Naslov se ove priče čini pomalo proturječan i smiješan. Posavina je područje koje se proteže na čak četiri države, a jedna od njih je i Bosna i Hercegovina, odnosno Bosanska Posavina.
Piše: Mihael Anđelović
Essen je njemački industrijski grad u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Baš je u tom Essenu 8. listopada 2002. godine rođen golgeter iz Posavine. Njegovo puno ime je Antonio- Marko Ikić ili skraćeno Antonio Ikić.
Naime, puno ime je dobio po djedovima koji su sedamdesetih godina prošloga stoljeća svoju Posavinu morali zamijeniti Njemačkom kako bi prehranili svoje obitelji. Najzanimljivije je što su otišli iz istog malog sela Boća, pokraj Brčkog.
Antonio je odmah, kao i velika većina male djece zavolio loptu i nogomet. Od malih je nogu pokazivao svoj talent kako u Njemačkoj, tako i u svojoj Posavini kada bi došao za blagdane ili godišnje odmore. Ipak, on je udarao loptu drugačije od svih.
Njegova je obitelj prepoznala njegov talent i ljubav prema nogometu te je već sa svoje nepune četiri godine počeo svoj nogometni put u ekipi Kupfedreh.
Ali tu se kratko zadržao jer ga je ubrzo primijetio ETB Schwarz Weiss Essen, jedna od najboljih nogometnih škola toga područja.
Koliko je radio razliku najbolje je vidio veliki FC Schalke. U nekoliko je navrata bio blizu njemačkog velikana, ali su ga nogometne vile odvele drugim putem.
Svoj je nogometni razvoj nastavio u Heisinger Sv. Opet je uspio skrenuti oči velikih nogometnih stručnjaka i momčadi, ali globalna pošast zvana COVID 19 je još jednom preokrenula njegov put.
Presudna je godina ovoga sportaša i vrhunskog nogometaša bila 2021/22. Tada je po prvi put odlučio obući dres amaterskog kuba Croatije iz Essena.
Uvijek je bio nazočan na utakmicama Croatije, jer mu je i djed Marko bio dugogodišnji predsjednik kluba, ali je imao
neke više ciljeve.
Kako nikada nije prestajao biti uporan, nakon samo jedne sezone dobio je poziv u Landesligu, u Frohnausen. Tamo je opet bio među najboljima, ali su ga srce i ljubav vukli prema dresu sa hrvatskim predznakom, odnosno prema Croatiji iz Essena.
Odmah je po povratku završio sezonu sa 25 zgoditaka te imao brojne ponude i lijepe novce na stolu. On je ipak odlučio nositi šahovnicu i boriti se s njom i za nju.
Minula sezona je bila jedna od najboljih kako za momčad iz Essena tako i za mladog golgetera. Završili su sezonu na trećem mjestu Kreislige A. To svakako ne bi uspjeli bez svog najboljeg igrača, glavnog aktera ove priče koji je postigao nestvarnih 40 pogodaka u 28 odigranih susreta.
I onda opet ista priča, ponude sa svih strana, kule i novci. Ali je opet rekao NE.
On želi i dalje naporno raditi i pokazivati svoj talent, još više napredovati, ali sa svojom Croatijom. Normalno bi bilo ići u veće sredine, momčadi, naplatiti svoj rad i trud. To se čak i podrazumijeva. Ali eto, postoje osobe, mlade osobe, kojima je stalo do svojih korijena, grba, kockica i onoga što se ne može objasniti, nego samo osjećati i živjeti. Jedan lijep primjer kojim bi se mogli voditi i neki profesionalci, pogotovo mladi sportaši koji često ne znaju cijeniti ono što je vrjednije od novaca.
Naravno da je i uprava Croatije primijetila kakve talente ima te su zato počeli puhati neki novi i jaki vjetrovi koji pušu od sjedeće sezone prema Bezirksligi.
Nadati je se da će posavski golgeter nastaviti gdje je stao ove godine, a Croatija zajedno s njim slaviti svoj san, ulazak u Bezirksligu.
Fenix-magazin/MMD/Mihael Anđelović
