Poštena šetačica iz Austrije mislila je da je napravila dobro djelo kad je pronašla crnu kutiju punu štednih knjižica i predala ih vlastima. Umjesto nagrade, dobila je sudske troškove i ogromno razočaranje.
U austrijskom mjestu St. Radegund, nedaleko od Graza, odvila se priča koja zvuči kao filmski scenarij, ali s vrlo neugodnim završetkom. U kolovozu 2024. godine, žena iz Graza uputila se u šetnju obližnjom šumom. Među stablima je ugledala crnu metalnu kutiju, ostavljenu nasred šumskog tla. Kada ju je otvorila, nije mogla vjerovati svojim očima. Unutra se nalazilo jedanaest štednih knjižica s ukupnim iznosom od čak 363.844,79 eura.
Iako bi mnogi možda u tom trenutku bili u napasti da štedne knjižice jednostavno zadrže ili ignoriraju, žena je odlučila postupiti pošteno. Bez oklijevanja je sve odnijela u ured za izgubljene predmete u Grazu. Prema austrijskom zakonu, osoba koja pronađe izgubljeni predmet ima pravo na nagradni iznos od 5 posto vrijednosti pronađenog dobra, ako se vlasnik javi i preuzme ga.
Kako piše “Kleine Zeitung”, nadležni su ubrzo pronašli vlasnika knjižica. Čovjek je preuzeo svoje štedne knjižice i u početku potvrdio da će isplatiti poštenoj nalaznici zakonom propisan nagradni iznos od 18.192 eura. No tada se situacija dramatično promijenila.
Od nagrade do sudskog poziva
Nedugo nakon što je žena očekivala uplatu, vlasnik se predomislio i odbijao joj isplatiti bilo što. Zbunjenoj nalaznici nije preostalo ništa drugo nego angažirati odvjetnika i potražiti pravdu sudskim putem. No ono što je otkrila tijekom postupka dodatno ju je šokiralo.
Naime, ispostavilo se da su štedne knjižice bile ukradene još 2020. godine tijekom provale u vlasnikov dom. Vlasnik ih je tada već proglasio nevažećima u banci i povukao novac. Drugim riječima, knjižice više nisu imale nikakvu novčanu vrijednost, već su bile samo papiri bez pokrića. Njegov odvjetnik tvrdi da zbog toga ne postoji zakonska osnova za isplatu nagrade, jer je nagrada moguća samo za “izgubljene predmete koji još imaju stvarnu vrijednost”.
Poštena nalaznica, međutim, nije mogla vjerovati da će zbog vlastite savjesti na kraju biti kažnjena. Sud je ipak stao na stranu vlasnika, a umjesto obećanih 18 tisuća eura, žena je sada dužna platiti čak 2.638 eura za sudske i odvjetničke troškove — i svoje i protivničke strane. Budući da se odbila pomiriti s presudom, slučaj je ponovno završio pred sudom.
Ponavljajući obrazac: tko pronađe – nastrada
Ova priča nije jedina takve vrste. Posljednjih godina u Austriji i Njemačkoj pojavilo se nekoliko sličnih slučajeva u kojima su pošteni nalaznici na kraju ostali bez ičega – ili čak izgubili novac.
U Bavarskoj, primjerice, jedna je tvrtka za čišćenje stana pronašla više od 600.000 eura gotovine tijekom raščišćavanja stana. Tvrtka je pokušala zadržati dio novca, pozivajući se na ugovor prema kojem svi preostali predmeti prelaze u njihovo vlasništvo. No sud u Kölnu je presudio da takva klauzula nema pravnu snagu, jer novac nije bio “izgubljen predmet”, već “skrivena imovina”. Rezultat: tvrtka nije dobila ni centa.
Slično se dogodilo i u Münchenu, gdje je žena u vlastitom vrtu pronašla 9.750 eura zakopanih u plastičnoj vrećici. Pošteno je pozvala policiju, no ispostavilo se da je novac vjerojatno bio povezan s kriminalnim aktivnostima. Policija je pokrenula postupak zbog sumnje na pranje novca, a pronađeni iznos završio je u državnoj blagajni. Nalaznica nije imala pravo ni na kakvu nagradu.
No ipak, postoji i pokoji sretan završetak. U njemačkom okrugu Anhalt-Bitterfeld, muškarac koji je kupio staru kuhinju preko eBaya otkrio je dvije metalne kutije s 150.000 eura skrivene iza ladice. Sve je prijavio policiji, koja je pronašla pravu vlasnicu — 80-godišnju ženu koja je, prema riječima policije, “potpuno zaboravila da je ondje spremila novac”. Pošteni kupac je, za razliku od većine, dobio zasluženi nagradni iznos od 4.500 eura.
Poštenje se ne isplati?
Priča žene iz Graza postala je simbol apsurda — situacije u kojoj poštenje ne samo da se ne nagrađuje, nego se čak i kažnjava. Dok javnost u Austriji raspravlja o pravednosti zakona o izgubljenim stvarima, mnogi se pitaju: bi li itko nakon ovakvih slučajeva uopće više prijavio pronađeni novac?
Za poštenu šetačicu koja je vjerovala da čini ispravnu stvar, rezultat je gorak: nema nagrade, nema priznanja – samo troškovi i razočarenje.
Fenix-magazin/DP/MMD
