Pravo na preostali godišnji odmor može trajati znatno duže nego što mnogi misle. Stručnjaci objašnjavaju na što zaposlenici trebaju obratiti pozornost.
Tko radi, s vremena na vrijeme mora se i odmoriti od stresne svakodnevice na poslu. U §1 Zakona o minimalnom godišnjem odmoru za radnike (Bundesurlaubsgesetz) stoji: „Svaki zaposlenik ima pravo na plaćeni godišnji odmor u svakoj kalendarskoj godini.“
No, zaposlenici ne uspijevaju uvijek iskoristiti sve dane godišnjeg odmora unutar jedne kalendarske godine – tada nastaje preostali odmor (Resturlaub). On nakon određenog roka prestaje vrijediti – no taj rok, u određenim okolnostima, traje znatno dulje nego što se misli.
Pravo na preostali odmor ne prestaje nužno
Pravo zaposlenika na godišnji odmor prema poslodavcu u osnovi je jasno definirano.
„Radnici moraju iskoristiti godišnji odmor unutar odgovarajuće kalendarske godine, u protivnom im pravo na odmor propada“, objašnjava Jörg Tepper, odvjetnik specijaliziran za radno pravo s pravnog portala allright.de.
Međutim, i poslodavac mora ispuniti određene obveze – uključujući tzv. obvezu suradnje (Mitwirkungsobliegenheit). Zaposlenici moraju od strane poslodavca biti aktivno i jasno obaviješteni o broju preostalih dana godišnjeg odmora. Također moraju biti pravovremeno upozoreni na mogućnost njihova isteka do kraja godine.
„Ako poslodavac tu obvezu ne ispuni dovoljno rano da bi zaposlenik još mogao iskoristiti odmor, tada zakonsko pravo na minimalni godišnji odmor ostaje na snazi – ponekad i kroz više godina“, nastavlja Tepper.
Nova sudska praksa donosi promjene
Kako navodi odvjetnički ured Hasselbach, specijaliziran za obiteljsko i radno pravo, na svojoj web stranici: „Prava zaposlenika na godišnji odmor više ne zastarijevaju ako poslodavac nije pravilno obavijestio o pravu na godišnji odmor i mogućem njegovu isteku.“ Zbog novije sudske prakse Europskog suda pravde (presude od 06.11.2018., br. predmeta C-619/16 i C-684/16) te Saveznog radnog suda (presuda od 19.02.2019., AZR 541/19), „zaposlenik je sada dodatno zaštićen“. Prije je vrijedilo da pravo na godišnji odmor zastarijeva tri godine nakon završetka godine u kojoj je pravo nastalo.
Ovisno o ugovoru o radu, zaposlenicima može biti dopušteno da preostali godišnji odmor prenesu u sljedeću godinu. „To se posebno primjenjuje kada radnici zbog poslovnih ili osobnih razloga nisu mogli pravovremeno iskoristiti odmor“, kaže Tepper. U većini slučajeva, taj preostali odmor mora se iskoristiti unutar prva tri mjeseca sljedeće godine.
Kada se preostali godišnji odmor može iskoristiti i unatrag?
U protivnom, preostali godišnji odmor istječe 31. ožujka sljedeće godine – osim ako vrijede sljedeći izuzeci:
Dugotrajna bolest zaposlenika: „Ovdje vrijedi posebna regulacija: tko zbog bolesti nije mogao iskoristiti godišnji odmor, ima još 15 mjeseci nakon isteka odgovarajuće kalendarske godine da ga iskoristi. Nakon toga pravo na odmor konačno prestaje – pod uvjetom da je tijekom tih 15 mjeseci postojala radna nesposobnost“, objašnjava Tepper. Ova mjera ima za cilj spriječiti da zaposlenici zbog dugotrajne bolesti izgube svoje pravo na odmor, ali i zaštititi poslodavce od nakupljanja prevelikih potraživanja za godišnjim odmorima bolesnih zaposlenika.
Prestanak radnog odnosa: Postojeće pravo na godišnji odmor zaposlenici mogu ostvariti i nakon otkaza – u novčanom obliku. „Ako godišnji odmor nije moguće iskoristiti prije napuštanja tvrtke, poslodavac ga mora isplatiti“, kaže Tepper. Također vrijedi: i kod promjene poslodavca unutar iste godine, radnici imaju pravo na razmjerni godišnji odmor. Ovdje se u obzir uzima već iskorišteni odmor kod prethodnog poslodavca.
Zaposlenici bi trebali redovito provjeravati svoja prava na godišnji odmor. To uključuje i provjeru je li poslodavac ispunio svoju obvezu suradnje i pravovremeno ih obavijestio o mogućem isteku preostalog godišnjeg odmora. Ako to nije učinjeno, moguće je da se i unatrag može zatražiti pravo na preostali odmor.
Fenix-magazin/IK
