Prometne redarke (tzv. „politessen“) ne postupaju uvijek isključivo po propisima. Manji prekršaji ponekad završavaju samo s upozorenjem umjesto kazne. No, kod određenih parkirnih prekršaja nema milosti.
Parkirni prekršaji su svakodnevica, ali ne završava svaki automatski kaznom. Redarke često pokazuju razumijevanje – primjerice, ako se parkirna karta pomaknula ili se vozač vratio samo nekoliko minuta prekasno. Ipak, postoje situacije u kojima moraju biti dosljedne – i u kojima vozači ne mogu očekivati nikakvu popustljivost.
Dva prekršaja posebno ozbiljna: “Tu nema šale”
Prema izvješću lista Merkur, prometne redarke bile su u ophodnji u Schongauu. No, njihovo područje nadzora obuhvaća cijelu južnu Bavarsku – od Schwangaua do Oberammergaua. Obje naglašavaju kako im nije cilj podijeliti što više kazni.
„Radije ću pomoći starijoj gospođi prijeći cestu nego napisati kaznu“, kaže jedna. I druga dodaje: „Ponekad damo samo usmenu opomenu – s ozbiljnim pogledom i podignutim kažiprstom.“
Međutim, postoje prekršaji kod kojih nema prostora za pregovore – osobito kada je riječ o parkiranju na mjestima za osobe s invaliditetom i blokiranju vatrogasnih prilaza.
„Tu ne prihvaćamo nikakve isprike“, ističu one.
Tko bez dozvole zauzme mjesto za osobe s invaliditetom ili parkira na vatrogasnom prilazu, mora računati s kaznom od 55 eura. Osim toga, vozilo može odmah biti odvučeno, a troškove vuče snosi sam vozač.
Uz redovne kontrole, redarke nadziru i autobusne rute, kako bi osigurale da linijski autobusi mogu nesmetano prometovati i da ih ne blokiraju nepropisno parkirana vozila.
Redarke otkrivaju: “Neki ljudi postanu jako neugodni”
Redarke svakodnevno susreću različite ljude. Mnogi su ljubazni – neki čak i zahvalni. No, ima i onih koji iskaljuju bijes.
„Neki postanu stvarno neugodni. Ponekad pomislimo da će nas napasti“, kaže jedna od redarki.
Posebno ističe muškarce iz kulturnih sredina “u kojima su žene u podređenom položaju”, koji teško prihvaćaju autoritet žene u uniformi.
Unatoč tome, obje ostaju smirene i profesionalne. Njihov cilj nije maltretiranje, već sigurnost i pravednost u prometu.
„Mi nismo lovci“, naglašavaju. Manji prekršaji mogu proći s upozorenjem – ali kada je ugrožena sigurnost, tu prestaje svako razumijevanje.
Fenix-magazin/DP/MMD
