Internetske društvene mreže imaju svoje loše strane, ali i dobre. Istina, bolje je kada čovjek pruži ruku čovjeku, ali nije loše niti kada to učini virtualno, kada ne može osobno.
Od osnutka Facebooka nastale su brojne grupe, neke su išle na štetu drugome, ali ima i onih koje su zanimljive, poučne i korisne, a spojile su izgubljene prijatelje, oživjele zaboravljena sjećanja…..
Jedna takva grupa je i Moj Galovac , koju su stvorili mještani Galovca, mjesta koje se nalazi dvadesetak kilometara jugoistočno od Zadra i okuplja oko 1.200 katolika Hrvata u 320 obitelji.
Grupu vodi jedan Galovčanin koji je htio ostati anoniman, ali kaže, želi okupiti Galovčane iz cijelog svijeta.
Osim što se kroz grupu, Galovčani opet mogu susresti, mogu se i upoznati sa starim tradicijskim običajima mjesta koja datiraju još s početka 20. stoljeća.
Zanimljivo je i da se u grupu javljaju brojni Galovčani, rasuti po cijelom svijetu, od Amerike, Australije pa do Njemačke.
Jedna od njih je i slikarica podrijetlom iz Galovca, a koja živi u njemačkom gradu Wiesbaden. Ona je posebno za grupu naslikala, župnu crkvu. sv. Mihovila arkanđela, zaštitnika Galovca.
Iz povijesti župe:
GALOVAC – župa sv. Mihovila, arkanđela, ustanovljena početkom 19. st.
Galovac leži 20 km jugoistočno od Zadra. U srednjem vijeku u sastavu zadarskog distrikta. Ime dobio po plemićkoj obitelji Gallellis, koja je ovdje imala svoje posjede, a u 14. i 15. st. ubrajala se u vodeće zadarske zemljoposjednike i poduzetnike. Prema do sada raspoloživim podatcima ime Galovac po prvi se put spominje 1518. Godine 1580. spominje se u zadarskom distriktu. Prema lokalnoj tradiciji u Galovcu je bio benediktinski samostan, o čemu svjedoče i arheološki ostatci. Turci su Galovac zauzeli u Ciparskom ratu (1570.-1573.) i držali do kraja 17. st. Na lokalitetu Crkvini ostatci ranokršćanske sakralne arhitekture; memorij i crkva; kameni ulomci iz antiknoga ranokršćanskog i starohrvatskog vremena. Najveći broj kamenih nalaza pripada predromaničkom crkvenom namještaju (dva ciborija, početak 9. st.). Otkriveno je grobište s nekoliko stotina grobova, od kojih je svega nekoliko iz ranokršćanskog vremena (6. st.); preko 150 pripada starohrvatskom razdoblju (9.-12. st.), a preko 250 grobova je iz 12.-16. st.
Do polovice 18. stoljeća Galovac je sa Sukošanom sačinjavao jednu župu. Porastom stanovništva osjetila se potreba i za vlastitom crkvom koja je u to doba podignuta. Prvi njezin kapelan Josip Vuica spominje se 1760.
Stanovništvo se bavi zemljoradnjom, stočarstvom i radom u Zadru.
Župna crkva sv. Mihovila ark. Podignuta oko 1760., jednobrodna je građevina, ima sakristiju i 3 mramorna oltara: glavni sa svetohraništem i drvenim kipom sv. Mihovila; oltar Gospe od Karmela s drvenim kipom i sv. Josipa sa slikom sveca; drveni oltar prema puku; škropionica. Crkva je stradala od požara 1878. te je pri obnovi 1882. dobila današnji izgled. Za vrijeme Domovinskog rata bila je pogođena jednom granatom. Uz crkvu je i zvonik s tri zvona.
Godine 1808. u župi je bila bratovština sv. Mihovila.
Fenix/Marijana Dokoza/Zadarskanadbiskupija.hr
