Potres u Petrinji u trenutku je promijenio život liječničke obitelji Vrga, jako dobro poznate u Sisačko-moslovačkoj županiji. Evo njihove priče ispričane za Fenix-magazin.de
Dr. Tatjana Vrga fizijatrica je i voditeljica Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Opće bolnice u Sisku, njezin suprug je pulmolog dr. Boris Vrga, kćer dr. Tatjana Šimunić je dječja fizijatrica, stariji sin kirurg dr. Igor Vrga u istoj bolnici, a mlađi sin Boris student medicine.
Njihov stan na katu kuće u središtu Petrinje potpuno se urušio tog kobnog 29. prosinca. Majka Tatjana i kćer Tatjana bile su na svom radnom mjestu u sisačkoj bolnici, a otac Boris kod kuće nakon 24-satnog dežurstva. Tlo se zatreslo, a dr. Boris je stao pod okvir vrata dok su oko njega padale grede, namještaj, i ostale stvari. Prije nego je uspio izići iz kuće, na njega je palo nekoliko cigli pa je zadobio ozlijede glave.
Tatjanin i Borisov sin, kirurg dr. Igor Vrga bez razmišljanja se biciklom iz Petrinje odvezao natrag u sisačku bolnicu kako bi pomogao unesrećenima. Bio je to dan kad je jedino bilo važno spasiti što više ljudi, i spriječiti još veću tragediju.
No, s odmakom od nekoliko dana, kad se tlo pod nogama primirilo, a svijet obišle zastrašujuće fotografije iz potresom stradalog područja, supružnici Vrga su shvatili kako doma više nemaju, a njihova djeca kako je dobar dio uspomena iz djetinjstva nestao.
Pokušavamo spasiti neke krhotine života
– Nastojim zatomiti sve osjećaje. Zahvalna sam što mi je obitelj živa i sad pokušavamo spasiti neke krhotine života – rekla je dr. Tatjana Vrga.
A o krhotinama njihova života, o onome što je od njih ostalo, o teškoćama koje su pogodile druge stanovnike Petrinje, Siska, Gline i okolnim mjestima, ali i o borbi i neizmjernoj ljubavi prema ovom kraju, progovorila je njezina kćer dr. Tatjana Šimunić (rođ. Vrga) u pismu koje je uputila predsjedniku Hrvatske liječničke komore dr. Krešimiru Luetiću i ostalim kolegama članovima.
Dr. Tatjana Šimunić je najprije zahvalila na dosadašnjoj ukazanoj potpori koju im svakodnevno pružaju, no istakla je kako je vrijeme da čuju njihovu priču, priču o obitelji Vrga.
Obitelj je to koja je dosad samozatajno u okrilju svoje petrinjske adrese, nasuprot stoljetnog parka gradila i čuvala svoj dom. Dom prepun ljubavi, smijeha i bezuvjetne roditeljske podrške.
Gdje su nas trebali, došli smo
– Od nas petero Vrga , ukupno nas je četvero liječnika specijalista , svih zaposlenih u Općoj bolnici Sisak, i svi članovi Hrvatske liječničke komore. Moj mlađi brat student je završne godine Medicinskog fakulteta u Osijeku, također budući liječnik. Cijelo vrijeme pandemije bili smo na svojim radnim mjestima, bez dana izostanka. Gdje su nas trebali, došli smo, bezuvjetno. Moj otac, specijalist pulmolog, moja majka spec. fizijatar, moj brat spec.kirurg i ja spec.dječji fizijatar. Na dan 29.12.2020. moja obitelj izgubila je svoj dom u Petrinji, po drugi put u životu – piše dr. Šimunić.
Obitelj Vrga je svoj dom prvi put izgubila 1991. godine. S ocem, liječnikom i hrvatskim dragovoljcem, vratili su se 1995.godine u svoju voljenu Petrinju, podigli svoj dom iz pepela i krenuli u novi život.
– Nismo se osvrtali na nevolje koje su nas u prošlosti snašle ( progonstvo, besparica, strah). Moji vrijedni roditelji su, većinom o vlastitom trošku,u z tada izuzetno nepovoljne uvjete kreditiranja, obnovili naš dom , školovali nas i uvijek bili bezuvjetna potpora i besprijekorni liječnici. Uvijek tu za svakog bolesnika, svakog stanovnika našeg kraja. Stoga nije ni čudno što smo gledajući ih, braća i ja, kao i naša susjeda ,sad predsjednica HUBOL-a dr.Ivana Šmit, odlučili slijediti njihov put. U nas su usadili bezgraničnu ljubav prema obitelji ali i nevjerojatnu razinu lokalpatriotizma zbog kojeg smo se nakon fakulteta i vratili u svoju sisačku bolnicu kako bi bili uvijek na pomoći našim ljudima i našem kraju – ističe dr. Tatjana Šimunić.
Tatjana ističe kako je njezin otac uz svoj liječnički poziv, također i pjesnik, član Društva hrvatskih književnika , likovni kritičar i povjesničar umjetnosti koji iza sebe ima niz izdanih likovnih monografija poznatih hrvatskih umjetnika ( I. Antolčić, G.Bolković Pik…etc…) .Autor je jedinstvenog djela “Tuberkuloza i kreativnost” u kojem je ujedinio znanja pulmologa i povjesničara umjetnosti , autor je brojnih pjesničkih zbirki, tekstova, kao i stručnih znanstvenih radova .
Nakon povratka u Petrinju krenuo je od nule ponovo sakupljati ratom uništenu biblioteku kao i kolekcionirati djela poznatih umjetnika petrinjskog kraja.
Baština petrinjskog kraja, njezini umjetnici, sačuvati ih, njegova vječna misija .
– Razina ljubavi moga oca prema njegovoj i našoj Petrinji gotovo je nadrealna, kao i ljubav prema liječničkom pozivu i njegovima pacijentima . Da ste nekad prošetali ulicama grada Petrinje sumnjam da bi lako pronašli čovjeka kojeg moji roditelji nisu liječili.
Moj otac i moja majka…čuvarica ognjišta, naša vječna podrška i oslonac. Moj brat, kirurg, je na dan potresa nakon što se uvjerio da su mu supruga i djeca živi i dobro, na biciklu, jer drugačije nije bilo moguće, luđački vozio od Petrinje do Siska kako bi pomogao kolegama u pomoći unesrećenima. Eto to je moja obitelj… obitelj Vrga , koja je izašla je iz ovog svega s glavom na ramenu i nadam se još jači nego prije..i opet ćemo graditi i izgraditi svoj dom – poručila je dr. Tatjana Šimunić ističući kako je u onoj potpuno razrušenoj Petrinji jedna istinski liječnička obitelj imala svoj voljeni dom.
Nikad nisu tražili ničiju pomoć
Život u Petrinji i okolnim područjima ni prije potresa nije bio lagan. Puno je toga što je stanovnicima nedostajalo, a sad, poslije potresa, svi strahuju kako će grad ostati “mrtav”, bez svojih stanovnika koji su ga desetljećima voljeli i branili od pustoši. Petrinja, Sisak, Glina…punili su medijske stupce tjednima, punit će još koji tjedan. No, na kraju će mediji utihnuti, a ostat će gorka činjenica da su im bolnice, škole, kuće, vrtići za djecu…sve ono što je potrebno za život, uništeno. Obnova će trajati mjesecima, možda i godinama, a oni trebaju svaki dan živjeti u svemu tome.
Tatjana ima jedno dijete, njezin brat Igor dvoje djece. Nikada nisu tražili ničiju pomoć, ali svaki dan im znači puno. Njihova teta, sestra njihove majke Tatjane, zagrebačka stomatologinja Maja Molnar, njezin sin dr. Vilko Molnar liječnik u Svetoj Katarini, te sin Tomislav student ekonomije, odmah su stigli kako bi im pomogli gdje mogu. Baš kako su to učinili članovi i prijatelji drugih obitelji koje su izgubile sve u ovom potresu.
Ipak, nada je u ljudima poput obitelji Vrga koji će još jednom uzdignuti ovaj nerazvijeni, zaboravljeni, sada i razoreni kraj, i koji neće dopustiti da grad opustoši. Još jednom će ga uzdignuti iz pepela, baš kako su to učinili nakon Domovinskog rata.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
