Matica hrvatska za Ruhrsko područje u Njemačkoj izdala je Zbornik pjesničkih radova pod nazivom “Drvo/mudrost-znanje-križ-stablo”. U Zborniku su se u pisanoj riječi ujedinila hrvatska djeca iz Njemačke, Hrvatske i BiH.
Rezultat je to natječaja u kojem su sudjelovali djeca i mladi od 1. do 9. razreda iz Njemačke, Hrvatske i Bosne Hercegovine.
Na natječaj je pristiglo 80-ak radova, najviše poetskog izričaja, a nešto manje u prozi. Predgovor za Zbornik napisao je književnik dr. sc. Adolf Polegubić, dok je pogovor napisala književnica Marijana Dokoza.
Zbornik je još jedan od poduhvata ogranka Matice hrvatske za Ruhrsko područje kojem je sjedište u Essenu, u Njemačkoj, a djeluje pod vodstvom njegova predsjednika Mije Nujice. Matica hrvatska, kao jedno od najstarijih kulturnih ustanova, utemeljena je 1842. sa svrhom promicanja nacionalnog i kulturnog identiteta u područjima umjetničkog, znanstvenog duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnoga života te skrbi za društveni razvitak.
– Posebno je značajna kao jedna od najvećih i najvažnijih nakladnika knjiga i časopisa u Republici Hrvatskoj. Dakako, osim izdavačke djelatnosti, Matica hrvatska priređuje brojna kulturna i znanstvena događanja. U njezinoj Središnjici u Zagrebu godišnje se održi više od stotinu manifestacija, a podjednako su aktivni i Matičini ogranci, među kojima i njezin ogranak za Ruhrsko područje sa sjedištem u Essenu, koji na razne načine daje doprinos u tom dijelu Nje- mačke. To se na poseban način ostvaruje kroz kulturne i umjetničke priredbe, predstavljanje knjiga, publikacija, izložbe slika i predavanja od književnih, povijesnih do znanstvenih tema A da bi ogranak u tome i uspio, posebno je važna njegova živa suradnja s drugim društvima i hrvatskim katoličkim zajednicama na Ruhrskom području u Njemačkoj i šire. Vjerujemo da će ovaj hvale vrijedan Zbornik naći put do ljubitelja dječjeg poetskog i proznog izričaja, što od srca i želimo, a sam natječaj i Zbornik je već u službi povezivanja djece i mladih iz hrvatskoga izvandomovinstva u SR Njemačkoj s djecom i mladima u R. Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, napisao je u svom predgovoru Adolf Polegubić.
Marijana Dokoza je u Pogovoru napisala kako je Zbornik ogledalo onih najiskrenijih i najnježnijih – djece.
– Pjesma je najljepši oblik izražavanja ljudskih misli i osjećaja koja potiče na razmišljanje i dijalog. Autor kroz stihove uvijek iznova istražuje nježnost pjesme, jednako kao i njenu krutost, pretenziju i pristupačnost. Nastojanje da otkrije neobjašnjeno ponekad se čini zastrašujuće, jer tako pjesnici izlažu svoju najdublju nutrinu, onu koju rijetko i teško prostiru pa čak i bliskim ljudima. Unatoč svoj sramežljivosti kojom su ogrnuti gotovo svi pjesnici, uvijek tražimo načine kako bi nam stihovi doprli do čitatelja i potakli nekog pjesnika koji se skriva u sebi na izražavanje i izlazak iz zaklonjenog kutka njegove nutrine. Želimo uključiti one koji su znatiželjni u pjesmi, preispitati njihov vezu s pjesmom, prepoznati ih i uživati u njihovim stihovima, njihovoj nutrini. Svi putevi pjesme su jedinstveni, ali djeca pjesmu gledaju svježim očima. Pritom zadivljuje snaga i smislenost stihova koje pišu, a što jasno pokazuju pjesme u ovom Zborniku. U stihovima nalazimo njihove refleksije koje vrlo dobro izražavaju kroz umjetničku formu. Zadivljujuća je spoznaja kako kroz te stihove, unatoč svojim godinama, pomažu razumjeti svijet oko sebe, pritom pronalaze način kako izraziti osjećaje koji “leže” u njihovim dubinama, napisala je Marijana Dokoza.
Djeca koja su autori u Zborniku vrlo dobro promišljaju o stvaranju svijeta, vjeri, društvu i značenju nečega, u ovom slučaju, stabla koje predstavlja izvor života.
“Ono stari u samoći”, piše Ema Milanković, učenica 5. razreda osnovne škole, dok učenica 7. razreda Elena Marinić poručuje sjetimo se i razmislimo sada, što je bilo prvo, stablo ili drvo”.
– Promišljanje o toj simbolici kroz te, ali i ostale stihove, daju nam uvid koliko su djeca, unatoč svojoj nezrelosti”, zapravo zrela pa i odrasli od njih mogu učiti, piše Dokoza.
Ono za čim djeca najviše čeznu su iskreni razgovor kroz kojeg će shvatiti svijet i stvoriti svoje mišljenje, kako je napisala Elena Marinić, “tjera nas na budnost”, jer budnost je čovjeku potrebna u svakom segmentu njegova života.
– Čitajući stihove djece, koja su iz Hrvatske, i iseljeništva poslala svoje radove, shvatila sam koliko je vrijedno ukoričiti ovaj Zbornik. Riječ kroz stihove djeteta je od neizmjerne vrijednosti. Vjerujem kako se u ovim malim pjesnicima, koji će Zbornik imati kao uspomenu, kriju veliki zaljubljenici u pjesmu. Uvjerena sam kako je ovaj Zbornik samo početak pjesničkog puta mnogih od njih, napisala je Marijana Dokoza.
Dr. Polegubić je smatra kako ovaj prvi zbornik Matice hrvatske za Ruhrsko područje, nikako ne smije biti i jedini, jer je vrijedan za djecu, a vjeruje kako će se objavljivanje ovakvih Zbornika nastaviti u godinama koje dolaze.
Vjeran primjer je su upravo ova djeca zastupljena u Zborniku koja su bila sretna kad su u ruke primila knjigu u kojoj se nalaze njihovi prvi radovi.
Među njima je i Ivano Rešetar, učenik 7. razreda iz Zagreba čija je mentorica Andrea Bosanac s ponosnom poslala njegovu pjesmu “Drvo”. Naime, riječ je o dječaku s autizmom.
– Jako sam ponosna na njega. Pjesma je nastajala na temelju slika i fotografija te asocijativnih pitanja te razgovora s učenikom, napisala je mentorica Andrea Bosanac.
Fenix-magazin/MMD
