– Ono što je našem djetetu učinila moja bivša partnerica, niti jedna majka ne bi smjela učiniti svom djetetu – riječi su 45-godišnjeg M.Š. iz Frankfurta čiji identitet je poznat redakciji Fenixa.
U razgovoru za Fenix-magazin.de M.Š. je ispričao svoju priču u kojoj je iskazao svu ogorčenost, ljutnju i razočaranost, a ponajviše tugu jer je njegova bivša partnerica K.K., 41-godišnja majka njegove 10-godišnje kćeri L.Š.K., natjerala vlastitu kćer da kaže ocu kako s njim više ne želi imati kontakt.
Dogodilo se to nakon što se M.Š. razbolio i nekoliko dana proveo u bolnici u Frankfurtu te nakon toga je do danas na bolovanju. Kada se vratio doma i prizdravio, nazvao je majku svog djeteta koja kao i on živi u Frankfurtu, te htio kao i obično doći po kćer. Ona mu je hladno odgovorila kako ga kćer ne želi vidjeti jer je posljednji put kad je bila kod njega svjedočila njegovu pijanstvu. Te riječi su ga, kaže, šokirale i razočarale, a onda je doznao gorku istinu.
– Tog sam dana nazvao bivšu partnericu, majku naše kćeri. Nije se odmah javila. Nisam bio začuđen jer je to uobičajen ritual kad se meni treba javiti. Na prvi poziv se obično ne javi, pa onda ona zove kako bi ispalo da me stalno zove zbog kćeri. Tako je bilo i tu večer. No, tad mi je rekla kako mi kćer ne želi više dolaziti jer sam bio pijan kad je zadnji put bila kod mene – govori ogorčeno M.Š.
Večer koju je majka djevojčice iskoristila za osvetu ocu!
Drhtavim glasom prisjetio se što se događalo tu večer kad je njegova kćer posljednji put bila kod njega.
– Sud je odredio da svoju kćer mogu uzeti svaki drugi tjedan za vikend. Tako je bilo i taj put. Jednu večer, prije dva tjedna, bili smo kod kuće, sve je bilo u najboljem redu dok nisam počeo osjećati bolove. Mislio sam proći će, ali nije prolazilo. Ujutro sam nazvao djetetovu majku i rekao joj kako se ja ne osjećam dobro, da imam neizdržive bolove u predjelu bubrega te da ako može dođe po kćer. Rekla je kako će doći. No, kako je padao snijeg, a i vrijeme je bilo loše, onako bolestan sam ipak odvezao svoju kćer kod majke. Nisam uopće pio, niti sam bio pijan, a ni neodgovoran da bi pijan vozio vlastitu kćer koja mi je sve na svijetu. Nakon što sam svoju kćer predao majci, produžio sam do svoje liječnice koja me je hitno poslala u bolnicu jer je posumnjala na kamenac u bubrezima. U bolnici su me pregledali i odmah zadržali. Ostao sam nekoliko dana u bolnici, gdje sam bio pod paskom liječnika., a i danas sam na bolovanju. Da sam bio pijan, liječnica bi to utvrdila, a i u medicinskoj dokumentaciji bi to pisalo – govori M.Š.
To je ispričao i bivšoj partnerici, te je ona znala sve što mu se dogodilo. Ipak, ona je, kaže M.Š. u tome očito vidjela još jednu priliku da mu zagorča život i osveti se jer ju je ostavio prije nekoliko godina.
– Nakon što mi je rekla kako kćer ne želi više dolaziti kod mene, dala mi je kćer na mobitel. Objasnio sam joj što se dogodilo i pitao, zar doista ne želi dolaziti više kod mene? Kćer je tada zastala u razgovoru. Gotovo minutu nije govorila, čuo sam došaptavanje, a onda je rekla kako ne želi više dolaziti kod mene. Čuti to, bilo mi je nešto najteže u životu iako sam bio siguran da to nisu njezine riječi – govori M.Š.
-Kada sam kćer upitao zbog čega ne želi doći, djevojčica nije odgovorila. No, na pitanje je li majka pored nje, rasplakala se i dala majci mobitel. Njezina majka je ponovila kako me kćer ne želi vidjeti jer sam pijanac te da se uplašila zadnji put kad je bila kod mene te da više ne želi dolaziti. Uz to mi je predbacila kako sam sada kćer još i rasplakao te poklopila slušalicu – govori ogorčeni 45-godišnji otac.
To nisu riječi moje kćeri!
Osjećaj nemoći i tuge nakon tog telefonskog razgovora nije ublažilo ni to što je M.Š. znao kako njegova kćer ne misli ono što je rekla, kako to nisu njezine riječi.
Njegova je bol još veća jer je svjestan kako mu je kćer tužna, i u svom dječjem srcu misli kako mora birati između oca i majke.
– Taj izbor je težak i odrasloj osobi, a kako neće biti djetetu od 10 godina – kaže M.Š. koji je svjestan kako mu bivša partnerica ne može oduzeti kćer, ali mu može zagorčati život jer ona zna što njemu znači njegova kćer.
– Mi smo bili zajedno i kad se naša kćer rodila. Ona je rošena u Zagrebu a ja iz Hercegovine, katolici smo, ali ja sam bio svjestan kako je ne volim dovoljno da bih s njom živio. Znao sam se buditi ujutro pored nje, gledati je i biti užasnut mišlju kako bih s tom ženom trebao provesti cijeli život. Jednostavno se nismo slagali, nismo bili jedno za drugo. Nedugo potom sam je i prestao voljeti. Znate ono kad jednom u životu dobijete glavni dobitak na lotu? E ja sam imao osjećaj kako sam ja s njom izvukao taj dobitak, ali u negativnom kontekstu – priča nam M.Š.
No, to što nije mogao provesti život s majkom svog djeteta, kaže da ne umanjuje njegovu vrijednost kao oca.
– Napustio sam majku svog djeteta, ali ne i svoje dijete. Ona mi je sve i za nju bih dao posljednju kap krvi – govori 45-godišnji otac.
Kaže, to će potvrditi svi koji ga poznaju, te oni koji znaju koliko njegova kćer voli otići u njegovu rodnu Hercegovinu, u Mostar gdje joj žive baka i djed.
– Kad se samo sjetim s kolikom radošću smo planirali odlazak na odmor u Hercegovinu, još sam više tužan ovime što se dogodilo. Ne razumijem kako jedna majka može činiti to svom djetetu. Shvaćam kako je i nakon nekoliko godina ljuta na mene, kako nismo u dobrim odnosima, ali ja nikad nisam niti jednu lošu riječ rekao svojoj mojoj kćeri o njezinoj majci. Ona je njezina majka, prirodno je da je dijete s majkom, ali i ja sam otac i volim svoje dijete više od vlastitog života i smatram da ne zaslužujem takvo ponašanje od svoje bivše partnerice – kaže M.Š.
Borba za dijete i osobni „tihi rat“ kojeg s njim vodi njegova bivša partnerica i majka njihova djeteta, nažalost, neće tako brzo stati, misli M.Š. Siguran je kako mu ne može zabraniti da viđa svoje dijete, ali je i siguran kako će njihova međusobna netrpeljivost i neslaganje, rastužiti njihovu jedinu kćer. On to ne želi. No, želje su jedno, a stvarnost drugo.
M.Š. nije jedini čija je priča o razilasku i odnosu biviših supružnika ili partnera koji zajedno imaju djecu, doista ružna. No, teško je kad se u sredini te priče nalaze oni oko kojih se mama i tata bore, koje jedan od roditelja koristi kako bi naudio drugom roditelju. Pritom, možda su svjesni, a možda i nisu, koliko je teško i kakve bi posljedice mogle ostaviti na njihovo voljeno dijete.
Čitavu priču, sa nastavkom u kojem ćemo pokušati doznati i ono što na sve kaže majka djeteta, čitajte u novom broju tiskanog izdanja Fenix Magazina.
Fenix-magazin/ Marijana Dokoza
