U svom reagiranju predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke (HSKNJ) Mijo Marić uopće ne odgovara na meritum Fenixova pisanja, a još manje otkriva stvarne razloge koji su ga natjerali da na odlasku s mjesta predsjednika donosi odluku tko će pisati monografiju o dvadeset godina rada Kongresa te time izazove nove raskole unutar te udruge.
Tu istinu nismo isisali iz malog prsta već ju samo prenijeli iz dobivenih mailova i onoga što čujemo od članova Kongresa, koji se ne mogu načuditi razlozima, u najblažu ruku, ishitrene Marićeve odluke da se netom prije novih izbora odlučuje tko bi trebao pisati monografiju. Predsjednik na odlasku ne odgovara ni što će se dogoditi onima koji njegovom odabraniku za pisanje monografije Ediju Zeliću ne žele poslati nikakave materijale koje imaju u vlastitim arhivima o radu kongresa. Ne žele jer nemaju povjerenja u čovjeka koji se ne tako davno suprostavljao inicijativi da se Josipu Brozu Titu oduzme visoko njemačko odlikovanje. Tadašnji vlastiti Zelićev tekst poruke Mariću i njegovim kongresnicima pod naslovom “Uzalud vam trud pljuvači” i danas odzvanja ušima onih koji ne vjeruju Zeliću niti njegovu odabiru onoga što bi se moglo naći u toj monografiji.
Šteta da u svom reagiranju Marić napokon ne otkriva otkud najednom takva ljubav između njega i Zelića, kojemu pred sam isteka mandata, bez odluke Predsjedništva, povjerava izradu važne monografije. Suprotno tome, Marić pokušava Zelićev izbor u Predsjedništvo nazvati regularnim, premda i sam zna da u trenutku kada je biran Zelić iza sebe nije imao potporu niti jedne udruge. Toliko o regularnosti i moralnosti tog izbora nakon neslaganja oko Tita i “Uzalud vam trud pljuvači”.
Fenixu nije bila namjera remetiti nikakvu atmosferu među kongresncima, a ponajmanje onu iz spomenutog novinskog naslova, već samo prenijeti čuđenje zbog odluke o monografiji te lobiranju članova Kongresa u Zagrebu za svoj izbor koji se poklapa sa stavom “nadležnih” iz Zagreba da se novi predsjednik HSKNJ mora tražiti među nestranačkim kandidatima. Dakle, samo smo povezali te činjenice i ukazali da po tim “odrednicama iz službenog Zagreba” samo dvojica od kandidata mogu biti novi predsjednici Kongresa.
U svom odgovoru Marić o tome ni da zucne, čime samo još više pojačava sumnje u razloge svoje “ishitrene odluke” o monografiji, koja je mogla čekati do izbora zakazanih za početak studenog ove godine.
Što se tiče navoda da Predsjedništvo HSKNj nije dobilo nikakav upit o financijskom izviješću u povodu Hrvatskog kulturnog tjedna u Darmstadt, koji je održan od 18. do 26. svibnja, i tu moramo razočarati gospodina Marića i navesti da su njegove tvrdnje netočne. Nakon objave informacije u Fenixu, spomenuto izvješće obećano je biti poslano do 15. listopada. Bilo bi zanimljivo čuti od Marića zbog čega se tako dugo čeka na izvješće iz Darmstadta? Ako želi dalje, Marić može odgovoriti na pitanje jesu li, i zbog čega, blagajnik i nadzornica blagajne dali ostavke? Zbog neslaganja oko plaćanja honorara, nečijih učestalih putovanja ili nečega drugog. Ne vjerujemo da Marić, iako na odlasku, ne zna zašto su imena onih koji su podnijeli ostavke još uvijek na stranicama Kongresa?
I za kraj, ima li odluka o izradi monografije ikakve veze sa planiranim otvaranjem ureda HSKNJ u Berlinu te pitanjem tko bi sve u njemu mogao raditi?
(md)
