Ivan Martinović, ponos Jajca i novi kapetan Hrvatske rukometne reprezentacije svoju prvu medalju proslavio u kraljevskom gradu Jajcu, rodnom gradu svojih roditelja koji je za njega od uvijek bio i ostao temelj uspjeha!
Ispriča nam Ivan da odluka da igra za hrvatsku reprezentaciju nije tada dobro prihvaćena u Austriji, Iako je njegov stariji brat Marin i sestra Kristina igrali za Austriju, Ivan je odabrao Hrvatsku, inspiriran ljubavlju prema hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji, koju je njegov otac Zoran od uvijek obožavao.
Njegov izniman napadački talent, danas ga je svrstao među najbolju sedmoricu prvenstva, uz danske i francuske zvijezde. Osim napada, Ivan odlično napreduje i u obrambenom segmentu, postajući jedan od ključnih igrača Hrvatske, samo da ga ozljede zaobiđu.
Podsjećam da je Ivanova obitelj iz Jajca, tata Zoran sa Šimića Polja, a mama s Bešpelja, dok prabaka vuče korijene iz Meline i našeg Pougarja, tako da nam je sad jasnije zašto je tako pakostan igrač, kad nitko ne može Ivan se diže i vraća ekipu iz ponora.
Ivan Martinović, zasigurno je danas rukometno ime, koje se trenutno najviše odjekuje u svijetu rukometa, gdje je poslije osvajanja srebrene medalje s hrvatskom reprezentacijom doživio prave trenutke slave, te dobio posebnu priznanje da postane novi kapetan hrvatske rukometne reprezentacije, i naslijedi svog uzora Domagoja Duvnjaka.
Tako je naš Ivan u hrvatskom rukometu dobio veliku čast, a svoj najveći uspjeh odlučio je proslaviti u svom Jajcu. Spektakularni doček u centru grada za njega i sve okupljene bio je jako emotivan, obojen pjesmom, vatrometom i neizmjernim ponosom svih Jajčanina na svog heroja.
Iako je sve bilo organizirano na brzake, mora se odati priznanje da je doček bio nezaboravan. Glavna jajačka ulica Hrvoja Vučkića Hrvatinića, bila je ispunjena tisućama ljudi, koji su došli pozdraviti Ivana i izraziti zahvalnost za njegovu posvećenost i sve uspjehe. Ivan, u pratnji oca Zorana, došao je među svoje ljude, te položio svijeću na spomen obilježju poginulim braniteljima u znak poštovanja, potom se pojavio ispred Doma kulture i ukazao svima koji su ga iščekivali i tako gromoglasno pozdravili, te najviše bodrili od njegovih prvih rukometnih koraka.
Među mnoštvom okupljenih, našla se i osamdesetogodišnja Ivanova baka, Luca Martinović koja se najviše obradovala svome Ivanu. Ivan je s pravom ponosan na svoje korijene, sportsku karijeru i uspjeh koji je postigao na zadnjem svjetskom rukometnom prvenstvu, s njegovim izvanrednim učinkom u njemačkoj Bundesligi, gdje je četvrti najbolji strijelac u dresu Rhein-Neckar Löwena, Martinović se svrstava među najbolje ljevake u svijetu, uz danskog Mathiasa Gidsela i francuskog Diku Mema.
Osim toga, iz godine u godinu napreduje i u obrambenom segmentu, čineći ga jednim od najboljih igrača na svojoj poziciji. Njegov uspjeh ne dolazi samo s tehničkog aspekta igre, već i iz njegove srčanosti i skromnosti. Jajce je s posebnim ponosom slavilo njegov povratak, jer je Ivan uvijek ostao odan Kraljevskom gradu Jajcu.
Tijekom dočeka, Ivan je dijelio autograme, potpisivao majice i lopte, a redovi su bili dugi, svi željeli biti dio tog posebnog trenutka i osobno mu izraziti čestitke. Među najposebnijim čestitkama koje je primio bile su one od bake Luce, stričevića Marjana i rođaka Alojzija Poplašena, koji su ga podsjetili na duboke korijene njegove obitelji i ljubavi prema rodnom Jajcu. Dok su pjesma i veselje odjekivali Jajcem, Ivan je bio okružen prijateljima i obitelji, ponosan na sve što je postigao.
“Ovo je nevjerojatno, hvala vam od srca dragi prijatelji”, rekao je vidno dirnut, dok su okupljeni uzvraćali ovacijama i pjesmom. Ovaj doček nije bio samo proslava sportskog uspjeha, već i simbol zajedništva, ljubavi i ponosa Jajca, koji će ovu večer pamtiti dugo.
Ivan Martinović nije samo kapetan hrvatske rukometne reprezentacije, on je simbol posvećenosti, hrabrosti i ponosa svog kraja. Jajce, ispunjeno ponosom i ljubavlju, ostat će zauvijek zahvalno na svim njegovim uspjesima.
Fenix-magazin/SČ/Bare Pršlja
