Bečki restoran Spelunke izazvao je veliku raspravu ponudom bečkog odreska s wagyu fileom, zlatnom panadom i kavijarom, po cijeni od 395 eura. Vlasnik je tu cijenu objasnio riječima kako želi istražiti granice tradicionalnog jela. Dok jedni vide luksuzni marketinški potez, drugi se pitaju je li zlato i kavijar zaista potreban dodatak, a konačnu ocjenu dat će gosti.
„ Zlatna hrana“ uvijek izaziva pažnju, a ponekad i skandal. U bečkom restoranu Spelunke, klasično austrijsko jelo, bečki odrezak, dobilo je ekstravagantnu nadogradnju koja je cijenu podigla gotovo do 400 eura. Reakcije javnosti su burne, no vlasnik tvrdi da je riječ o kulinarskom eksperimentu, a ne o puko luksuznom provokativnom proizvodu.
Zlatna panada, wagyu i kavijar: odrezak za bogataše
U ponudi restorana Spelunke, poznatog po tradicionalnoj austrijskoj kuhinji, pojavila se verzija bečkog odreska koja je uzburkala javnost. Jelo se sastoji od fileta japanskog wagyu goveda, pohanog u panadi pomiješanoj s 23-karatnim listićima zlata, uz dodatak 125 grama kavijara Royal Caviar Imperial Auslese te klasičnih priloga poput krumpira s peršinom i salate.
Cijena? 395 eura.
Vlasnik restorana Michael Dvoracek, za austrijski list Kurier, objašnjava kako je cilj bio pokazati “koliko daleko se može otići s poznatim austrijskim temama, a da ih se ne izopači”. Dodaje da nije riječ o želji da se napravi skupi odrezak, već “izvanredno dobar”.
PROBLEMI S MIGRANTSKOM DJECOM: Oko 48.000 učenika u Austriji nedovoljno poznaje njemački jezik
Turisti kao ciljna skupina, klasika ostaje dostupna
Prema izjavi članice uprave Elene Vacano, ciljna publika su “međunarodni, imućni turisti”. Onima koji žele tradicionalnu verziju, poručuje se, nije zabranjeno naručiti je – ona je i dalje dostupna po uobičajenoj cijeni.
“Ako netko želi nešto platiti, treba imati tu mogućnost. Takve ponude stvaraju dodanu vrijednost i porezne prihode”, istaknula je Vacano.
U ovom slučaju, ta logika vrijedi za sve proizvode čija se vrijednost povećava kroz proces proizvodnje i koji se potom prodaju, bez obzira radi li se o luksuznom odresku ili običnim pomfritom.
Kritike kolega: je li zlato i kavijar uopće potrebno?
Dok jedni vide inovaciju i marketinški potez, drugi postavljaju pitanje smislenosti takvog dodatka. Šef restorana Plachutta, također poznatog po bečkom odresku, za Kurier kaže da se može postaviti pitanje “treba li za dobar bečki odrezak uopće zlato i kavijar”, ističući da je u njihovom restoranu kvaliteta proizvoda najvažnija.
Hoće li ovaj odrezak postati hit ili promašaj?
Pitanje je i hoće li se kombinacija izrazito masnog wagyua i slanog kavijara uopće uklopiti u okusni profil klasičnog bečkog šnicla. Odgovor će dati sami gosti, koji će odlučiti je li riječ o genijalnoj inovaciji ili pretjeranom luksuzu.
U svakom slučaju, jedno je jasno: Spelunke je uspjela u onome što je rijetko kada lako postići – napraviti jelo koje je ujedno i vijest.
Fenix-magazin/MD
