodnevicu. Njezini prihodi jedva pokrivaju osnovne potrebe, a svako neplanirano povećanje troškova predstavlja dodatni teret.
Dugogodišnji život bez mogućnosti rada
Alrun živi od socijalne pomoći još od 1979. godine. Danas prima osnovnu socijalnu naknadu zbog potpune nesposobnosti za rad. Kako sama kaže, praktički je „oduvijek“ u sustavu socijalne skrbi. Razlog tome su posttraumatski stresni poremećaj i depresija, koji su joj onemogućili zaposlenje. Dvanaest i pol godina gotovo uopće nije napuštala stan. „Ako ne izlazite van, ne možete ni raditi“, objašnjava.
Njezin slučaj nije usamljen. U Njemačkoj oko 522.000 ljudi prima osnovnu socijalnu pomoć zbog smanjene radne sposobnosti. Mnogi od njih suočavaju se sa sličnim psihičkim ili fizičkim poteškoćama koje im onemogućuju redovan radni odnos.
VELIKE PROMJENE U NJEMAČKOJ U 2026.: Bürgergeld se ukida, stižu strože kazne
563 eura mjesečno – život ispod minimuma
Prema službenom rješenju, Alrun prima 563 eura mjesečno kao osnovni iznos za životne troškove. Uz to joj se pokrivaju troškovi zdravstvenog i dugotrajnog osiguranja te najamnina, koju podmiruje socijalna služba. Međutim, iz tih 563 eura mora platiti sve ostale troškove svakodnevnog života.
Od tog iznosa 200 eura otpada na fiksne troškove poput telefona, struje i interneta. Nakon toga ostaje joj 363 eura za hranu, kućanske potrepštine i lijekove. S dozom ironije kaže kako vlada često savjetuje građanima da nešto i uštede, no pita se kako je to moguće s tako malim primanjima.
Poseban problem predstavljaju troškovi električne energije. Iako je struja zakonski uključena u osnovni iznos, predviđeni udio za samca iznosi oko 40 eura mjesečno. Alrun računa s 43 eura, no stvarni račun iznosi 58 eura. Razlika od 15 eura mora se nadoknaditi iz drugih stavki. Prema njezinu mišljenju, izračuni države potpuno su udaljeni od stvarnih životnih troškova.
Odricanja u svakodnevnom životu
Zbog ograničenog budžeta Alrun odgađa sve što nije nužno. Odlazak frizeru pokušava svesti na minimum, iako bi, zbog jakog rasta kose, trebala ići svaka dva mjeseca. U stvarnosti si može priuštiti dolazak frizera kući tek svaka tri mjeseca. Kupnja odjeće također se odgađa koliko god je moguće.
Ako se pokvari veći kućanski aparat, situacija postaje kritična. U osnovnom iznosu nema prostora za kupnju novog hladnjaka, perilice rublja ili namještaja. U takvim slučajevima praktički nema rješenja.
Razlika između osnovne socijalne pomoći i građanskog doplatka
Osnovni iznos od 563 eura od 2024. godine vrijedi za samce koji primaju osnovnu socijalnu pomoć. Taj iznos trebao bi pokriti hranu, odjeću, struju, komunikaciju i skromno sudjelovanje u društvenom životu. Prilikom izračuna prava na pomoć uzimaju se u obzir imovina i eventualni prihodi.
Alrun ističe razliku između ove naknade i takozvanog građanskog doplatka (Bürgergeld). Osobe koje primaju građanski doplatak imaju mogućnost zaraditi dodatnih 100 eura mjesečno bez umanjenja naknade. Ona tu mogućnost nema, što smatra velikim problemom. Time su osobe poput nje u nepovoljnijem položaju jer nemaju priliku barem minimalno povećati svoje prihode.
Puno obveza, malo podrške
Najmanje jednom godišnje Alrun mora dostaviti socijalnoj službi izvatke s bankovnog računa te potvrde o najamnini i osiguranjima. Administrativni zahtjevi su složeni, a pogreške mogu biti skupe. Srećom, pomaže joj zakonska skrbnica. Bez takve pomoći, snalaženje u propisima bilo bi izuzetno teško.
Problem predstavlja i nedostatak neovisnih savjetovališta u manjim gradovima. U njezinu mjestu ne postoji takva ustanova, pa se osjeća prepuštenom sama sebi. Ako je rješenje pogrešno izračunato, postoji opasnost da to uopće ne primijeti.
Život na granici siromaštva
Priča Alrun Z. pokazuje koliko je tanka granica između egzistencijalnog minimuma i siromaštva. S iznosom koji prima nema mogućnosti štednje niti stvaranja financijske sigurnosti. Svaki dodatni trošak ili poskupljenje znači novo odricanje.
Unatoč svemu, nada se da će njezina priča potaknuti promjene i da će politika ozbiljnije shvatiti stvarne životne uvjete ljudi koji ovise o socijalnoj pomoći. Njezino iskustvo jasno pokazuje da službeni izračuni često ne odražavaju stvarnost te da mnogi građani žive u trajnoj financijskoj nesigurnosti.
Fenix-magazin/DP/MMD
