U trenucima tuge, promišljanja o vlastitom životu, putu kojim nas život vodi…, čovjek često pribjegne stihovima pjesama u kojima traži utjehu, citatima koje su u nekim, možda i sličnim trenucima napisali veliki svjetski mislioci, književnici, filozofi, i na trenutak zastane nad pročitanim.
Ako to pročitate na glas, i pritom zatvorite oči, na trenutak će vam se učini da dodirujete vrijeme u kojem su pisci tih redaka živjeli. I kako gotovo svi oni kažu, potrebno je vjerovati, čitati,misliti, prepustiti se životu i učiniti ga boljim…
I čitatelji Fenixa žele ga učiniti još boljim i raznovrsnijom. Svakodnevno nam na Fenixovu Facebook stranicu šalju svoje priče, sugestije, pohvale, kritike… , a među njima, dobili smo i misli i poruke tri velika svjetska imena:Peter Kreeft, Charles de Foucauld i Georges Bernanos.
Pročitajte, uživajte i prepustite se mislima…..
Kroz čitavu su povijest upravo oni koji su najsnažnije vjerovali u idući svijet činili najviše kako bi poboljšali ovaj postojeći. To i jest za očekivati. Ako vjerujete da put na kojemu se nalazite ne vodi nikuda, nećete ga odveć ozbiljno shvatiti. Ako vjerujete da vodi na neko važno mjesto, tada ćete ga održavati. Ako trudnica misli da će na svijet donijeti mrtvorođenče, neće se o njemu odveć brinuti. Ako se nada da će njeno dijete nakon rođenja živjeti, vodit će računa o svojoj trudnoći.
Peter Kreeft, filozof
U našem će životu uvijek biti tuge – i mora je biti, zbog ljubavi što je nosimo u sebi i moramo nositi spram samih sebe i svih ljudi: također i zbog naše ljubavi spram Isusa i zbog pomisli na njegove boli; zbog zahtjeva za pravednošću i zbog brige koju osjećamo s obzirom na nepravdu i uvrede upućene Bogu… Boli u našoj duši, mada one bile i opravdane, ipak ne smiju potrajati, već bi trebale samo kratko ostati u njoj; ono što mora trajati i biti uobičajeno stanje naše duše kome se trebamo uvijek iznova vraćati, jest radost zbog Božje veličanstvenosti.
Bl. Charles de Foucauld, dobitnik medalje Zemljopisnoga društva
Svi oni što brane poniženu djecu i ismijano siromaštvo, rade isto što i Krist. Jer, i On je bio jedno malo i proganjano dijete, jer, i On je bio siromašan i običan sin tesara.
Ja međutim vjerujem da jedna slična bijeda, jedna bijeda koja je zaboravila i svoje vlastito ime, koja više ne traži, ne razmišlja i polaže gdje stigne svoje mračno lice, da će jednog dana probuditi se na ramenu Isusa Krista.
Georges Bernanos, francuski pisac
Fenix Magazin/MD
