Pogrebnik Igor V. (svi podatci poznati redakciji) iz okolice Zadra je za Fenix-magazin.de ispričao s čim se sve susreće u svom poslu, a neke priče su toliko začuđujuće da je u njih teško povjerovati. No, događaju se ma koliko nevjerojatno bilo pa čak i onda kad imaju opravdanje.
Tek nedavno se pogrebnik susreo s nečim što je njemu postalo normalno, a mnogima začuđujuće pa i šokantno. Naime, trebao je prevesti tijelo pokojnika iz Kölna u jedno mjesto u okolicu Zadra gdje je tijelo pokopano bez katoličkog obreda, svećenika, pa čak i članova obitelji, prijatelja ili poznanika.
-Obitelj je htjela da pokojnika pokopamo mi iz pogrebnog poduzeća. Oni nisu mogli doći na pogreb, čovjek ima djecu koja su razasuta svugdje po svijetu pa nisu svi mogli doći u tako kratko vrijeme. Rekli su kako će se svi okupiti u lipnju iduće godine i prirediti obred kakav je pokojnik trebao imati na pogrebu. Znači tad će se na grobu okupiti članovi obitelji, rođaci, prijatelji, a navodno će doći i svećenik, govori Igor.
Na pitanje nije li to neobično, jer svećenik bi na obredu pokopa trebao biti zbog pokojnika, a ne zbog ljudi, Igor je slegnuo ramenima i rekao: A to je tako, ne znam. Takva je bila njihova želja i namjera. Kako će oni učiniti kad dođu u Hrvatsku, ne znam, niti nas to, kao pogrebno poduzeće zanima. Mi smo pokojnika dostojanstveno pokopali i to je za nas riješeno. Što i kako dalje, to je na obitelji i svećeniku koji će htjeti ili ne doći na takav naknadni obred.
Igor kaže da ovo nije usamljen slučaj. Nerijetko im se dogodi da se obitelj ne može okupiti pa oni pokapaju pokojnike bez svećenika kojeg naknadno pozivaju na groblje. Koliko je to ispravno, kaže, ne zna, niti je na njemu da o tome promišlja.
-Mi se ponekad pomolimo kad pokapamo pokojnika, ponekad imamo toliko posla da jednostavno nemamo vremena za molitvu te se samo prekrižimo i idemo dalje, govori Igor koji ponavlja za to nikoga ne optužuje niti sudi o tome je li to ispravno i opravdano ili ne.
-Ne razmišljamo više o tome. Na početku je i meni to bilo malo čudno, ali to se jednostavno događa, to je život, kaže Igor.
Sa strane gledajući, teško je razumjeti da obitelj pokojnika svom pokojniku za posljednji ispraćaj ne organizira makar dolazak svećenika ili angažira obitelj u Hrvatskoj, prijatelje, poznanike, mještane, susjede, bilo koga. Ali s druge strane, koliko god čudno zvučalo, svatko ima svoje, samo njemu znane razloge. Kako i Igor kaže, nikad ne treba osuđivati jer ne znaš što se događa u obitelji pokojnika.
U svakom slučaju je doista tužno da čovjek iz svoje domovine ode za boljim životom u tuđinu, svojoj obitelji pruži najviše i najbolje što može, a onda se u lijesu vrati u domovinu i bude pokopan bez ikoga svoga, pa čak i svećenika.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza