U budućnosti će se deportacije provoditi učinkovitije. To sada planiraju države članice EU-a. Osobe bez prava ostanka također će se suočiti s novim obvezama, pišu njemački mediji.
Države članice EU-a žele povećati pritisak na odbijene tražitelje azila i učinkovitije obrađivati deportacije. U tu svrhu, osobe bez prava boravka suočit će se s novim obvezama i smanjenjem naknada zbog nedostatka suradnje s vlastima, kako su države članice najavile nakon postizanja dogovora na sastanku europskih ministara unutarnjih poslova u Bruxellesu.
Prema novim pravilima, tražitelji azila mogu biti vraćeni izravno na vanjske granice EU-a ako njihov zahtjev nema izgleda za uspjeh. Odbijeni tražitelji azila koji se ne mogu vratiti u svoju zemlju podrijetla mogu biti deportirani u centre za repatrijaciju u trećim zemljama.
Na primjer, postoji nizozemska inicijativa za takav centar u Ugandi, u kojoj bi mogla sudjelovati i Njemačka. Kritičari, međutim, sumnjaju da su takvi centri kompatibilni s europskim pravom.
Države su također postigle dogovor o raspodjeli tražitelja azila i doprinosima tzv. fondu solidarnosti. Unutar Europske unije, 21.000 tražitelja azila bit će premješteno u drugu državu članicu kako bi se rasteretile zemlje EU pod posebnim pritiskom, kako su se dogovorili ministri unutarnjih poslova EU na svom sastanku u Bruxellesu.
Reforma azila
Time se uklanja jedna od posljednjih prepreka reformi azila EU planiranoj za sljedeću godinu. Novi postupak uključuje odredbe o postupcima azila na vanjskim granicama EU u posebnim slučajevima.
Reforma azila izvorno je predviđala premještanje najmanje 30.000 tražitelja azila i osiguravanje 600 milijuna eura godišnje. Međutim, budući da europska reforma azila neće stupiti na snagu do srpnja 2026., zemlje EU dogovorile su niže ukupne doprinose. U okviru mehanizma solidarnosti uspostavljenog europskom reformom azila iz 2024., manje opterećene zemlje EU doprinijet će s 420 milijuna eura.
Konkretni doprinosi koje će Njemačka i druge zemlje morati dati u okviru sporazuma ostaju nejasni. Prema analizi povjerenika EU za unutarnje poslove Magnusa Brunnera, Njemačka može tvrditi da se već brine o velikom broju tražitelja azila za koje bi zapravo bile odgovorne druge države članice EU. To je bio zaključak dokumenta EU objavljenog u studenom.
Prema analizi, drugi doprinosi solidarnosti, poput financijske ili nenovčane pomoći, također ne bi bili potrebni od Njemačke. Teoretski bi ih mogle pružiti države članice EU koje su obvezne podržavati izbjeglice, ali ih ne žele prihvatiti.
Ministri EU dogovorili su se o popisu sigurnih zemalja
Države članice EU također žele moći brže deportirati ljude u sjevernoafričke zemlje Maroko, Tunis i Egipat. U tu svrhu te će se zemlje proglasiti sigurnim zemljama podrijetla. Kosovo, Kolumbija i južnoazijske zemlje Indija i Bangladeš također će se dodati na popis, prema željama država članica. Ministri unutarnjih poslova EU postigli su dogovor o tome.
Europski parlament još uvijek treba zauzeti stav o popisu sigurnih zemalja podrijetla. Pregovori o konačnom određivanju mogu tada započeti. S obzirom na trenutnu većinu u Europskom parlamentu, ne očekuju se veće promjene.
U načelu, zemlje koje su kandidatkinje za članstvo u EU također bi se trebale smatrati sigurnima. To bi tada uključivalo zemlje poput Albanije, Crne Gore i Turske.
Broj zahtjeva za azil drastično pada
U svojoj analizi, Europska komisija identificira Grčku i Cipar, kao i Španjolsku i Italiju, kao zemlje koje imaju pravo na solidarnost od drugih država članica EU sljedeće godine zbog visokog migracijskog pritiska. Države članice EU koje će vjerojatno morati prihvatiti migrante iz drugih zemalja ili dati druge doprinose solidarnosti prema novim pravilima uključuju zemlje poput Švedske, Portugala, Mađarske, Rumunjske i Luksemburga.
Broj novih tražitelja azila unutar Europske unije, kao i u državama koje nisu članice Norveškoj i Švicarskoj, ukupno je opao u prvoj polovici ove godine, pišu njemački mediji.
Do kraja lipnja u skupini od 29 zemalja registrirano je ukupno 399.000 novih zahtjeva za azil – uz 27 država članica EU-a, uključene su i Norveška i Švicarska. U usporedbi s prvom polovicom 2024., to predstavlja smanjenje od 114.000, odnosno 23 posto.
Agencija Europske unije za tražitelje azila (EUAA) ističe velik broj neriješenih zahtjeva za azil u Njemačkoj. S 213.000 neriješenih slučajeva, Njemačka ima treći najveći broj otvorenih zahtjeva nakon Španjolske (252.000) i Italije (227.000).
Fenix-magazin/SČ
