Midi posao počinje tamo gdje mini posao završava. Razlika je to što midi posao više nije izuzet od osiguranja, ali i dalje nudi porezne prednosti. Od toga profitiraju i poslodavci.
Iako je naš i vaš portal Fenix-magazin.de već ranije pisao o mini i midi poslovima, što možete pročitati OVDJE, sada smo sporedili mini posao i midi posao, a u nastavku pročitajte najvažnije o razlici između tih poslova:
Mini-job?
Mini-job ili Neben-job je zapravo jedno te isto (izraz Neben-job koristimo kada uz njega imamo još jedan, glavni posao) i odnosi se na posao u kojem ono što zaradimo bruto, dobijemo neto, budući da nismo obvezni doprinositi državu (zdravstveno, socijalno, mirovinsko, Pflege osiguranje…), a kod Min-joba moramo napraviti razliku između financijski ograničenog i vremenski ograničenog. Prema statistici, gotovo svaki četvrti „zaposleni“ u Njemačkoj zapravo ima takozvani mini-job – radi kao ispomoć. Riječ je o poslu koji se ugovara između poslodavca i umirovljenika ili osobe koja je već zaposlena na određeno ili neodređeno vrijeme kod drugog poslodavca. Prijedlog Zakona o dodanim poslovima propisuje da radnici dodatne poslove ne mogu sklapati s poslodavcima za koje već rade ili s njima povezanim društvima ili osobama.
Poslodavac mora plaćati paušalne doprinose na plaću za mini posao. Oni iznose fiksnu stopu od 13% doprinosa za zdravstveno osiguranje i 15% doprinosa za mirovinsko osiguranje. Uz to postoji paušalni porez na plaću od 2% i udio poslodavca u mirovinskom osiguranju. To uvijek vrijedi ako zaposlenik mini-posla ne prima punu mirovinu, na primjer, ako je oslobođen mirovinskog osiguranja ili je oslobođen obveze sklapanja mirovinskog osiguranja na zahtjev. Ako mini-zaposlenik ima nekoliko mini-poslova, prihod se zbraja. Oprez: Ako je zaposlenik u glavnom radnom odnosu na koji se plaćaju doprinosi, to znači da se drugi miniposao pribraja dohotku od glavnog posla. Zatim slijede veći doprinosi za zdravstveno, njegu i mirovinsko osiguranje. Osiguranje za slučaj nezaposlenosti je iznimka: mali posao ostaje izuzet od osiguranja za slučaj nezaposlenosti.
Midi-job?
Mini-job i midi-job razlikuju se u pogledu ograničenja zarade. U mini-poslu zaposlenici redovito ne zarađuju više od 450 euro, odnosno od 1. listopada 520 eura mjesečno. Čim je zarada redovito između 450,01 € i 850 €, to je midi posao. Zatim se govori i o zapošljavanju u tzv. Gleitzzone.
Doprinosi za socijalno osiguranje također se plaćaju za male poslove. No, tzv. klizna zona ima posebnost koja znači niže doprinose za zaposlenika: zakonodavac predviđa linearno usklađivanje doprinosa za socijalno osiguranje u odnosu na cjelokupnu plaću. Cilj ove uredbe je da korak od srednjeg zaposlenja do zaposlenja koje u potpunosti podliježe doprinosima za socijalno osiguranje bude nesmetan za obje strane. Budući da se poslodavac u midi poslu drži uobičajenih pravila punog radnog odnosa uz plaćanje doprinosa, ne mora paziti ni na što posebno u tzv. Gleitzzone. Online kalkulator Deutsche Rentenversicherunga dobra je pomoć za sve zaposlenike koji žele točno znati u kakvoj su situaciji. Kalkulator klizne zone pri unosu plaće odmah određuje iznos doprinosa za socijalno osiguranje i služi kao okvirni vodič. Međutim, još je točnije ako vaš odgovorni odjel za obračun plaća izradi probnu plaću, uzimajući u obzir sve važeće zakonske propise i propise socijalne sigurnosti. Ako ste u nedoumici, obratite se svom poreznom savjetniku koji poznaje pojedinosti.
Porezna obveza za mini i midi poslove
I mini i midi poslovi su oporezivi. U slučaju minimalno plaćenog mini posla, poslodavac plaća jedinstvenu stopu poreza od 2 posto Minijob-Zentrale.
Paušalna stopa poreza na plaću od 20 posto je opcija ako se zaposlenje mora prijaviti fondu za zdravstveno osiguranje umjesto Minijob-Zentrale. To je slučaj, primjerice, ako postoji više radnih odnosa i redovito se prelazi limit od 450 eura.
Valja napomenuti da se ovoj vrsti oporezivanja pridodaje crkveni porez. Osim toga, pojedinačno oporezivanje prema karakteristikama elektroničkog poreza na plaću moguće je, a ponekad i povoljnije za male poslove s razredima poreza na plaće I – IV.
Midi poslovi općenito se oporezuju prema pojedinačnim karakteristikama poreza na plaću. Oni se odbijaju od plaća zaposlenika. Zbog porezne progresije u poreznim razredima I – IV, porezni odbitak proizlazi samo od 1.000 eura mjesečno za zaposlenike. Zaposlenici su u nepovoljnijem položaju u V. i VI. poreznom razredu.
Načelo jednakog tretmana za radnike na mini i midi poslovima
Prema zakonu o radu, načelo jednakog tretmana primjenjuje se na mini i midi poslove. Ne smiju se tretirati lošije od usporedivih zaposlenika koji rade veći broj sati. To znači da zaposlenici u mini i midi poslovima imaju zakonsko pravo na kontinuiranu isplatu plaće u slučaju bolesti šest tjedana i kalendarsku godinu sa šestodnevnim tjednom.
Osobe s niskim primanjima također imaju pravo na rodiljnu naknadu. Mini-zaposlenici koji nemaju zakonsko zdravstveno osiguranje na početku razdoblja zaštite moraju podnijeti zahtjev za rodiljnu naknadu od Saveznog ureda za socijalno osiguranje. Ako osobe koje rade na malom poslu imaju zdravstveno osiguranje na početku razdoblja zaštite, dobit će rodiljnu naknadu od svog zdravstvenog osiguranja. U tom slučaju iznos rodiljne naknade odgovara prosječnoj dnevnoj neto plaći posljednja tri mjeseca prije početka razdoblja zaštite. Rodiljna naknada ograničena je na 13 eura po danu i isplaćuje se tijekom cijelog razdoblja zaštite. Napomena o subvenciji poslodavca: Za male poslove čija neto zarada premašuje iznos od 13 eura po kalendarskom danu, poslodavac je dužan platiti razliku do 13 eura za vrijeme trajanja razdoblja zaštite. Mini-zaposlenici koji primaju rodiljnu naknadu od Saveznog ureda za socijalno osiguranje također primaju ovu subvenciju.
Ako postoji glavni i dopunski posao, subvenciju plaćaju oba poslodavca. Za srednje zaposlene koji zarađuju nešto više od 450 eura porodiljna naknada obično iznosi 13 eura dnevno. Poslodavcima se u postupku naknade štete mogu u cijelosti nadoknaditi troškovi nastali kao posljedica subvencije poslodavca (doplata U2). roditeljski dodatak S neto primanjima između 1.000 i 1.200 eura, zaposlenici dobivaju 67 posto neto primanja kao roditeljski dodatak. Kod neto prihoda od 1200 do 1240 eura to je 66 posto, a za iznose iznad 1240 eura 65 posto neto prihoda. Roditeljska naknada ograničena je na 1800 eura.
Za radnike koji zarađuju manje od 1000 eura neto mjesečno, stopa zamjene može porasti na više od 67 posto. Ovisno o tome koliko je zarada ispod 1000 eura, stopa zamjene se povećava. Jedan postotni bod primjenjuje se na svakih 20 eura. Ako je neto prihod 340 eura ili manje, zaposlenici primaju minimalnu stopu od 300 eura.
Fenix-magazin/M.Dokoza
