Čini se kako je u novije vrijeme postalo bolje biti prepisivač tuđih tekstova nego novinar, pogotovo ako iz domovine treba navesti medij iz iseljeništva.
Ovo potonje je posebna priča, jer pojedini domovinski mediji ne prezaju od kompletnog prepisivanja tekstova, pa čak i potpisivanja svog autora na prepisani tekst, s čime se Fenix magazin često susreće.
Naravno, svaki medij ponekad prenese ili se pozove na drugi medij, pri čemu je, što zakon i propisuje, potrebno navesti izvor i ime autora teksta koji se prenosi.
Hrvatski domovinski mediji poštuju jedni druge i prenose tekstove drugih navodeći izvor informacije, onako kako to i treba. Ali kad prenose Fenix magazin, onda to pravilo za neke ne vrijedi i njihov bezobrazluk izlazi van.
Kad budu upozoreni na prepisivanje, da ne kažemo krađu našeg teksta, onda šutke, bez riječi isprike i objašnjenja navedu izvor i to nekoliko sati od objave na svom portalu.
Napravila je to nedavno i Slobodna Dalmacija prepisujući od riječi do riječi naš prilog o useljeniku sa 4 žene i 23 djece te, kao da je njihov tekst, potpisali ime svog autora. Nakon što smo ih upozorili na njihovu neprofesionalnost i krađu našeg teksta, prešutno su i bez ikakve isprike izbacili ime svog autora te kao izvor naveli krivo ime Fenix magazina prekrstivši ga u Felix. Naravno, naš link nisu ni stavili. Sve to su napravili bez riječi isprike ili odgovora na naše upozorenje.
I to je ono što nas je zasmetalo. Zasmetao nas je taj omaložavajuć odnos. A on je nažalost jednak prema Fenixu kao i prema hrvatskoj pisanoj riječi u iseljeništvu. A taj odnos je u mnogočemu sličan odnosu prema hrvatskom iseljeništvu, na koje se iz domovine gleda s visoka.
A hrvatsko iseljeništvo nije ni nepismeno a ni neinteligentno. Zna čitati i razumijeti ono što čita, pogotovo ako je to pročitano njihov tekst. Tomu mora doći kraj i ubuduće ćemo reagirati na svaku krađu našeg vlasništva, bilo da su ga prisvojili mediji iz Hrvatske ili oni regionalni BiH mediji koji slove kao hrvatski.
Fenix Magazin/MD
